U tipologiji ljudske prijetvornosti i gluposti sve što biva osuđivano kod obespravljenog i jadnog puka, dopušteno je besramnim lokalnim šerifima i drugim političarima koji bez imalo moralnih vrednota nastoje, pod svaku cijenu, održati svoj opstanak na političkoj sceni, s kojom hrane nekontroliranu egocentričnost i udovoljavaju svojim financijskim apetitima.

Nemalo puta se njihovo koketiranje i fuzioniranje sa različitim političkim opcijama opravdavalo, navodno, zbog postizanja bolje suradnje na lokalnoj, regionalnoj ili državnoj razini, a njihovi lukavi i podli potezi prezentirani su kroz medijsku strategiju kao nužni i inteligentni, ne bili građani svemu što prenesu mediji slijepo vjerovali. Njihove laži podvaljivane su kao istina, a to što jesu očiti primjeri veleizdajnika i političke prostitucije padalo je u zaborav ili postaje nebitno. Da li u politici baš svako sredstvo opravdava željeni cilj?

Politička nedosljednost

Na pomolu su još jedni lokalni izbori i u mnogim je lokalnim zajednicama već započela predizborna kampanja. U sredinama gdje je se prosuđuje da bi odnos i score političkih stranaka mogao biti vrlo tijesan, mnogi političari posežu za kompromitirajućim potezima kako bi zadržali postojeću vlast , osvojili mandat gradonačelnika ili većinu u predstavničkom tijelu. Ovih dana iz brojnih političkih kuloara Istre procurila je jedna bizarna priča o poznatom političkom konvertitu, predsjedniku istarskog SDP-a i gradonačelniku Grada Umaga, Viliju Bassanežeu i njegovim nastojanjima u provođenju političkih igara bez granica. Politikanti poput njega svojim besprizornim postupcima zapravo utjelovljuju svu gadljivost i nakaznost domaće lokalne politike, odnosno, hrvatske politike uopće.

Bassanese je do sada kroz dva osvojena mandata u Gradskome vijeću Grada Umaga djelovao kao nezavisni vijećnik (2001. -2009.), i pri tome se oštro obračunavao sa tadašnjim strankama na vlasti IDS-om, a kasnije i koalicijskim partnerom IDS-a, lokalnim SDP-om. Iskoristivši krizu unutar redova tadašnjeg IDS-a, a sve uz podršku tadašnjeg župana Nina Jakovčića pokrenuo je smjenu gradonačelnika Grada Umaga Vlade Kraljevića iz redova IDS-a, očekujući da bi ga na narednim lokalnim izborima, IDS Umaga mogao podržati za gradonačelnika. Isto tako, 2008. u dogovoru sa HDZ-om Umaga i HSU uspio je sakupiti dovoljan broj potpisa umaških gradskih vijećnika da pokrene smjenu predsjednika Gradskog vijeća, uglednog SDP-ovca Marijana Učkara, a sve s namjerom da sebe ustoliči na njegovo mjesto.

Uz podršku lokalnog HDZ-a kao nezavisni vijećnik uspijeva 2009. g osvojiti na lokalnim izborima gradonačelnički mandat. U sprezi i suradnji sa predsjednikom HDZ-a Grada Umaga, dr. Juricom Šiljegom, obnašao je gradonačelnikovu dužnost kao nezavisni kandidat sve do 12. 3. 2012. godine, kada mu nakon što je parlamentarne izbore osvojio Zoran Milanović i SDP , iznenada postaje jasno kako su njegova politička uvjerenja najbliža političkoj platformi socijaldemokratske partije. Bassanese kalkulantski, bestidno okreće leđa svojim biračima i političkom partneru HDZ-u, i nakon 15 godina aktivnog bavljenja politikom, napunivši 55 godina života, odlučuje promijeniti „ politički dres“ , ulaskom u SDP koji tako postaje politička stranka za recikliraje političkih otpadnika, onih bez znanja i morala te jasnog političkog integriteta i stavova. Bassanese je ulaskom u SDP samo nastavio sa svojim opakim političkim igrokazima kako na razini grada, tako i na razini istarskog SDP-a metući pred sobom sve dosljedne ljevičare koji su gradili političku karijeru na zacrtanim moralnim načelima Ivice Račana te politici istinski uvjerenih i osvještenih socijaldemkrata.

Po uzoru na svog idola, egocentičnog i bahatog predsjednika SDP-a Milanovića, započeo se uz pomoć potkupljivih i korumpiranih izdajnika iz redova SDP-a obračunavati sa neistomišljenicima smijenivši tako u vrlo kratkom roku, od svog „stupanja“ u partiju, bivšu predsjednicu umaškog SDP-a Sanju Bosnić, bivšu predsjednicu istarskog SDP-a Maju Šarić, pa saborskog zastupnika i predsjednika istarskog SDP-a Dina Kozlevca, predsjednika Foruma mladih SDP Istre Serđa Popovića, zatim Denisa Martinčića i još čitav niz dosljednih i nepotkupljivih članova SDP-a koji nisu bili klijentelistički vezani uz stranku.

