Nemali broj puta se po dnevnim glasilima i stranicama ovog portala provlačila infomacija o kompromitirajućem „magu“, populističkom gradonačelniku Grada Umaga Viliju Basanežeu i njegovim vještim spletkarenjima u prostornim planovima Grada.

Jednako tako na meti istražitelja je bila i uslužno- trgovačka Zona Marketi te nezakonitim zapošljavanjima stranačkih uhljeba i ostalih „podrepnika“, iz čega se da zaključiti kako Basanežeu nije cilj ostvariti opći društveni interes i javno dobro građana Umaga, nego osobni probitak i opstanak na vlasti, pod svaku cijenu. Svojim je nemoralnim postupcima i politikanstvom pretvorio Grad Umag i SDP Umaga u vlastitu tvrtku, a  zaposlenike i građene u vlastite taoce.

Bestidno namještanje natječaja ili bez natječaja, nepopularnim, potrošenim, nestručnim i korumpiranim kadrovima esdepeovcima i simpatizerima SDP-a na koje još od 2011. godine kontinuirano upozoravao IDS Grada Umaga i HDZ Istarske županije na svojim brojnim tiskovnim konferencijama, možda i ne bi bila osobita vijest jer je tek dio cijeline problema hrvatskih lokalnih šerifa, ali Basasanežeovo učestalo zapošljavanje Jugofila, na položajne funkcije i rukovodeće položaje u gradske ustanove i to baš onih koji svojim dosadšnjim radom i kompetencijama nisu doprinijeli kvaliteti rada na dosadašnjim radnim mjestima i stvaranju nove dodane vrijednoti u svojim tvrtkama, ukazuje na to kako redefiniranje  bratstva i jedinstva po Bassanežeovom modelu, u Umagu, vrijedi samo za neke.

REKONSTRUIRANJE JUGOSLAVIJE U UMAGU

Svojom  politikom rekonstruiranja Jugoslavije u malom,  Basanesse je počeo u Umagu raslojavati građane na istinski radišne Hrvate i Talijane te one beskrupulozne probisvijete koji ne skrivaju svoju jugonostalgiju i mrze činjenicu da je Istra u sastavu Hrvatske.

Svi ti gradonačelnikovi ljudi naizgled su pitomi asimilirani građani koji Istru možda i vole jer se tu osjećaju zaklonjeno i zbrinuto bolje od domaćeg puka, no nikada neće prežaliti zemlju koja se zvala Jugoslavija i nikada neće priznati da je Hrvatska njihova država te iskreno izraziti poštovanje prema onima koji su se za nju borili.

 Basanesse ih je dobro ustoličio, isplaćuje im ogromne plaće da šute i ne petljaju se u vlastiti posao, a kad progovore čak i na dijalektu, dodvoravajući se domaćem puku, izgovaraju  smiješene i neviđene gluposti o svojoj “ istrijanskoj“ pripadnosti pa zvuče komično i nevejrodostojno. Nikada se u Umagu, do Basanežeovog stupanja na vlast nisu ljudi dijelili na naše ili ostale, ali „micanjem“ i diskriminiranjem autohtonog stanovništva i ostalih Hrvata te „instaliranjem“  deklariranih Jugonostalgičara kojima Hrvatska nije sveta domovina i koji preko Basanežeovog  SDP-a stječu golemu vlastitu korist, počelo je zabrinajvati široku umašku javnost i domaće pučanstvo.

Pandorinu kutiju , otvorila su dva nedavna slučaja: nepotvrđivanje reizbora ravnatelju ustanove za upravljanje sportskim objektima i sportskim terenima, istaknutom sportskom radniku, hrvatskom branitelju, Eduardu Bosniću te verblno zlostavljanje Ane Pelko ravanateljice Pučkog otvorenog učilišta „Ante Babić“ nakon kojega je ponudila sprazumni raskid radnog odnosa. Na Bosnićevo ravnateljsko mjesto Bassanese je imenovao pokornog Mladena Zorića, navodno sportaša, sa znatno manjim stručnim kompetencijama i kvalifikacijama od Bosnića, i još k tome zaposlenog na neodređeno radno vrijeme na poslovima administrativnog tajnika u Zajednici sportskih udruga Umaga.

