Već u ovim ranim godinama,akademski slikar iz Osijeka,radi u Vukovaru,Zoran Šimunović ostvario je niz zapaženih samostalnih izložbi i u domovini ali i u svijetu. Značajan ugled stekao je s nekoliko ciklusa velikih formata izrazite simbolike,snažnog kolora.

Dvadeset i trećeg rujna predstavlja se u Beču u galeriji DISTRICT4ART s izborom iz svoga poznatoga ciklusa Je li astronautima potrebna umjetnost,izlažući šest slika velikog formata,četiri 180 x 150 cm,jednu 150 x 150 cm i jednu 300 x 300 cm. Izložba će biti otvorena do četrnaestoga listopada.

Ne zaboravimo napomenuti,Šimunović sedmog listopada otvara u Budimpešti svoju novu samostalnu izložbu.

O ciklusima Zorana Šimunovića dosta se pisalo,uočen je njegov specifični vrlo osobeni autorski izraz s nizovima simbola koji ili stoje na slici samostalno ili su u određenom,vidljivom i ili nevidljivom prepletu s drugim simbolima koji izranjaju iz djetinjstva i trajno se utiskuju u memoriju.

Ti jednostavni simboli proteklih vremena,iz najranije dobi,od igračaka,do ptica i mačaka,pasa,zečeva plišanih medvjedića,lubenice,cvijeće,lopte izmjenjuju se tajanstvenim ritmom i na slikama ovoga ciklusa,poput kadrova filmske projekcije iznad dvobojnih ili dvopolnih površina.

Šimunović vješto i nadahnuto slaže svoje likovne hijeroglife,govoreći o svijetu kroz aspekte svoga djetinjstva,prisjećajući se i događaja i predmeta koji su potonuli u labirintima zaborava da bi sada bili iznova izvučeni na svjetlo dana,poput davnih artefakata života.

Istaknimo i skladni kolor Zorana Šimunovića,odmjeren i nježan,raskrilio se preko svih velikih formata,pružajući utočište svim formama pojavnosti iz slikareva čudesna repertoara.

Očito je,pred Zoranom Šimunovićem velika je europska karijera i umjetnički renome jer njegov opus to doista i zaslužuje.

 

 Miroslav Pelikan