Drugi krug prijevremenih izbora zakazan za 20. rujna 2026. godine predstavlja prekretnicu za Novu Gradišku. Nakon niza političkih kriza, ostavki unutar 24 sata od preuzimanja dužnosti i višemjesečne uprave povjerenika, birači ne biraju samo personalna rješenja, već model kojim će grad biti vođen u sljedećem razdoblju.

Razlika od svega 46 glasova iz prvog kruga (1.654 za Sabinu Vlaović naspram 1.608 za Brunu Bušića) i slobodni bazen od 958 glasova Borislava Vidošića pretvaraju ovaj sraz u izravno sučeljavanje dva suprotstavljena koncepta: administrativnog kontinuiteta i institucionalno-gospodarskog reseta.

1. Tandem Bušić – Sertić: Spoj javnog integriteta i dokazanog menadžmenta

Kandidacijski dvojac liste „Tim ZA grad” strukturiran je na principu komplementarnosti društvenog autoriteta i operativnog gospodarstva:

-Etički i obrazovni profil (prof. Bruno Bušić): Kao profesor politike i gospodarstva, Bušić donosi visoku razinu ekonomske pismenosti i neopterećenost aferama. Njegov dosadašnji rad izvan klijentelističkih mreža omogućuje mu vjerodostojno komuniciranje tema transparentnosti, digitalizacije i otvaranja gradske uprave.

-Institucionalna i ekonomska vertikala (Ivan Sertić): Uloga kandidata za zamjenika ključna je prevaga ovog tima. Sertićevo iskustvo na čelu Industrijskog parka Nova Gradiška d.o.o. i dužnost pomoćnika ministra gospodarstva jamče trenutnu operativnost. Industrijski park je ključni gospodarski motor grada; imenovanje čovjeka koji poznaje mehanizme privlačenja investicija i industrijske infrastrukture nudi odgovor na zastoje kapitalnih projekata (poput CEKOM-a) i povlačenje sredstava iz fondova Europske unije.

-Mjerljiva odgovornost i rokovi: Uvođenje evaluacijskih točaka – provjere učinka rada uprave nakon 100 dana, šest mjeseci i godinu dana – uvodi standard korporativnog upravljanja u lokalnu samoupravu, čime se minimizira rizik od političke samovolje.

-Terenska integracija (Prigradska naselja): Rezultati prvog kruga u Ljupini (BM 24 i 25 sa 170 glasova), Kovačevcu (BM 23) i Prvči (BM 26 i 27) pokazuju da je ovaj tim prepoznao potrebu sanacije komunalnog duga prema rubnim dijelovima grada, nasuprot politici centralizacije sredstava.

2. Tandem Vlaović – Zboril: Tereti kontinuiteta i granice „hladnog pogona”

Kandidatura Sabine Vlaović i Mateja Zborila („Nova Gradiška ide dalje”) suočava se sa strukturnim ograničenjima modela koji zagovara:

-Problem političke odgovornosti za kontinuitet: Sabina Vlaović je godinama obnašala dužnost zamjenice gradonačelnika u administraciji čiji je rad kulminirao istragama, privođenjima i višestrukim izvanrednim izborima. Iako je službenim putem deklarirala prekid odnosa s bivšim gradonačelnikom, činjenica ostaje da je bila dio sustava koji je generirao institucionalnu nestabilnost. Prijelaz iz uloge operativnog suradnika u ulogu reformatora nailazi na skepsu birača željenih dubokih promjena.

-Uskost programa na održavanje sustava: Retorika dovršetka započetih projekata i osiguranja tekućeg funkcioniranja svodi upravljanje gradom na razinu administrativnog servisa („hladni pogon”). Izostaje jasna strategija stvaranja novih industrijskih radnih mjesta, privlačenja privatnog kapitala i poreznog rasterećenja građana koji su suočeni s visokim poskupljenjima komunalnih usluga (poput odvoza otpada).

-Profil Mateja Zborila: Iako Zboril donosi iskustvo rada u Gradskom vijeću, njegov profil ne unosi novu dodanu vrijednost u izvršnom ili gospodarskom smislu. Riječ je o potvrdi stranačko-nezavisnog aparata iste liste, što sužava koalicijski potencijal tima prema biračima koji traže stručnjake iz realnog sektora. A k tome je i važna činjenica kako je Zboril diplomirao na banjalučkom sveučilištu - ispos

3. Komparativna matrica političke ponude: zašto je Bruno Bušić pravi izbor za Novu Gradišku?

Kada se programi i kadrovska rješenja ogole do same političke suštine, razlike između dvaju tabora koji se bore za povjerenje Novogradiščana postaju kristalno jasne. Sučeljavanje „Tima ZA grad” i Nezavisne liste nije tek klasično predizborno nadmetanje, već izravan sudar dviju potpuno oprečnih filozofija upravljanja gradom.