Koristeći medijske plaćenike stvarao je sebi prostor za brojne nastupe na kojima je izgovarao nevjerojatnu gomilu poluistina, demonstrirajući na taj način političku tehnologiju koju danas u Americi nazivaju „post truth“ ili „s onu stranu istine“ jer danas, istina s aspekta stvarnosti nije bitna u politici, već je bitno kakav će dojam te izjave u javnosti ostaviti i koliko će njima pogoditi političke protivnike. Kroz medijski prostor Bassanese si je svojim bombastičnim izjavama izgradio lažni image moćnog političara, gdje jedino pojedinci koji se nisu nasukali u njegove političke floskule i bestidna preslagljivanja znaju, da je ustvari, riječ o običnom kralju hrvatskog političkog cirkusa koji svojim iluzijama obmanjuje javnost, nepoštedno gomilajući novac poreznih obveznika u svoj “ čarobni šešir“.

Vizija „Nove Istre“

U susret predstojećim lokalnim izborima Bassanese se odlučio za još jedan besprizorni politički bezobrazluk ili kako se u narodu veli „zinulo mu dupe“, odnosno spreman je na sve samo da ostane na vlasti još jedan mandat!

Iz redova bliskih vrhu istarskog SDP-a, a sve uz podršku Davora Bernardića, saznalo se kako Bassanese u Istri priprema dobro smišljen plan stvaranja „Nove Istre“ sa uigranom ekipom iz redova i simpatizera neovisnih lista Mosta te iz redova bivših članova Ladonje, neskrivenih mrzitelja IDS-a kojega nisu uspjeli nadvaladati prije nekoliko godina u žestokim političkim borbama. Ugasili su se u svom neuspjehu, ali u pepelu je ostala tinjati iskra koju je netko opet trebao razbuktati. Bassanese je prepoznao njihove potisnute političke ambicije, kao i one iz redova Mosta pa je uz podršku poduzetnika koji se uvijek „šlepaju“ i finaciraju političare za koje prosude da bi od njih mogli ostvariti višestruku korist, pripremio perfidnu strategiju rušenja IDS-a, a zatim i HDZ-a.

Naime, Most je već od samog početka svog političkog angažmana dao do znanja da nisu stvarni korektiv vladajućih već da samo žele zauzeti dobre funkcije i kao manjinska politička skupina odlučivati o bitnim pitanjima državne politike. U profesionalnu politiku ušli su kao interesna grupa lokalnih političara amatera koja je biračima, već umornim od politike vodećih stranka i dovedenih do dna bijede, obećavala reformu države te zaštitu obespravljenih nudeći jamstva. Bez ideoloških odrednica, s privlačnim obećanjima nišanili su na nezadovoljne i razočarane birače koji su tražili spasonosnu treću opciju, i uspjeli su u svome naumu. Danas je svima postalo jasno kako se s Mostom u državi nije ništa promijenilo, osim što se oni i dalje ponašaju kao da imaju više vlasti od vladajućih i nisu spremni na suradnju. Popularnost im sve više pada jer su se pretvorili u pravu stranku za sebe, a sve manje u stranku koja zastupa ugrožene građane. Lokalni izbori donijet će prave odgovore o značenju Mosta u trenutnoj konstelaciji političkih snaga. Neke najave i ankete govore kako će Most u svojoj kolijevci Dalmaciji, otpuhati vjetrovi HDZ-a što bi moglo destabilizirati i umanjiti njihovu važnost u postojećoj, vladajućoj garnituri.

Stoga se jezičac na vagi nastoji prebaciti u Istru koja bi mogla ponuditi spas posrnulim Mostovcima. Iz povjerljivih izvora procurila je informacija da su Vili Bassanese i Ladislav Turčinović (Sv. Petar u Šumi) , bivši tajnik istarskog HDZ-a, a sada istaknuti član Mosta, koji je bio i član Nacionalnog vijeća Mosta te sudjelovao u pregovorima sa Domoljubnom koalicijom i SDP-om, postigli dogovor oko plana preuzimanja i kontrole vlasti nad lokalnim zajednicama Istre. Razradili su mrežu suradnika po čitavoj Istri i pokrenuli konstituiranje Nezavisnih lista po svim gradovima i općinama Istre. U tihoj koaliciji sa SDP-om savladali bi brojčano IDS-ovce i ostvarili svoj prvi korak iz nauma „Nove Istre“. Nakon lokalnih izbora, po dobrim hrvatskim političkim običajima, bude li ostvaren taj prvi preduvjet, Nezavisne liste bi trebale obaviti svoj drugi korak, onaj najznačajniji, prelazak u Most i na taj bi način kroz mala vrata (p)ostali na nacionalnoj političkoj pozornicu znatno osnaženi.

