Možemo li nazvati normalnom ili uopće pravnom državu u kojoj bivši predsjednik vlade i bivši predsjednik Županijskoga doma Hrvatskoga sabora proziva državno odvjetništvo jer nije dovoljno pomoglo (!) aktualnom predsjedniku vlade u njegovu obračunu s potpredsjednikom Sabora!

 „Premijer Plenković do sada nije imao dovoljno snažnu podršku Državnog odvjetništva koje je trebalo imati više sluha i raspoznavati poslovne lobije od kriminala i nacionalne izdaje. To se pokazalo i kod afere SMS, a posebno se to pokazalo u slučaju Joze Petrovića jer je Jozo Petrović u ime poslovnog lobija provodio izdaju nacionalnih interesa, odnosno bio polazna baza tih interesa, a Državno odvjetništvo protiv njega nije poduzelo korake“, izjavio je u ponedjeljak za „Nacional“ Josip Manolić.

Nakon izjave da „državno odvjetništvo mora postupati i onda kad politika ne reagira“, više ne može biti protivnika lustracije, jer državno odvjetništvo mora postupati uvijek, neovisno o politici, što je, kako vidimo, nespoznatljivo socijalističkim, pomračenim totalitarnim umovima. I to izjavi čovjek koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio na čelu Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku, koji je po ustroju OZN-e počeo djelovati u njoj, a kasnije u UDB-i i koji je djelovao u Sekretarijatu za unutrašnje poslove te u toj funkciji proveo utamničenje nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca, o čijem bi trovanju mogao dosta posvjedočiti, da bi kasnije nadzirao sve zatvore za političke zatvorenike u SFRJ.

Pridodamo li tomu Manolićevu izjavu u kojoj je za RTL otkrio da mu je najdraži političar – Andrej Plenković – onda bi svima trebalo biti jasno tko nam vodi zemlju i zašto nam je tako kako nam je. Zanimljivo je da vremešni Manolić prilikom svakog javnog istupa uvijek cilja dvoje ljudi: Tomislava Karamarka (preko Joze Petrovića, odnosno „konzultantice“) i Milijana Brkića (SMS i popratne reciklirane „afere“), što predstavlja određen kontinuitet od 2012. godine otkako je taj dvojac preuzeo i konsolidirao HDZ, pa čak i ranije – od uhićenja Manolićeva imenjaka i najboljega druga Josipa Boljkovca.

Uzme li se u obzir da je Milijan Brkić jedan od potpredsjedničkih kandidata tzv. „Opcije za promjene“ uz Miru Kovača, Davora Stiera, Tomislava Tolušića i Ivana Penavu, koji se suprotstavljaju ovom i ovakvome Plenkovićevom, Šeksovom, Božinovićevom, Jandrokovićevom, Bačićevom, naposljetku Manolićevom HDZ-u, prosječnoj stranačkoj, ali i izvanstranačkoj pameti ne bi trebalo biti teško uočiti svojevrstan kontinuitet – odnosno sukob, s jedne strane komunista i komunističke zlatne mladeži: europejaca, globalista, briselaca, „regijonaca“ i zapadnih balkanaca, a s druge strane nacionalno i kršćansko svijesnih suverenista.

Nakon desetina i desetina „Nacionalovih“ udarničkih naslovnica o Milijanu Brkiću, pod glavnim uredničkim perom Berislava Jelinića, bliskog Manolićevog suradnika, i zamjenicom glavnog urednika, Orhidejom Gaura Hodak, inače Manolićevom njegovateljicom, postaje već groteskno da jedan tjednik ima fiksaciju na jednoga političara i ljude iz njegova političkog miljea.

Međutim, ova Manolićeva izjava ima jednu mračniju dimenziju, ne jer je on prozvao DORH da nije dovoljno pomogao Plenkoviću u obračunu s njegovim političkim suparnicima i neistomišljenicima, što je samo po sebi skandalozno, nego jer je bivši Glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić prisiljen na ostavku zbog masonske afere koju je otkrio baš Jelinićev „Nacional“. I sad taj Manolić opet putem Jelinića vrši pritisak na Jelenića, u međuvremenu „degradiranog“ na položaj zamjenika Glavnog državnog odvjetnika.

 No, osim ove političke dimenzije, pritisak na DORH Manolić vrši i zbog prizemnijih razloga – novca. Naime, Milijan Brkić, kao i Tomislav Karamarko redovito tuže ovaj opskurni tjednik, te redovito dobivaju sporove. Opće je poznato da je Vaso kupio novi Harley-Davidson novcem od naknade štete koju je naplatio od praktički bankrotiranog „Nacionala“ i sličnih žutih tiskovina.

 Sjetimo li se, naposljetku, da se Andrej Plenković javno zahvalio „Nacionalu“ jer je objavio odvratnu fotomontažu njegova ministra, sad potpredsjedničkog kandidata Tomislava Tolušića iz „Opcije za promjene“, onda je razvidno da su Plenković i njegovi najbliži suradnici te Manolić i njegova oznaška klika zapravo jedna te ista interesna skupina.

 

Josip Gajski