Razdjelnica, a u posljednjih nekoliko godina, gotovo pravi sukob na ideološkoj razini, podsjeća me na malu morsku uvalu u koju uplovljavaju veliki brodovi da se usidre, a za sve nema mjesta. Hrvatska politička scena je borba za sidrište.

Nacionalna domoljubna, zapravo demokršćanska koalicija, prije godinu dana uspjela se usidriti na Pantovčaku izborom predsjednice KGK. Danas 28. prosinca, kako stvari stoje izborom gospodina Reinera za predsjednika Hrvatskog državnog sabora, usidrila se, i to vrlo čvrsto u Saboru. Predstoji uskoro usidrenje i u Banskim dvorima. I što je još od svega najvažnije izborom mandatara pružila čvrsto dugu ruku preko bare i povezala se s hrvatskim iseljeništvom.

Kako to protumačiti? Samo kao konačni poraz ponajprije politike političkog harlekina Zorana Milanovića i njegovoga nakaradnog svjetonazora. Njegova propast je potpuna.

SDP, zbog blagovremenog nepoduzimanja mjera da se ta sramota ukloni s političke javne scene, ovaj put zajedno tone sa svojim Zokijem. Možda se SDP nekako i održi kompaktan na uzburkanoj morskoj površini, ali njegov Zoki još dodatno tone i kao fizička osoba, kao pojedinac, kao odgovoran za mnogo toga...! Ne bih u to ulazio, ali bojim se da se upravo zbog toga Zoki i najviše uplašio pa daje nebulozne izjave, koje graniče s paranojom i nemaju nikakovo uporište u stvarnosti. On je u politiku zalutao, poput divljeg kera na tržnicu i samo reži i laje na sve oko sebe. On je povijesna sramota politike kao društvene kategorije uopće. On je za dugo godina u Hrvatskoj uništio socijaldemokraciju, koja će se teško više ikada oporaviti. Tome su jednako krivi njegovi suradnici koji se zbog svojih sinekura tome nisu suprotstavili i podržavaju ga do zadnjeg trena njegove sulude vlasti. Sa svojim Zokijem svi odlaze na političko smetlište. Da su u SDP-eu svijećom tražili goru osobu od Zokija za premijera ne bi je našli.

Što se tiče mandatora, gospodina Tihomira Oreškovića, možda za nečije uši nema dobrog tona, ali sam uvjeren da ima u glavi dobru sliku budućnosti Hrvatske. Ne zaboravimo, mi smo brojčano mali narod, relativno i mala država s velikim potencijalima i za izvući Hrvatsku ne treba mnogo. Treba najprije domoljublja, mudrosti i poslovnosti. Uvjeren sam da naš Tihomir ili Tim Orešković to ima.

Mislim da mu neće biti ni najmanji problem dovući nekoliko velikih investitora u Hrvatsku da pokrene hrvatski gospodarski zahrđali stroj. On je po svom dosadašnjem postupanju pragmatičan, kod njega neće trebati mnogo dogovora, već će tražiti samo akcije. Čovjek koji ima kulturu nastupa i govora, koji ima osjećaj pristojnosti, pa i one političke. On je zapravo pravi antipodij zločestom Zokiju.

Dobro se pripremite za suradnju s tim čovjekom, ako se ne pripremite brzo ćete odletjeti. Kao prvo, iz njega zrači poštenje, što znači da se o njega nitko neće moći očešati, niti ga moći ucjenjivati.

Pozivam se opet na onu biblijsku: Jače je krdo tovara ako ih vodi lav, nego krdo lavova ako ih vodi tovar. Vjerujem da će to biti jedan od političara u kojeg se ne ćemo razočarati, a o političarkama nisam ništa rekao. Na hrvatskom političkom obzorju, konačno se pojavljuju ljudi koji bi nam mogli donijetu novu hrvatsku zoru. “Zora puca, bit će dana!   Okreni se k zlatnom vedru,   slavna zemljo Dalmatinska. (Hrvatska)   Evo Zore u tvòm njedru, da odkrije zakopana, tvoja blaga - evo dana!” (PP)

 

Mile Prpa