No glavna se potka krije u činjenici da je sada ostalo upražnjeno Zorićevo radno mjesto tajnika Zajednice sportskih udruga, na koje će, prema svemu sudeći i datom obećanju, „postaviti“ još jednog sportaša sličnog Zoriću, člana SDP-a, bivšeg predsjednika Gradskog vijeća,  Gorana Goca Slavujevića. Tako bi, prije lokalnih izbora Basanesse  trebao „zabetonirati“ još nekoliko svojih krvnih srodnika, nekvalificiranih radnika, vječito ugroženih pripadnika projugoslavenske politike u Hrvatskoj.

Zahvaljujući Basanežeovom SDP-u i oprobanom receptu eliminiranja Hrvata i Talijana, hrvatskih branitelja i svih koji znaju svoj posao, Bassanese svojom antihrvatskom politikom unosi razdor kod domaćeg stanovništva. Zar baš slučajno to radi?!  S obzirom da ga je nedavno Jurica Šiljeg, predsjednik istarskog HDZ-a javno prozvao putem medija, otkrivajući kako je uzrok „smaknuća“ Bosnića ustvari Slavujević, ogoljeni Bassanese sada ne može ispuniti obećanje, pa mu je Slavujević, navodno, okrenuo leđa.

 Ostavljajući po strani sve članove njegove privatne partije SDP-a ili bivše Nezavisne liste „Za Umag“ na kojoj je kao nositelj iste, zahvaljujući glasačima HDZ-a, 2009. godine doveden na vlast da bi nešto kasnije, pod krinkom javnog interesa Grada prešao 2012. godine „čoporativno“ sa svojom Nezavisnom listom u SDP, nastavljajući još lakše uhljebljavati svoje poltrone u Gradsku upravu, javne ustanove i javna poduzeća, neznajući im danas čak ni broja, nameće se smisleno pitanje: “Zar  Bassanese ne nalazi u hrvatskom ili talijanskom stanovništvu potencijal koji je sposoban voditi umaške gradske ustanove? Zar su „domaći“  te svi koji nisu njegovi pijuni, dorasli samo poslovima kućnih majstora, domara, kurira, čistača ulica, grobara i vrtlara sadeći svakodnevno cvijeće koje se u Umagu, dobro i jedino naočigled lijepo razvija?“

Zašto Bassanese pokušava tako svojski vratiti Umag na Balkan i razvijati bratstvo i jedinstvo? Zašto je zatrovao nacionalni i kulturni identitet istarskoga Umaga diskriminirjući istarsko stanovništvo?  Zašto najviše potencira i provodi prosrpsku politiku kroz sportske, socijalne i kulturno-obrazovne ustanove Grada? Da li je to samo zbog kupovanja glasača ili zato što „domaći“ koji su s njime odrastali znaju njegov krivudav i sitnolopovski razvojni put pa mu ne pokalnjaju povjerenje te ih na taj način kažnjava? Hoće li ga takvo dodvoravanje narodima bivše Jugoslavije, stajati novog mandata, kao što je Milanovića stajala prodaja hrvatskim braniteljima ili Josipovića koketirnje novom ljevicom?

Izvori bliski Gradonačelniku razotkrivaju nam nepoznate detalje iz njegove obiteljske priče na što bi trust mozgova mogao dati logičan odgovor za njegovu pristranost  i sljubljenost sa Jugosrbima.

NEČISTA KRV

Nedavno su otvoreni dokumenti VUJE (Vojna uprava Jugoslavenske armije) iz Vojnog arhiva Begrad, koji je preuzeo arhivu (upisnike, registre i predmete) Specijaliziranog Vrhovnog vojnog suda ugašenog 2004. godine. Fond vojnog pravosuđa i pravosudne uprave bio je  u sudskom depou, međutim sada je dostupan javnosti i može se koristiti (Zakon o arhivskoj građi) uz poseban zahtjev i obrazloženje.

Tako se može pročitati da su odmah nakon završetka II. Svjetskog rata Kotarski narodni sudovi i Okružni narodni sudovi bili pod kontrolom Armije. Gradivo VUJE objašnjava nam povijest trostupanjskog poslijeratnog sudskog sustava, za Julijsku krajinu, Istru, Rijeku i Slovensko promorje, postupke rješavanja molbi za pomilovnja, smanjenja kazni, upute za izvršenje smrtnih kazni te nadzora nad zatvorima. Iz gradiva okružnog narodnog suda za Istru, Fond HR- DAPA 907, kutija spisa Fond HR- DAPA 254, Kotarski sud Buje (1945/1947) dobiva se uvid o događajima koji su se odvijali na spornom području poslijeratne Bujštine, gdje je vladala neizvjesnost i strah lokalnog stanovništva.