Na planu ključnih aduta, tandem Bruno Bušić – Ivan Sertić nudi sinergiju visoke etičke vjerodostojnosti i dokazane upravljačke prakse. Bušić u utrku unosi neopterećeni legitimitet sveučilišno obrazovanog prosvjetara, dok Sertić iza sebe ima mjerljive rezultate u vođenju Industrijskog parka i iskustvo rada u resornom ministarstvu. Nasuprot njima, adut Sabine Vlaović i Mateja Zborila svodi se primarno na rutinsko poznavanje postojećih administrativnih hodnika i procedura unutar gradskog poglavarstva – prednost koja u kriznim vremenima često postaje uteg.

Ta se razlika najjasnije očituje u razvojnom fokusu. Dok Bušić i Sertić težište stavljaju na oživljavanje Industrijskog parka, privlačenje svježeg kapitala, povlačenje europskih sredstava i stvaranje radnih mjesta koja bi zadržala mlade obitelji, program Vlaović i Zborila ostaje zarobljen u okvirima „hladnog pogona”. Njihova se ponuda dominantno iscrpljuje u održavanju tekuće likvidnosti i dovršetku ranije ugovorenih komunalnih zahvata, bez naznaka nove razvojne vizije.

U odnosu prema višegodišnjim institucionalnim krizama, „Tim ZA grad” nastupa s pozicije radikalnog zaokreta. Predlažu precizne kontrolne mehanizme, rezanje klijentelističkih praksi i uvođenje mjerljive odgovornosti kroz javnu evaluaciju rada nakon 100 dana, šest mjeseci i godinu dana. S druge strane, Nezavisna lista primorana je voditi defenzivnu politiku. Njihov se odgovor na krizu uglavnom svodi na naknadno pravno i političko distanciranje od afera administracije u kojoj su godinama i sami obnašali vodeće dužnosti.

Gledano kroz prizmu koalicijskog dosega i privlačenja neodlučnih, Bušić i Sertić pokazuju znatno veću širinu. Upravo zbog izostanka afera i jasne gospodarske platforme, oni prirodno komuniciraju s 958 birača Borislava Vidošića, nezavisnim intelektualcima te razočaranim dijelom centra i ljevice. Sabina Vlaović, pak, ostaje čvrsto limitirana na lojalnu bazu bivše strukture, s vrlo suženim manevarskim prostorom prema građanima koji traže stvarne reformske rezove.

Naposljetku, to se odražava i na geografsku raspodjelu podrške na biralištima. Dok Vlaović i Zboril glavninu snage crpe iz užeg gradskog središta – posebice na biračkim mjestima oko Uprave šuma i OŠ Ljudevita Gaja – Bušić i Sertić drže čvrst monopol nad prigradskim prstenom. Uvjerljiva dominacija u Ljupini, Kovačevcu i Prvči, uz kontinuiran rast u širim urbanim zonama, daje „Timu ZA grad” stratešku prednost i matematičku zalihu koja na biralištima lomi dosadašnju prednost suparničkog tabora u centru grada.

4. Analitički zaključak

Izbori 20. rujna odlučuju se o tome tko ima veći kapacitet za širenje izvan svojih početnih postotaka:

Sabina Vlaović je sa svojih 1.654 glasa u prvom krugu praktički dosegla gornju granicu mobilizacije birača koji podržavaju kontinuitet dosadašnje vlasti. Njezin tim teško može ponuditi uvjerljiv odgovor biračima Borislava Vidošića (958 glasova), koji su svoj glas dali opciji nastaloj upravo na otklonu od bivše gradske uprave.

S druge strane, tandem Bruno Bušić – Ivan Sertić posjeduje potrebnu širinu:

-Bušić svojim ugledom privlači mlađe birače, prosvjetni i kulturni sektor te građane koji traže etičku katarzu.

-Sertić svojim poslovnim referencama privlači obrtnike, poduzetnike i birače koji žele garanciju da gradski proračun i Industrijski park neće trpjeti zastoje.

Povezivanjem mladosti i gospodarskog iskustva, „Tim ZA grad” nudi realan izlaz iz dugogodišnjeg kruga krize. Ukoliko u završnici kampanje naglasak ostane na programskim rješenjima, transparentnosti i ravnomjernom razvoju svih 27 biračkih mjesta, Bušić i Sertić imaju čvrstu osnovu za ostvarivanje pobjede i preuzimanje odgovornosti za stabilizaciju Nove Gradiške.

 

Piše: Istraživački tim

Share
0