Ostalo je još tjedan dana do izbora. Da Hrvatska nije zapala u, od štetočinske vlasti isprovociranu, ognjicu ''mi ili oni'', ne bih se eksplicitno opredjeljivao niti koga nagovarao kako će glasovati. Ovako moram!

Nedosežne su mi akademske distancirane visine uvaženog kolege Letice, a bogme mi ni dvije vodeće političke skupine u zemlji ne djeluju kao Scila i Haribda, to jest dva podjednaka zla. Doduše, nikada ne treba podcjenjivati štetočinski potencijal HDZ-a, Sanader je pokazao da on može biti znatan, no Sanader je, nadam se, prošlost. U svakom slučaju, i loš HDZ još uvijek je prihvatljiviji od najbenignijeg SDP-a. Ta distinkcija, čini mi se, proizlazi iz geneze tih dviju stranaka, i ne ovisi čak presudno o ljudima koji ih reprezentiraju. HDZ je neraskidivo vezan uz nastanak hrvatske države, a SDP je kao slijednik SKH neraskidivo vezan uz nastanak socijalističke Jugoslavije. Koliko god tu činjenicu zaboravljali i u ime normalnog suživota u hrvatskom društvu potiskivali, ona uvijek nekako ispliva na površinu i počne snažno utjecati na aktualne političke događaje.

Dakle, glavni razlog moga opredjeljenja za Domoljubnu koaliciju jest taj državotvorni moment. Hrvatska izložena s jedne strane često razornim bruxelleskim direktivama i zloćudnim efektima zapadnobalkanske agende s druge strane tone polako u posvemašnje razdržavljenje, dok u njoj istodobno jačaju autoritarni i nedemokratski procesi kojih se lijeva vlast, uslijed svoga totalitarnoga nasljeđa, teško i nerado odriče. Tu prije svega mislim na sve jaču medijsku kontrolu i sve izraženiju zlouporabu pravosuđa. Najnoviji atak na Ustavni sud kao posljednju branu zakonitosti i ustavnosti kod nepristrana promatrača pobuđuje određeni strah i nelagodu, pa i pitanje namjerava li aktualna vlast uopće mirno odstupiti ako izgubi predstojeće izbore?

Kako nisam profesionalni novinar niti imam političkih ambicija, pitanju predstojećih izbora pristupam kao zabrinuti građanin, bez ikakvog izravnog interesa. Cijeli jedan kompleks kriza, od ekonomske do imigrantske, već predugo potresa ovu zemlju da bismo imali pravo nezainteresirano promatrati političke procese u zemlji. Oni koji se zalažu za nacionalne, demokratske i kršćanske vrijednosti možda će nas iznevjeriti, možda neće biti dostatno snažni i sposobni da svoja obećanja održe, no oni koji se s rečenim vrijednostima evidentno sprdaju sigurno ih neće provoditi u praksi. Stoga bi izbor za prosječnog Hrvata, kojemu su još uvijek domoljublje, kršćanski pogled na svijet i demokracija na vrhu popisa vrijednosti do kojih drži, trebao biti relativno lagan.

Naravno, postavlja se pitanje nisu li povjerenje tog i takvog prosječnog Hrvata zaslužile možda neke druge liste s desne strane političkog spektra u zemlji? Držim da nisu, a objasnit ću i zašto. Most Bože Petrova raznorodna je i labavo povezana skupina nezavisnih lista kojima je glavni cilj dočepati se Sabora, a kako će se tamo ponašati ostaje nepoznanica. Prilično je izvjesno da npr. Stipe Petrina i njegovi neće podržavati iste stvari za koje se zalaže gore spomenuti prosječni Hrvat. ''U ime obitelji'' ideološki su svjesnija i profiliranija skupina i od HDZ-a, međutim čini se da državotvorna pitanja nisu u fokusu njihova interesa, a osim toga ne mogu osvojiti dostatan broj glasova da postanu bitan čimbenik na hrvatskoj političkoj sceni. Milan Bandić sa svojima, gdje će sigurno biti i prvoboraca i obijača crkvenih pragova, apolitičan je političar na čelu široke interesne skupine kojoj politika služi prije svega za namirivanje osobnih potreba i pohlepe. Stoga tu listu treba zaobilaziti u širokom luku.

HDSSB je regionalna stranka te kao takav ne može biti motor promjena na nacionalnoj razini. Ovdje treba dodati da su u HDZ-u pogriješili što su otvorili nepotreban front prema HDSSB-u zbog Glavaševih ''crnokošuljaša''. HDZ se inače treba kloniti odveć žestoke borbe protiv objektivno nepostojećeg ustaštva, to trebaju prepustiti Josipoviću i njegovima. Osobito nije pametno napadati Glavaša zbog nekakvog ''udbaštva'', takve napade narod ne voli i samo ga nepotrebno zbunjuju. Uostalom, i HDZ je napadan po istom obrascu pa bi trebali malo opreznije baratati Manolićevim oružjem. Svejedno, nadam se da će, u slučaju da baš HDSSB-ovi glasovi budu falili za formiranje desne vlasti, razum prevladati i kod jednih i kod drugih.

Koalicija Spremni teško da može osvojiti znatniji broj glasova, a ako uđu u Sabor, za pretpostaviti je da će se prije prikloniti desnoj nego lijevoj strani. Unatoč nekim čudnovatim izjavama Ruže Tomašić u Otvorenom prije mjesec ili nešto više dana. Ostale stranke, koalicije ili nezavisne liste su ili lijeve ili odveć neznatne da bi utjecale na konačni rezultat izbora. Karamarkovu HDZ-u treba odati priznanje da je ovaj put oko sebe okupio dosta široku koaliciju nastojeći tako svesti utjecaj rasutih glasova na konačni rezultat na minimum.

 

Damir Pešorda

Share
0