 Na spomenutom prostoru, koje je nakon II svjetskog rata bilo na „ničijoj zemlji“ (Zona B), u razdoblju od 1945. -1947. godine  djelovala je razbojnička banda Lorenza  Franka  kojoj je sklonište bilo u šumi pokraj naselja Buroli. Odatle su organizirano zastrašivali, presretali i pljačkali imovinu lokalnog stanovništva. Istaknuti član te bande bio je i Umberto Basaneže, otac gradonačelnika Vilija Bassanežea. Nakon što je banda uhićena, Kotarski sud Buje koji je bio pod nadležnošću Okružnog narodnog suda u Postojni i Kopru, za kazneno djelo protiv života i imovine privatnih osoba izreklo je L. Franku, brijaču iz Buja, smrtnu kaznu stijeljanjem.

Frank je nakon egzekucije sahranjen u jednu od deset raka iskopanih na bujskom groblju ne bili mu se zatro trag. Ostali suučesnici, a među njima i Umberto Basaneže bivaju osuđeni na zatvorske kazne. Umberto Basaneže u zatvoru upoznaje svoju suprugu, po nacionalnosti Srpkinju, također zatvorenicu, podrijetlom iz četničkog sela Bobota kraj Vinkovaca gdje je još 1921. godine u Kraljevini SHS osnavna prva četnička organizacija  „Petar Mrkonjić“. Iz navedenog, uzimajući u obzir genetske predispozicije kao kod nedavnog slučaja Komšić, koje nas, nedvojbeno, htjeli mi to ili ne određuju, postaje jasnije odakle Bassanežeu takvo vjerno sluganstvo srpskim, mitomanskim i lopovskim genima te neskromno hvaljenje i težnja za „Velikim Umagom“ u stilu belosvetskog mangupčine.

Dodatak spomenutome jest  i „vruć krumpir“ koji se već godinama valja ulicama grada Umaga, a riječ je o dogradonačelniku Niki Čančareviću, Bassanežeovom prvom savjetniku, iskompromitiranom UDBA-šu, prozivanom po brojnim medijima i internetskim stranicama. Dogradonačelnik  Niko Čančarević doseljenik iz Brčkog, objašnjava sustavno djelovanje protiv čovjeka i na koji način dvojac kontrolira zaposlenike, grad i građane.  

Nameće se etično pitanje: “Kako čovjek koji je bio pod prismotrom SOA i PNUSK-a i za kojega  Vladimir Šeks tvrdi da je bio jedan od egzekutora hrvatske emigracije iz SDB Tuzla, na prostoru bivše  SFRJ, i kojemu su u novoj hrvatskoj povijesti prilikom višegodišnje istrage, baš u vrijeme Račanove vlasti, polako počeli iščezavati inkriminirajući dokumenti o ratnim zločinima u Bosni, odnosno Posavini,  zahavljujući pripomoći  jednog kolege iz Doboja,  danas državnog odvjetnika iz Istre (ime poznato redakciji), dakle, kako baš u Bassanežeovoj garnituri Čančarević može biti moralna vertikala Grada i mirne savjesti, nadmeno, hodati ulicama istarskoga Umaga te k tome još i „držati lekcije“ lokalnom stanovništvu?

Da li je ikada u javnosti zanijekao svoju prošlost?!“ I dok su naše hrvatske branitelje privodili u Orašju, ovakvi poput Basanežea i Čančarevića nastavljaju beskrupulozno sa sličnom  praksom u Umagu, šikanirajući domicilno stnovništvo, koketirajući  pri tome sa nekim iskompromitiranim članovima umaške HVIDRE i potkupljivim HDZ-eovacima. U ime njihove multikukturalnosti domaći puk ostaje bez posla, a Jugosrbi stječu još bolje radne pozicije.

Za koga ustvari, ovako aktivno djeluju sluge, Basanesse i Čančarević, očito neskloni Hrvatskoj, crveni ekstremisti koji stavljaju svoj protuhrvatski kadar ili dokoličare, propale poduzetnike, ocvale političare, uglavnom iz redova SDP-a, na sva važnija radna mjesta u gradsku upravu, javna poduzeća Grada ili ustanove Umaga?

