U ovoj sudbonosnoj igri vraćanja naše domovine i države s opasnog skretanja s krivog kolosijeka na kojeg su je doveli beskrupolozni neokomunisti Božo Petrov je svjesno ili nesvjesno zabio autogol vlastitoj Domovini. Time preuzima, ako se iz toga ne izvuče, ulogu hrvatskog tragičara. Povijest će ga uvrstiti u kategoriju političkih tragičara poput Ante Trumbića, Frana Supila, Dražena Budiše (ovog posljednjeg zbog ponovnog dovođenja komunista na vlast) otkad je počela otvorena destrukcija hrvatske države.

Danas se Hrvatska nalazi u ozračju opasnog svjetskog okruženja, okruženja koje miriše na rat, na raspad Europske Unije, da Hrvatska u cijelosti izgubi svoj nacionalni identitet dovoljno da je prekrije samo jedan jači val azilanata od nekoliko stotina tisuća bliskoistočnih, afričkih i azijskih islamista. A naš Božo Petrov igra igrice bez granica, pri tome ne znajući da se u politici greške ne opraštaju.

Kako će pogledati u lice svojih dalmatinskih glasača – jer igranje uloge Trojanskog konja nije ono za što je dobio povjerenje od nekih tristotinjak tisuća birača, koji nažalost povjerovaše u njegovo dječje lice, koje na svakom koraku odaje političku nesigurnost, gotovo bih rekao strah od odgovornosti koju svaka politika sa sobom nosi.

Sve je više jasno da Božo tome nije dorastao. Politika je opasan zanat koji se ne uči na vjeronauku. Politički bezobzirni ljevičarski vukovi će ga progutati već na prvom zaokretu, pa i onom najmanjem.

Začudo, kod njega je došlo do nagle moralne mutacije, od deklariranih humanističkih i domoljubnih vrijednosti, odjednom je postao najveći lovac političkog plijena, u prvoj etapi grabeža političkih fotelja i za one koji mu nikada ne bi pripadale ni po broju ni po važnosti obzirom na njegov tek nešto više od desetak postotni uspjeh na izborima. A u daljnjoj fazi ne usudim se ni prognozirati...!

I na osobnom planu, kao hrvatski tragičar, u jednom od težih hrvatskih političkih situacija koja se lako može pretvoriti i u sudbonosnu igru s nesagledivim političkim i nacionalnim posljedicama, ovo je njegov i osobni pad u kojem će u najbolju ruku ostati političkim mrtvacem, a ako sve to ne povuče i nešto mnogo neugodinije i na njegovom osobnom planu.

Politički potpuno netransparentan i pretvrd u svojim stavovima, a podosta i nerealan jer traži nemoguće – on u politici jednostavno ne može uspjeti. Kao što se ne može kroz savijenu metalnu cijev progurati tvrda ravna šipka, tako i njegovi stavovi jednostavno su neprovodivi.

Dragi gospodine Petrov, politika spašavanja nesposobne i gotovo antihrvatske vlade koja je u zadnje četiri godine tragično poharala i unakazila hrvatsku, a narod dovela u bijedu i masovno iseljenje, to nije politika političkog vizionara, pa čak ni politika političkog domoljubnog amatera. Takva se politika naziva Judinim škudama. Zar i ti sine Brute?!

 

Mile Prpa