Akademski slikar i profesor na splitskoj ALU, Josip Botteri Dini, pripada najužem vrhu istaknutih hrvatskih likovnih umjetnika, autor je složenog opusa, izlagao je na brojnim samostalnim izložbama u domovini i svijetu, njegova se djela nalaze u brojnim sakralnim objektima na mnogim kontinentima.

Ovih smo dana razgovarali i zabilježili njegova promišljanja o umjetnosti, posebice o likovnoj umjetnosti.

Vaš ključni savjet svakom umjetniku?

-Krenuti svojim putem za svakoga, a možda posebno za umjetnika, nalik je mornarevoj plovidbi nepredvidivom morskom pučinom, koja u sebi krije tajnovite izazove i opasnosti.

Umjetnik u svom stvaralaštvu mora u samoći, hodočasnički, tragati za svojim idejama, svojim novim djelima.

Umjetnik neprestano traži svoj zanos u kojem je tek moguće stvoriti ono novo djelo. Ne mora značiti da je ostvario ono novo jer ono doista mora biti umjetnička stvarnost, neponovljiva i autonomna, bez usporedbe s drugim umjetničkim djelima drugih autora i njegovih vlastitih.

Ovdje govorim o iskrenom umjetničkom predanju i stvaralačkom činu. Iskreni umjetnik, naoko je čudan jer svoje darove pretpostavlja svim svakodnevnim ljudskim uobičajenim navikama i svakom drugom radu.

Mene u životu nadahnjuje jedan religiozni uzdah a glasi“Od nemara za nadahnuća Tvoja, Gospodine, oslobodi nas!“.

Mogu kazati kako se osjećam odgovoran za Božje darove koje sam primio i nastojim se žrtvovati da s njima ostvarim na najbolji meni poznat način najbolja moguća likovna djela..

Ponekad me zatekne sumnja i strah okraju stvaranja. Poznat je pojam „pjesničke smrti“. No taj osjećaj straha kratkotrajan je i nema moć da me obeshrabri i zaustavi. Vrulja iz koje naviru nove ideje jača je od svake takve napasti.

Je li uočljiva kriza u umjetnosti danas?

-Ako smo odavna prešli“Rubikon“ europskog lijepog u umjetnosti i zastave sklada i zanosa, poskidane su s jarbola europske likovne scene, vjerujem i nastojim i dalje stvarati likovnost u suvremenom svijetu mojim likovnim jezikom i likovnom morfologijom komponirati moja djela koja redam u isto vrijeme u civilitzaciji Zapada u kojoj umjetnici u većini gube svoje zanose, ostavljajući pred vratima svojih spoznaja svoja jastva i podlažu svoju umjetničku slobodu pred mrtvozornicima umjetnosti, koja još uvijek živi i može živjeti. Da bi umjetnost mogla nesmetano razvijatise i živjeti potrebno bi bilo osloboditi se svih negativističkih mentora.

To su razlozi zbog kojih ne može biti odustajanja. Skoro bi se i ovdje moglo citirati Shakespearea, biti ili biti....?

Tko može dozivati smrt umjetnosti?

Smrt umjetnosti jednaka bi bila i smrti čovječanstva jer umjetnost stvara ljudski duh,kao uzvišeni i tajanstveni izraz duhovnosti epohe za vjernike.

Za vjernika, umjetnik je od Boga obdaren da svoje umjetničke ideje u svom vremenu za svoje suvremenike ostvari umjetničkim sredstvima. Umjetničko djelo i predstavlja istodobno dio kontinuiteta umjetnosti uopće.

U našem vremenu svjedoci smo isključive neslobode na umjetničkoj sceni,svih umjetničkih stvarnosti.

Dapače,umjesto poticajne slobode, umjetnik je suočen s uvjetovanim diktatom neestetike, udaljavanja od klasičnih umjetničkih sredstava stvaranja:umjesto slobode nameću mu se poslušnost i Prokrustova postelja kreativne nemoći.

Na umjetniku je ipak izbor da prihvati biti dijelom društva poslušnika,koji se odriču svojih nadarenosti, da bi bili spomenuti ili birani od tzv. Izbornika za izložbe ili u tekstovima ili možda i u nekim TV emisijama ili galerijama i portalima, pa čak bili dobitnici nekih nagrada ili privilegija itd.

Kako ocjenjujete stanje kod nas?

-Hrvatska umjetnost je nažalost po primjeru drugih kultura u svijetu, postala kao rijeka ponornica. Nadam se da će i to jednom završiti i da će i u svijetu opet ptica slobode stvaralaštva razmahati krila.

Jer „za let si dušo stvorena“ kaže Tin Ujević.

Pa zašto iz Hrvatske ne bi mogao poteći novi svjetski preporod umjetničke slobode stvaralaštva umjetničkih djela u kojima ćemo zaustaviti razaranje umjetničkih lijepog,europskog i započeti povratak sebi Božjim darovima.

Kako vidite budući razvoj umjetnosti?

-Želim da počnemo vraćati dugove umjetničke ljepote, koje su generacijama bile uskraćene kroz više od sedamdeset godina.

Svjestan sam da sve ovo lakše reći nego opisati kako bi taj povratak ili obrat u umjetnosti trebao izgledati.

Moramo znati da razgovor o strahovitim posljedicama zastoja u razvoju umjetnosti, do kojeg je došlo iz raznih izvora moći, od sveučilišta, galerija i muzeja,specijaliziranih medija i utjecajnih pojedinaca,intelektualaca i iza svega i mračnih tajnovitih sila koje preko izabranih osoba iz svijeta kulture i različitih sredstava priopćavanja onemogućuju razvoj i stvaranje novih čudesnih tijekova umjetnosti.

Pozvani smo ostvariti novi preporod u umjetnosti.

Što umjetnik može osobno učiniti?

-Ono što osobno mogu učiniti : JA NE ODUSTAJEM!

Ne odustajem od vlastitosti izbora načina stvaranja i o sadržaju mojih djela i vjerujem u ponovnu duhovnu obnovu umjetnosti i umjetnika.

Jer i danas i uvijek čovjek, integralni čovjek svih vremena gladuje za lijepim,istinitim, skladnim i dobrim koje očekuje doživjeti u umjetnosti kako bi i on sam djelovanjem umjetnosti obnavljao svoj duh i osjećao se dijelom ukupne duhovne stvarnosti koja se u umjetnosti na poseban način objavljuje,ukupnoj uljudbi,čovječanstvu i povijesti.

 

Miroslav Pelikan