Shema suradnika na planu stvaranja Nezavisnih lista u jedinicama lokalnih samouprava Istre

S obzirom na dostupne podatke iz prijedloga stvaranja Nezavisnih listi moguće je pretpostaviti da će se u ovaj politički projekt /dvojac Bassanese – Turčinović uključiti osobe koje su priželjkivale svoju političku „reanimaciju“ i rekonstruiranje bivše Ladonje pa su se stoga i našle na popisu idejnih začetnika projekta. Riječ je o dobro posloženoj i geografski zastupljenoj strukturi involvuiranih interesenata po čitavoj Istri: Vlado Ivetić , Tinjan (bivši član Ladonje), Darko Banko, Tinjan (bivši član Ladonje), Mladen Rajko, Tinjan (bivši načelnik općine), Mladen Milohanić, Poreč (bivši član Ladonje), Mauricio Licul, Pula (bivši član Ladonje), Ivo Uccio Miletić, Rovinj (bivši član Ladonje), Vilim Filipović, Labin (najeksponiraniji Ladonjaš), Angelo Mattich, Višnjan (bivši načelnik općine i utemeljitelj Ladonje), Viktor Krapljanov, Umag (bivši član HDZ-a i Ladonje), Vladimir Sladonja, Poreč ( bivša Nezavisna lista Rodoljub Kosić, Istarski demokrati i SDP) te drugi.

Da bi se zadovoljila ženska kvota puno će ovisti, kako izvori bliski glavnim akterima kažu, o angažmanu Jasne Jaklin Majetić, predsjednice Gospodarskog vijeća HGK Istre i Karmen Žudih Koroman pročelnice područnog ureda Porezne uprave u Rijeci koja je smijenila 2015.g. Linićevu pročelnicu Višnju Felkar. Jedan naš sugovornik otkriva da su bliske interesnim skupinama koje okupljaju Bassanese i Turčinović, a ovi trgovačkim duštvima iz Istre koji političkom dvojcu iz SDP-a i MOST-a služe kao bankomati za poboljšanje „cash flowa“ ili balkanskim riječnikom rečeno to su im „ krave muzare“. Bassanese i Turčinović se nerijetko hvale na terenu kako novac za izbornu kampanju nije prijeporan jer su već posložili svoju paradigmu financijskih moćnika i donatora!

Na tome tragu stavili su na popis svoje „financijsko – političke hobotnice“ strateški bitna istarska trgovačka društva i „pajdaše“ koji ih podržavaju i s kojima bi kasnije, ako sve bude išlo po planu, četiri godine donosili odluke i riješavali probleme koristeći čitavu infrastrukturu za sebe i svoje izabranike.

U ovom teatru političkog apsurda isplivala su imena tobožnjih aktera koji financijski prate projekt „Nove Istre“: „Cerot“ d.o.o. Tinjan (predmet interesa PNUSKOK-a), Poljoprivredna zadruga „Agrodraga“, Tinjan (okuplja organizatore Sajma pršuta koji je inače „bankomat“ za njihove privatne biznise, dobro zaštićene od strane državne odvjetnice koja je supruga jednog bivšeg načelnika općine Tinjan), OPG Antolović, Tinjan, Rudan d.o.o., Žminj (ESCO projekti; vl. Graciano Rudan), Banko transport, Tinjan (vl. Darko Banko, podpredsjednik Udruženja cestovnog prometa RH), „Istrapiln“, Poreč (vl.Vinko Štefanić), „Špina“ d.o.o, Poreč. (vl.Robert Jurišević), „3. M d.o.o.“, Poreč (vl. Mladen Milohanić), Komunalno poduzeće 6. Maj, Umag (dir. Krešimir Vedo, HDZ, Nezavisna lista Vili Bassanese i SDP)..., a na popisu su i imena bivših trenera i korumpiranih nogometnih sudaca NK Jadrana i skrovite „kladiničarske mafije“ koju navodno kontrolira čovjek od velikog povjerenja Bassaneža, jedan javni bilježnik i sportski trener iz Pule (ime poznato redakciji).