SMIŠLJENE AKCIJE ZAPOŠLJAVANJA

PREGLED RUKOVODEĆIH KADROVA PROJUGOSLAVENA U GRADSKIM USTANOVAMA GRADA UMAGA I GRADSKOJ UPRAVI GRADA UMAGA - IZOSTANAK  ISTRANA

IME I PREZIME

NAZIV USTANOVE/POLOŽAJNA FUNKCIJA/Nacionalnost/Podrijetlo

KARKTERISTIKE , CV

NIKO ČANČAREVIĆ

Dogradonačelnik

Posrbica

SDP

Podrijetlom iz Brčkog. Nema ga na popisu hrvatskih branitelja

Napredovao od anonimnog tajnika Dječjeg vrtića „Duga“ na položajno mjesto dogradonačelnika

SLAVIŠA ŠMALC

Pročelnik Upravnog odjela  za društvene djelatnosti

 SDP

Bosanski Brod

Jugoslaven

Konobar i kućni majstor Doškolovao se na privatnom fakultetu Manero (Višnjan), a zatim, Veleučilištu Velika Gorica

Zahvaljujući svojoj bipolarnoj ličnosti i dodvoravajućem karakteru te hineći žrtvu prodaje svima svoju „antibirokratsku“ revoluciju Voli plesati narodna kola YU i gay pride

Napredovao od radnog mjesta tajnika Pučkog otvorenog učilišta „Ante Babić“ na položajno mjesto pročelnika

TANJA VUJIĆ

v.d. ravnateljica POU „Ante Babić“

SDP

SRPKINJA

Voditeljica obrazovanja odraslih i treće životne dobi pri Pučkom otvorenom učilištu „Ante Babić“ od devedesetih godina prošlog stoljeća

MLADEN ZORIĆ

Ustanova za upravljanje sportskom infrastrukturom grada

CRNOGORAC (bijelaš)

Neistaknuti sportaš

Radio kao zaposlenik u osiguravajućem društvu TRIGLAV

Sportom se bavi najviše po kafićima i jutranjim šetnjama, a od nedavna je počesto viđan u duetu sa Šmalcom nakon ekskomunikacije  Ane Pelko

GORAN SLAVUJEVIĆ GOCO

JUGOSLAVEN

Bivša nezavisna lista Vili Basanesse, pa zatim SDP

Neistaknuti sportaš

Radi u Mlinotestu

Pretendira na bivše Zorićevo radno mjesto tajnika Zajednice sportskih udruga Grada Umaga i očekuje da Bassanese ispuni svoje obećanje

DIJANA LEKIĆ

Ravanteljica Doma za starije i nemoćne Atilio Gamboc

JUGOSLAVENKA

Šmalcova prijateljica

Biva nepropisno zaposlena na mjesto v.d. ravanteljice  Doma umirovljenika putem Ugovora o djelu (20.000,00kn), a nakon toga, temeljem  javnog natječaja dobiva mandat

Za Dom se vežu brojne afere zbog  previsokog indexa smrtnosti i neodgovornog rada sa štićenicima

Kao financijska direktorica Istraturista lišena je posla zbog suspekta na nezakonito poslovanje

BILJANA BOJIĆ

Ravnateljica Gradskog muzeja Umag

JUGOSLAVENKA

Rodom iz Splita

 Dijete vojnog lica

Kroz rad Muzeja preferira producirati projugoslavenske umjetnike

MARIJA ADAMOVIĆ

Ravnateljica Dječjeg vrtića Umag

???

Doseljenica  u Umag

Srpska nevjesta izvjesnog Dragana Adamovića bivšeg vojnog lica iz Niša

Hrvati i Talijani te ostali istaknuti radnici u Umagu ostaju izolirani u svome gradu na području Hrvatske, a Gradonačelnikova skrb o njima te svima koji su bili na braniku domovine jednaka je brizi o maloumnom bratu i služi mu kao pomoćni ulaz za razvoj demokracije prema njegovim aršinima. Zapošljavanje na rukovodeća radna mjesta i pogodovanje kadrovima koji Hrvatsku vole kao svoje prljave gaće, vodi k tome da će Umag biti obilježen kao Grad slučaj u Hrvatskoj!

