Spašeni smo! Nakon četverogodišnjeg križnog puta – evo nam uskrsnuća, evo nam vječnoga života! Sva se znamenja Otkrivenja ispunila i nastupa sudnji dan kad će pravednici sjesti s desna Bogu.

A bome će mu sjesti i s lijeva. Jer došao je Bog, došao je Mesija kojeg smo toliko čekali – ne zove se bez razloga Bože (o Bože, Bože!), a Petrov se odnosi na onog Petra Stijenu! „Velik si Gospodine, i hvale svake dostojan (Ps 145,3); velika je tvoja snaga i mudrosti tvojoj nema mjere (Ps 147,5)“

Neka ni ne pomišlja netko ove riječi proglasiti bogohuljenjem; pa nakon četiri godine čovjeka koji pati od uznapredovale narcisoidnosti, logično je da „odabrani narod“, a to su Hrvati, ne Židovi, izaberu nekoga s mesijanskim kompleksom. Zaista, pojavio se „nemo et nihil“ iz Metkovića, došao na rijeku Jordan (studio emisije Nu2) gdje ga je krstio Ivan Krstitelj (Aca Stanković) i nakon krštenja učinio prvo čudo – osvojio 19 mandata na parlamentarnim izborima. Po struci možda nije skroman kao tesar, ali vremena se mijenjaju. „Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju. Vrata mu se ne zatvaraju obdan, a noći ondje i nema. U nj će se donijeti slava i čast naroda. Ali u nj neće unići ništa nečisto i nijedan tko čini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života.“ (Otk 21,24-27)

Zaista, došao je taj koji će sastaviti vladu nacionalnog jedinstva, koji će sve ljude učiniti braćom, napose oni koji zagovaraju bratstvo i jedinstvo. Što je za jednog Mesiju pomiriti s jedne strane: ljude koji veličaju masovnog ubojicu i njegovu zločinačku državnu tvorevinu, koji pokušavaju mijenjati zakone radi zaštite likvidatora i ubojica, koji policiju šalju na invalide u crkvu, koji vjernike nazivaju zadrtima i nazadnima, koje krvnike s Ovčare i Srebrenice proglašavaju žrtvama, i s druge strane: one koji četiri godine vade brvna iz očiju svojih, koji čiste kukolj među redovima vlastitim, koji se krotko i ponizno, bez galame, buke i cirkusa pripremaju pomoći narodu svomu, one koji četiri godine nisu ni bili u mogućnosti nešto skriviti ili nekomu nažao učiniti, one koji zagovaraju pomirbu, razgovor, zajedništvo, koji obećavaju pomoć siromašnima i obespravljenima; zaista, i desni i lijevi su jednaki te će ih pomiriti i njima vladati Mesija Bože Petrov, onaj koji je čuo vapaj porobljenog naroda svoga pod faraonskim jarmom.

Valjda u obavljanju psihijatrijske struke čovjek ne može ostati „neoštećen“ nakon svakodnevnog promatranja teških duševnih bolesti. Mnogi psihijatri tako „odu na kvasinu“, a to je očito i slučaj s našim Petrovom, koji je razvio jedan mesijanski kompleks. Zar on u opće nezna u kojoj se državi nalazi? Zar je toliko Hrvata odselilo u Njemačku da jepočeo pratiti njemačku politiku? To što je u Njemačkoj na vlasti nacionalno jedinstvo koalicije CDU/SPD, ne znači da je isto moguće u Hrvatskoj, jer, kao prvo, Njemačka je provela temeljitu denacfikaciju, a nakon ujedinjenja još žešću lustraciju od samoupravljačkih kadrova. Njemačka ljevica ljubi svoju zemlju, a hrvatska „ljevica“ mrzi samu činjenicu da Hrvatska kao samostalna i neovisna zemlja uopće postoji – ne postoji ljevica, već samo jugoslavenska čežnja i vapaj za državom koja nikad nije postojala, već je uvijek bila jedan loša velikosrpska krabulja.

Ali svega toga nije svjestan naš Metkovćanin, jer on sebe vidi, koristeći hegelijanske pojmove, kao sintezu teze (HDZ) i antiteze (SDP) te kao smisao povijesti i cilj kretanja apsolutnog duha; on vidi sebe kao Spasitelja, Otkupitelja svih grijeha, dobrog pastira koji će zabludjele ovce voditi u novu, sretnu budućnost. Nije njemu pojmljivo da jedna strana ne želi državu, već „regijon“ gdje vladaju angjelinovići, manolići, josipovići i ostali ubojice roda hrvatskoga, dok druga strana želi nastaviti ono što je započeo utemeljitelj suvremene Republike Hrvatske. Pa čak ni Tuđman, čovjek koji je stvorio državu, koji je sa šačicom domoljuba slomio jednu od najačih vojski Europe, koji je imao ogromu većinu u saboru; pa ako taj čovjek nije imao mesijanski kompleks...

Sram te može biti Petrove; umjesto da daš svome drugu bolesniku haskiju potporu pa da barem imamo protuvladu koju se pošteno može svrgnuti, pjevušavim glasom igraš se mesije u ovom katastrofalnom razdoblju po hrvatsku državu i hrvatski narod, usporavaš odveć presporu situaciju dok drug Ranko raspoređuje migrante po domovini kako bi je jednim udarcem slomio, misliš da si s bijednih 19 zastupnika gospodar života i smrti hrvatske države i hrvatskog naroda – još jednom, srami se što produljuješ agoniju dajući ponude za koje unaprijed znaš da nitko ne će prihvatiti niti bi ih ikada prihvatio; time si jednom za svagda pokazao da si udbaško proizvod treće generacije, prevarant i neprijatelj naroda.

Luđaci su dali svoj glas napitom Zoranu, ali su „ludaci“ dali glas „wanna-be-mesiah“ „Bogu“ Petrovu.

 

Josip Gajski