Očito je da je najviši vrh KP BiH na čelu s Đurom Pucarom Starim sudjelovao u partizanskim zločinima u Travniku i njegovom cijelom području i šire, jer ne samo što nije barem pokušao spriječiti taj zločin nego ga je i poticao.

Šefket Maglajlić, vrlo blizak suradnik Đure Pucara Starog, u svojoj knjizi - Stazama ratnika Bosanske krajine (Sarajevo 1985., poglavlje Bitka za Travnik, str. 76.-78.) izmešu ostalog piše: " ... Na dan napada na Travnik, pozvao me Đuro Pucar Stari da dođem kod njega. Vodili smo razgovor o složenosti i ozbiljnosti zadatka pred kojim smo se našli.
- Šefkete, moramo i nas dvojica da krenemo na Travnik - rekao je Đuro.
- Dobro, druže Stari, baš bih volio da izbliza doživimo tu veliku borbu - dodadoh. ( ...)
- Ne smijemo dozvoliti da nam se fašisti i njihovi pomagači izvuku iz doline Lašve - naglašavao je, usput, drug Pucar.

Na dan početka napada na Travnik, 20. oktobra 1944., Stari i ja krenuli smo nekakvim putničkim automobilom koji je on dobio u Jajcu. Iz Jajca smo pošli prema Donjem Vakufu i Bugojnu, a zatim Gornjem Vafkufu. Automobilom je upravljao naš partizanski vozač Dušan Telić, tada vozač Pokrajinskog komiteta. ( ... ) Kad smo stupili na tle Travnika, sastali smo se najprije sa Petrom Vojinovićem, Miloradom Mijatovićem, Nemanjom Vlatkovićem i još nekim drugovima koji su neposredno organizovali napad i rukovodili borbama za Travnik. Rekli su nam odmah da su borbe bile vrlo žestoke i da smo morali imati dosta ljudskih žrtava. Saznali smo da su među poginulim drugovima i Šoša, načelnik Operativnog odjeljenja Petog korpusa, Petar Mećava, zamjenik komandanta Četvrte udarne NO divizije, i komandir tenkovske čete Lazo Marin. Najžešće borbe za Travnik vođene su se oko kasarne."

Najviši vojni vrh je sudjelovao uzločinima

Potom se kaže da je jedna granata iz protutenkovskog topa pogodila partizanski tenk "u kome su bili Petar Mećava i Lazo Marin, neposredni rukovodioci tenkovskih jedinica V. korpusa u bici za Travnik." (...) ..

"Đuro Pucar je zapitao: - Zašto su baš oni morali biti u tenku?
- Oni su to željeli - odgovorio je neko od prisutnih starješina.
- Jesu li baš oni trebali da budu u isturenom tenku? - ponovio je Stari.
- Nisu, vjerovatno, pretpostavljali da se u kasarni nalazi i protivtenkovski top.
- Kako to nisu mogli da predvide, kao da im je to prvi okršaj sa dobro naoružanim neprijateljem?!
- Pa, praktično, naša pobjeda je već bila izvojevana - objašnjavao je jedan od njegovih bliskih saboraca.
- Pobjeda nikada nije potpuno dobijena dok se ne uništi i posljednji neprijateljski otpor! - zaključio je Stari."

(...)

Šefket MaglajIić veli: "Sa Nemanjom Vlatkovićem pošao sam zatim u obilazak zarobljenih neprijateljskih vojnika. Bili su smješteni u krugu nekadašnje Fabrike duvana u Travniku. Na jednom mjestu bilo ih je zatvoreno više od 500. Čuvale su ih jake partizanske'straže."

Nakon toga, Đuro Pucar Stari je došao "odlučno i rekao da se dobro organizuju sve straže oko hala Fabrike duvana, koje su pretvorene u zarobljenički logor", a Nemanja Vlatković zapovijedi stražarima "koji su se nalazili tu da dobro obezbijede sva vrata i prozore na zgradama!"

>>Stojan Miloš: Travnik je popločan ljudskim kosturima

Očito je da je najviši vrh KP BiH na čelu s Đurom Pucarom Starim sudjelovao u partizanskim zločinima u Travniku i njegovom cijelom području i šire, jer ne samo što nije bar pokušao spriječiti taj zločin, nego ga je i poticao izdajući zapovijedi partizanskim postrojbama.

Diskriminacija na nepravdu

Inače, doke god je i poslije .osobođenja" bio na čelu BiH Đuro Pucar; hrvatski narod je uvijek bio pritiskan ustaštvom, nelojainošću prema novoj jugokomunističkoj vlasti, a da se o zlo činima te vlasti nije smjelo  čak ni govoriti sve dok ona nije propala.

Nažalost, na određen način i sada se pokušava raznim podmetanjima i iskrivljivanjem povijesnih i drugih činjenica pokazati našoj i svjetskoj javnosti da su Hrvati katolici manje vrijedni, u BiH, pa čak da su to bfli i u vrijeme srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, koju naseliše jošdaleke 626. godine. Čak se ne obilježava ni dan kada Turci na prijevaru pogubiše i posljednjeg bosanskog kralja hrvatske katoličke krvi Stjepana Tomaševića. Na određen način se tijekom ovog zadnjeg rata i poraća posebno oživljavaju uspomene i slave upravo oni koji kralju Tornaševiću
odrubiše glavu pod Jajcem 25. svibnja 1463. i to prema zapovijedi sultana Mehmeda II.

>>Milodraž: Fra Luka Markešić 'počastio' Mesića titulom 'dobrog Bošnjanina'

Godine 1516. u Bosanskom sandžakatu donesen je i zakon o državnom progonu katolika i rušenju njihovih novopodignutih crkava, dok su ranije, odmah nakon turske okupacije Bosne, gotovo sve porušene ili pretvorene u džamije i pravoslavne crkve (turske vlasti su favorizirale
pravoslavlje na račun katoličanstva), a od 35 hrvatskih katoličkih samostana ostala su samo tri...


Stojan Miloš / Katolički tjednik

Share
0