KOLUMNA MILJENKA STOJIĆA - TRAGOVI BLIZINE

Miljenko Stojić: "Mi ili Oni"

Ljubovo. Nikada prije tu nisam bio. Svježe je, ličko jutro. Bojovnici krenuli na hodočašće prema Udbini, jer Dani su hrvatskih mučenika. Imam čast sudjelovati u molitvi. Tu su ginuli njihovi suborci. Njih dvadesetak. U Oluji. Polegli spomenici ledinom kao njihova mrtva tijela. Kažu da se spremaju podignuti im jedan jedini, veličanstven.

Miljenko Stojić: Osinjak

»A'mete, pucaj, šta čekaš!«, razlijegale su se visoravni riječi iz romana »Medaljon« Anite Martinac. Ahmet je bio oznaš i tih je dana lovio i ubijao ljude po svojoj volji. Manda je bila majka četvero male djece koja je pomogla ranjenom čovjeku, Ahmetovoj lovini.

Miljenko Stojić: Koka

Otišao papa u Latinsku Ameriku. Poznata stvar ovih dana. Jedino je još nepoznato, dok ovo pišem, hoće li kušati koku, točnije rečeno uživati njezino lišće. Navodno to pomaže da se privikne na nadmorsku visinu... tra, la, la.

Miljenko Stojić: Kupusijada

Čovjek se nije ispovijedao desetljećima. Ponizno je kleknuo i sav raskajan priznao svoje grijehe, svoje pogrješke, svoja lutanja. Za svjetski poznato molitveno mjesto u župi Međugorje ništa neobično.

Miljenko Stojić: Puhači

»Ne u crkvu«, vikao je zapovjednik policajaca svojima na Trgu Sv. Marka u Zagrebu. Uzaludno. Prva dva reda odbila su poslušnost. Svećenici na vratima crkve i branitelji iza njih spriječili su ih u njihovoj namjeri. Golim ispruženim rukama. To je Milorad Pupovac, kako prenose mediji, iskoristio da branitelje nazove daviteljima policajaca.

Miljenko Stojić: Bili su, bili smo tu

Gledao sam to okupljeno mnoštvo. nazočilo nas je oko 50-ak tisuća, tako sam računao. Austrijska policija kasnije mi dade za pravo, ali ne i ovi naši u medijima. Za njih okupljenih bijaše upola manje.

Miljenko Stojić: Valovima kulture sjećanja

Neki dan bi veliki skup u Zagrebu, na Trgu bana Jelačića. Branitelji već počinju brojati 200 dana od kada se smjestiše pod šator ispred Ministarstva branitelja u Zagrebu. Rekli su da se bore za dostojanstvo svojih sudrugova i sebe, a ovim skupom da se bore za popravljanje položaja trenutno različitih potlačenih u državi Hrvatskoj, državi kakvu oni jamačno nisu sanjali tijekom dugih ratnih godina.

Miljenko Stojić: U procjepu

Skupina Occupy Croatia, ili kako bismo ih već mogli nazvati, doživi prošle subote težak poraz. Mislili krenuti prema hrvatskim braniteljima, prosvjednicima u Savskoj 66 u Zagrebu, ali ih na Trg bana Jelačića dođe samo 6, neki kažu da je i to mrvicu prenapuhano. Novinara i redarstva bi puno više, pripremili se za najavljeni povijesni događaj. Tako ti je to s poviješću. Nikako da krene željenim pravcem i dotični odlepršaše u zaborav.

Miljenko Stojić: Tko koga, još jedanput

Još mi se vrte glavom one Milanovićeve riječi: »Ili mi, ili oni«. Čovječe! O čemu ti to pričaš? Propustio si Domovinski rat, pa bi sad malo, čega, adrenalina? Ipak se tu radi o nečemu drugom. U dotičnome proradio jugokomunistički poratni politički komesar, podrazumijeva se, ono kad su oni došli.

Miljenko Stojić: Naizgled

Svaka veljača duboko odjekne u srcima Hrvata, posebno onih što nastanjavaju Herceg Bosnu. Komunisti su 1945. u tom vremenu nemilosrdno gazili njezinim ozemljem. Govorili su da tjeraju mrskog neprijatelja. I punili usput nebrojene jame tjelesima onih koje su imali na svojim popisima. A njih su sastavljali njihovi ilegalci i pristaše na tom istom ozemlju.