Što se to događa u Hrvatskoj?! – Sabraše se sve sile i pozitivne i negativne u jurnjavi prema Pantovčaku. Jedni nerealno obećavaju i naglašavaju svoju mesijansku ulogu u spasu Hrvatske, i to sad i odmah. Rušenje Vlade, raspuštanje Sabora, velike nerealne reforme i slično. Prijeteći novi štrajkovi, brojni referendumi i sl.

Ali sve i jedan pretendent na mjesto Predsjednika države, bilo tko da bude izabran, ništa ne smije napraviti što je politički dramatično u narednom periodu od 01. 01. sve do 30. 06. 2022.g. Upravo zbog toga što tih narednih šest mjeseci, Hrvatska predsjedava vođenju Europske Unije, koje mora proći u najboljem savršenom redu bez i najmanjeg političkog incidenta.

Oni kandidati koji svojim idejama i postupcima naruše taj sklad ili su veliki glupani, ili politički nezreli ili su neprijatelji Hrvatske. Takvo ponašanje vrlo skupo bi koštalo Hrvatsku, da bi je gotovo, ako ne uništilo, ali bi to izazvalo bijes cijele Europske unije, što nam nikada ne bi bilo oprošteno, još s tragičnim posljedicama. Svi budući reformatori neka ohlade svoje glave i neka tih šest mjeseci trebaju biti kuš, moraju svoje reforme, referendume i prosvjede odgoditi za drugu polovicu iduće 2020.g. To traži zdrava pamet, kojoj se trebaju prikloniti.

U Hrvatskoj se ništa ne smije napraviti u političkom pogledu što nije redovan i uredan tijek događaja prilagođenih do najmanje sitnice za vrijeme našeg predsjedavanja s EU. To bi bila naredba koja je sama po sebi obvezivala, bez da je itko izgovori u svom političkom djelovanju. To je conditio sine qua non hrvatskog opstanka. Neredi mogu biti pokrenuti i sa strane nekih država u našem susjedstvu, ali se svim snagama tome trebamo suprotstaviti, svi kao jedan.

Premda današnje stanje u Hrvatskoj sliči na bačvu koja se počela rasipati, pa je iz nje isteklo vrlo kvalitetno vino. Simbolično kazano o izlijevu u inostranstvo ne samo mladih, već mnogih i srednjih godina hrvatske inteligencije koja sa sobom povlači i cijele obitelji s namjerom da se više nikada ne vrate u presušenu i rasipajuću bačvu koja se zove – Hrvatska!

Hrvatska bačva kao da se rasipa na sve strane, i njena sudbina je vrlo neizvjesna, teško da se može govoriti o nekoj svjetlijoj budućnosti. Ali unatoč toga, mi naše vođenje EU moramo dočekati vrlo dostojanstveno, smireno, razumno, bez ikakvih političkih konflikata. Mi moramo opravdati povjerenje koje nam je dato, i nipošto ga ne smijemo izigrati.

Premda je istina da se državne institucije ponašaju raspahaj jer se izgubila kontrola vrhovnih državnih vlasti nad njima i to na širokom planu.

Jedna biblijska izreka glasi; (Jače je krdo magaraca koje vodi lav, nego krdo lavova koje vodi magarac. Bibl.)

“Dugih 888 godina neslobode i vlasti tuđina nad Hrvatima (od Pacta convente 1102. do 1990. g.) stvorilo je, osim velikog teritorijalnog oskvrnuća, jednu duboku gospodarsku i duhovnu rupu u našoj povijesti, ali i u našim dušama, što je rezultiralo našom nezrelošću za uspješno vođenje hrvatske države u njenu prosperitetnu budućnost” (Codex moralis Croaticum).

Hrvatska nikako da dođe na zelenu granu, jer je vode ljudi nedorasli umijeću vlakovođe, pa stalno skreće na druge, a najčešće slijepe kolosjeke. Svemu tome nije odgovor, da je to njena sudbina.

Razumijemo sve revolte i kod političara na vlasti, onih u oporbi, ali i u samom narodu u širokim slojevima ali ovaj put trebamo ostati razboriti i ostaviti cijelom svijetu dokaz da nismo barbari već duhovno i politički razumna nacija.

“Unesimo dostojanstvo u svoju tugu, unesimo ponos u svoj vlastiti narod i onda kad nam je najteže.”

(Codex moralis Croaticum)

Mile Prpa