Sustavno vođenje takve politike protiv autohtonog stanovništva i Hrvata (osim onih iz SDP-a) nagomilava smeće u društvenim odnosima. Nijedan grad u Istarskoj Županiji nije omogućio pacificiranje Hrvata i Talijana na račun projugoslavenske politike poput Bassanežea. Ovdje više nije riječ o multikulturalnosti i demokraciji te toleranciji koju on rabi u svojim javnim govorima, ovdje je riječ o praznim parolama koje njemu služe da diskriminira autohtono stanovništvo, ne bili  zadržao sebe i svoje privilegije na vlasti.

Postao je profilrani arhitekt projugoslovenskih planova amputacije suverenog stanovništva u Umagu popunjavajući svoj orkestar bez kompetentnih glazbenika brojnim nestručnim karijeristima čiji su korijeni jugosrpski, a samo prema potrebi se deklariraju Hrvatima.

U Umagu nije nikada bio problem u multikulturalizmu i suživotu, problem je što Bassanese ovaj fenomen ukrašava i prikazuje u drugom svjetlu od onog stvarnog. U svom javnom obraćanju uvijek koristi dvomisao pa građanima crno prikazuje kao bijelo i obrnuto. Bassanežeova multikulturalnost ne imenuje stvari onakvima kakve jesu u stvarnom životu grada, jer Hrvate i Talijane, ostavlja po strani, bez zaštite, otvarajući na taj način ohrabrenim napadačima iz domaćih, lokalnih redova, prostor za sve češće otvorene napade i upozorenja protiv svih koji ne vole hrvatsku Istru i sve istarsko te prema svima koji ne zarađuju svoju plaću velikim marom i radom već Basanžeovim uhljebljavanjem i marketinškim spinovima gdje se uz njega prošetavaju  po priredbama i domjencima, naslikavajući se sa slavnima ili ranjivim skupinama građana hineći pri tome socijalnu osjetljivost!

BASSANEŽEOV PROJEKT „TRBUHOM ZA KRUHOM“

 S obzirom da u razvojnoj strategiji Grada do 2020. godine nije predviđen gospodarski plan razvoja, brojni mladi ljudi napuštaju Umag, Bassanesovom zaslugom.

Birači iz dana u dan postaju svjesniji kako se iza njegovih „manekenskih“ defiliranja i medijskih auto-promocija, sadnje cvijeća, izgradnje ekonomski neopravdanog centralnog  vrtića i prekobrojnih kružnih tokova, Posovih stanova za već stambeno zbrinute i svoje bivše dragane, prodavanja gradskog „blaga“ pogodujući na natječajima svojim „igračima“, očigledno krije koristoljubljiv prevrtljivac, a ne jedan građanski političar koji zastupa želje i interese svojih građana.To što čini je ujedno i činidba protiv interesa vlastite stranke! Ukoliko je HDZ bio stigmatiziran kao kriminalna organizacija, onda je  SDP Umaga tipična stranka iskompromitiranih pro Jugoslavena.

Titulu  Pametnog grada iz kojeg migriraju mladi, pametni ljudi trbuhom za kruhom dok glupe i opake zapošljava svemogući sindako može okačiti na diplomu Politehničkog fakulteta u Puli koju je navodno kupio novcima poreznih obveznika, jer dok se nije domogao gradonačelničkog  „trona“ , gradeći perfidno svoju balkansku „cosa nostru“, usput navodno šmrcajući povremeno i bijeli prah, nije bio sposoban maknuti se dalje od svoje privatne turističke agencije!

Dobra je vijest, utoliko, što su neke sigurnosne službe nakon što ih je Plenković kapilarno pročistio, počele obavljati svoj posao, pa nas uskoro nebi trebala iznenaditi vijest o još jednoj aferi DIPLOMA.

Nakon ciljanih „čišćenja“ Istrana, Bassanese ne može više čak ni eufemizmima, odnosno filtriranim jezikom,  građanima Umaga prodavati svoje jugosrpske laži i politikantske priče jer je postalo kristalno jasno da se u njih iz dana u dan sapliće i koprca kao prevrnuti tegleći konj pod teškim samovarom budućeg poraza na lokalnim izborima!

 

L. Tepeš

 

Vezani članci:

-

-SDP-ov gradonačelnik Umaga eklatantan primjer mita, korupcije i nepotizma

-SDP-ov gradonačelnik Umaga eklatantan primjer mita, korupcije i nepotizma (II. dio)

-O još jednom slučaju gradonačelnika Umaga - tragom presude

-ag