Nedavno je zagrebački nakladnik Sandorf objavio , bez ustezanja možemo reći,objavio zanimljivu knjigu sjećanja poznatog zagrebačkog glazbenika Borisa Leinera, Sve bio je je ritam.

Ponajprije moram reći da sam knjigu prisjećanja Borisa Leinera ,na razne stvari a najviše na Štulića i Azru, pročitao u jednom dahu. Vrlo pitko štivo.

Nikako se ne može reći da je knjiga dosadna, kao što je memoaristika u pravilu takva.

Leiner i kada piše o kućnim ljubimcima, glazbenicima, pjevačima,grupies, putovanjima, travi i ostalom ali i razočarenjima, mukama i nimalo jednostavnom i harmoničnom životu, ali i o ljubavi, čini to na vješt način, potičući našu memoriju, pa sam se tako i sam sjetio da sam u davnim osamdesetima, skinuo s programa radio Zagreba koncert Azre i tu traku slušao više puta, jer taj je koncert bio odličan, iako sam imao i nešto kupljenih glazbenih produkata iste grupe.

Leiner piše i o osobama, sviračima koji su defilirali kroz grupu, s više ili manje sentimenta, uz izrazitu lidersku poziciju Štulića jer Johny je broj jedan.

Stanovita pikanterija u sredini knjige je Leinerov akt, pa tu fotografiju možemo prihvatiti kao dokaz da se bubnjar do kraja ogolio ,u svojim sjećanjima.

 

Miroslav Pelikan