U organizaciji Američkog veleposlanstva u Zagrebu organizirana je u dvorani Hrvatskog novinarskog doma Konferencija o slobodi medija, i dogodilo se nešto predvidivo i očekivano, srbo-komunističko bjesnilo.

Dok je predsjednik HND-a, Saša Lekovć, sjedio u prvom redu s uzvanicima i gostima, njegovi su pouzdanici upregli svoje militanate – konkretno i za ovu prigodu aktiviste „Radničke fronte“ – i američkoj veleposlanici, Julieti Valls Noyes, kao i moderatoru konferencije, novinarskom veteranu iz „Washintong Posta“, Glennu Kessleru pokazali da se HND nije odlijepio od matrice agitpropovskog nasilništva. Tako je američka veleposlanica mogla na djelu vidjeti koliko je komunizam još uvijek virulentan i bezobziran, koliko je „poštena inteligencija“ protivnik samostalne i suverene Republike Hrvatske.

Naime kad je Predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović, počela svoje izlaganje, počeo je urnebes posve nepriličan događaju i prostoru. Ovaj put predsjednica je prošla samo s uzdignutim transparentom, urlicima i zviždanjem. Sljedeći put bit će vjerojatno pretučena. Prema agresiji prisutnoj među nabrijanim i za to pripremljenim aktivistima crvenih brigada „pale“ bi batine i sada, samo ih je nazočnost tjelesnih čuvara odgovorila od fizičkog nasrtanja na Predsjednicu.

Taj nasilnički agitpropovski performas nisu izveli tzv. „ljevičarski“ novinari; nisu oni niti lijevi niti novinari, samo nepismeni zgubidani upregnuti u nasilničku ideologiju boljševizma; mrzitelji Hrvatske jer im je ona kriva za propast jedine im Jugoslavije. Razlog gnjevu je prilično jednostavan: presahlo je dojenje iz državnog proračuna u dosadašnjim količinama i drugarskoj SDPartiji u dogovoru s antihrvatskim HND-om nije bilo teško nahuškati mlade budalaše da naprave incident u Novinarskom domu.

Možda je na koncu Predsjednica ipak shvatila da je pogriješila mjesto i vrijeme, kao što je vjerojatno pogriješila kad je zgubidančila po Velikom Lošinju umjesto da se priključila proslavi godišnjice Bljeska. Predsjednica nije ničiji pedagog, ničija dadilja i nije na njoj dodvoravati se svojim neprijateljima. Među nazočnim u Novinarskom domu nitko nije glasovao za nju na predsjedničkim izborima, nitko od nazočnih nikad neće za nju glasovati ni u sljedećim, ni za kakvu državotvornu hrvatsku opciju. Zar takvoj skupini treba ići na noge, čak i ako je organizator Američko veleposlanstvo? Neka Američko veleposlanstvo drugi put takvu konferenciju održi u svojim prostorijama i sebe testira na agitpropovsko huškanje! HND nije referentna organizacija hrvatskih novinara, HND je organ SDPartije od 1945. godine. Uostalom prebrojavanje više nije zabranjeno, i nije nikad smjelo biti zabranjeno, jer je pitanje legalno i legitimno, ali koliki je postotak Srba i Jugoslavena u HND, a tek orjunaša?

U zmajevo gnjezdo šalje se zmaja, a Predsjednica je hrvatski suveren, institucija izabrana od birača neposrednim izborima, a ne predmet iživljavanja bilo kakvih aktivista. Predsjednici je mjesto među hrvatskim domoljubima, građanima, hrvatskim vojnicima, braniteljima, ona im je vrhovna zapovjednica. Zakazali su i presjedničini savjetnici, možda ih još nije počela slušati ili je već prestala, jer HND ni po čemu nije „hrvatsko“ i čemu pohoditi ta uporišta četništva i plaćeničkog komunizma?

Mediji u Hrvatskoj nisu u rukama novinara i urednika, to nisu novinari i urednici niske profesionalne razine, to uopće nisu novinari, nimalo urednici, nego kruhoborci koji nisu imali od koga učiti. Hrvatska jednostavno nema medije, od 1945 godine. Njihovi su seniori bili i ostali partijski pripuzi, samo doušnici, uostalom kao i cijeli Fakultet političkih znanosti – prepandij za doušništvo. Na novinarsku znatiželju ne treba uopće odgovarati, na njihove stavove i mišljenja obraćati pozornost. Ovakve novinare i medije nitko ne treba, zato su ih puni zavodi za zapošljavanje. Kad su tako dobri zašto ne odu u inozemstvo? Jezična barijera ili intelektualna invalidnost? Ali u bolničkim vešerajima ima uvijek dovoljno posla i neka ne skviču da nemaju od čega živjeti.

Tako zvani hrvatski političari i tzv. hrvatski novinari, sve tako zvano, samo su nastrana simbioza dviju vrsta parazita i takav suživot jednostavno nije moguć. Svi oni žude biti celebrity i da svoje lice gledaju po „glorijama“ i „red carpetima“ i nema dalje. Hrvatskim se političarima pamet okrene čim sjednu na stražnje sjedalo automobila i čim im tajnica donese jutarnju kavu te im s nekoliko ulizivačkih rečenica nabrekne ego, već su zreli za psihijatrijsko vještačenje. Tzv. novinari doista misle da mijenjaju svijet da utječu i ponderiraju političke odluke; malokad im padne na pamet da su samo sebi važni; ustvari umišljena piskarala tuđe pameti i doušnici, ljenčine loših radnih navika, nebitni bezvezanti, a i nesvjesni da su samo nekomu korisne budale.

 

L. C.

Share
0