 Da je ovakav sramotni scenarij moguć, ukazuju nam argumenti koji se vežu uz dvojac Bassanese – Turčinović.  Stoga su se kroz koristoljubljivu politiku povezali.  U prilog narečenome govori nam činjenica da se još 24. studenoga prošle godine skupina osvještenih građana Umaga obratila Boži Petrovu u središnjicu Mosta za pomoć u osnivanju podružnice koja bi aktivno djelovala na političkoj sceni grada, otvoreno se suprostavljajući netrasparentnoj, autoritarnoj vlasti, korupcijskim aferama vezanim uz Bassanežea i njegove suradnike, kao i rasipanju javnog novca. Iz središnjice Mosta pokazali su interes prema ovoj građanskoj inicijativi uputivši ih na razgovor s kontakt osobom za Istru gđom. Sandrom Paškvan iz Rijeke. Na njihov upit nije nikada odgovoreno. Pomoć je zatražena i drugi put, ali bezuspješno. Ovakav ishod susnažuje izrečenu sumnju, kako Mostu koji tvrdi da nastoji djelovati i na lokalnoj razini, ili nisu bitni interesi građana ili imaju preveliko povjerenje u pogrešne ljude na terenu koji se zbog stjecanja vlastitog interesa identificiraju s okorjelim političkim trgovcima poput Bassanežea, koji im nije ni politički, ni etički kao ni svjetonazorski blizak, ali omogućit će im opstanak na vlasti te približavanje Davoru Bernardiću i SDP-u s kojim bi mogli ucijenjivati HDZ i prijetiti im prijevremenim izborima. Ako je suditi prema kontaktima koje si stvaraju na više razina, opet će najgore u ovoj lakrdijaško- politikantskoj priči proći predsjednik HDZ-a Istre Jurica Šiljeg, kojemu Bassanese hineći lojalnog suradnika na lokalnoj razini vješto spletkari iza leđa. No, ovaj put Šiljega spašava činjenica da je već jednom pretrpio štetu od Bassanežea, pa bi intezitet gorčine i gnjeva mogao biti manji, makar Bassanežeova prevara poprima nacionalne razmjere.

Što ostvaruje Bassanese ovakvim pothvatom?

Bassanese će na taj način nastojati povući još državnih novaca u gradsku infrastrukturu, a možda mu nešto opet ostane i u dubokom džepu? Uz pomoć Vlahe Orepića s kojim je već preko Turčinovića i ostalih stupio u kontakt nastojao bi zaustaviti sve inkriminirajuće istrage protiv sebe baš kao što je činio u vrijeme dok je MUP-om po zapovjednoj odgovornosti ravanao njegov stranački kolega Ranko Ostojić . Poznato je, da je upravo on, sve kaznene prijave PNUSKOK-a podignute protiv Bassanežea relativizirao i pospremio u ladice te službenicima jasno zabranio pokretanje istrage. Približavenjem Mostovcima, Bassaneže bi se mogao nastaviti nesmetano služiti putem potkupljenih medija uvredama i“pljuvanjem“ političkih protivnika jer mu nedostaju pravi argumenti protiv optužbi o trošenju i rasipanju milijuna kuna za vlastiti interes. Nažalost, od obraza socijaldemokracije iza kojega se skriva, umjesto sankcija, ovakav naš inertan pravosudni i represivni sustav opet bi mogao podržati samo obraz jednog mastodonta...Izgleda kako u ovoj napaćenoj državi baš u zala nema kraja...

Hoće li Božo Petrov, konzervatic, istinski poštivatelj tradicijskih vrijednosti, braka i crkve pristati na suradnju s jednim iskompromitiranim lokalnim političarom poznatim po svojim korupcijskim aferama, političkoj nedosljednosti, izvanbračnim izletima, razaratelju brakova, tiraniji i diktatorskom ophođenju sa svojim suradnicima i građanima, pristati na takav opasan čin?

Možda pobijedi struka ispred političkih interesa pa psihijatar Petrov prepozna u Bassanežeu egzakatan primjer novootkrivene suvremne hrvatske kompulzivne ovisnosti o destruktivnom bavljenju politikom kojom pojedinci liječe frustracije iz svog potisnutog osjećaja manje vrijednosti tako što povezanost sa sustavom u kojem žive i djeluju pretvaraju u toksičnu sredinu. Može li Petrov nakon dobro provjerenih informacija o sujetnom Bassanežeu i Turčinoviću, između povijesno – medicinske dvojbe odlučiti se, ipak, za mentalno zdravlje nacije pa napisati dvojcu uputnice za dugotrajnu, izvanpolitičku terapiju nešto blažu od „psihuške“ s kojom bi moglo započeti razdoblje liječenja političkih nakaza diljem zemlje ili će deklarativno, Orepiću naložiti da izvadi sve prijave PNUSKOK-a koje se „kisele“ već odavna u ladicama njegovih službi i pokrenuti nezastarjele istrage?

 

Iz Istre

MAURO RAVNIĆ

 

Vezani članci:

-

-SDP-ov gradonačelnik Umaga eklatantan primjer mita, korupcije i nepotizma

-SDP-ov gradonačelnik Umaga eklatantan primjer mita, korupcije i nepotizma (II. dio)

-O još jednom slučaju gradonačelnika Umaga - tragom presude

-ag

-