Kako je Dječji vrtić Radost postao pokriće za pranje novaca u poplavnoj Zoni Marketi u Umagu i hoće li tijela državne vlasti provesti istragu protiv organizirane korupcije?

Nedavno je Gradu Umagu dodijeljeno prestižno priznanje Projekt gradonačelnik hr. zbog iznimnih rezultata pri upravljanju proračunskim sredstvima za podizanje standarda u predškolskom odgoju i odgovornog vođenja gradova u Republici Hrvatskoj.

Na internetskoj stranici Grada Umaga objavljeno je da je priznanje dokaz kako je Umag vodeći grad u predškolskom odgoju i obrazovanju na području Istre i Hrvatske?!

I dok gradonačelnik Vili Bassanese (SDP) ozarena lica prenosi svojim sugrađanima radosnu vijest, građani Umaga i sami predškolski radnici  zbunjeni su ovim priopćenjem i pitaju se koji su kriteriji prevagnuli za dodjelu jednog takvog priznanja s obzirom na navode u nastavku teksta iz kojih proizlaze poluistine glede problematike i stanja vezanog za ovu obrazovnu djelatnost od svog dolaska na vlast 2009. godine.

 Tako je istaknuo da su u njegova dva mandata sagrađena 3 nova objekta i popunjeni smještajni kapaciteti, no istina je da je sagrađen tek jedan novi objekt i to Talijanski područni vrtić u naselju Babići sredstvima Talijanske Unije, dok od preostala dva koja spominje, jedan je izgrađen na temeljima postojećeg, odnosno drugi je obnovljen u vrijeme dok je vlast obnašao lokalni IDS, a Bassanese se samo pobrinuo za opremanje interijera.

Stvarno značenje dodijeljenog priznanja

Istina je prikrivena u stvarnom tumačenju značenja dodijeljenog priznanja  Gradu Umagu, koje se  dodijeljuje prema analizi postojećih stavki proračuna predviđenih za redovno  funkcioniranje ustanova predškolskog odgoja te upravljanja  kapitalnim objektima.

Tako je u 2015. u Proračunu Grada Umaga planirano za program izgradnje vrtića Komunela – Radost  iznos od 12,5 milijuna knod čega je 10 milijuna od kreditnih zaduženja i 17,3 milijuna za redovno funkcioniranje vrtića.  Respektabilan iznos! Izgradnja novog centralnog vrtića u naselju Komunela -Radost zamijenila je u Umagu dugo očekivanu gradnju srednje škole, a što je Bassaneseu 2013. godini u svojoj predizbornoj kampanji najavljivao, a svoje glasače i počastio jumbo plakatima s 3hdl prikazima buduće zgrade. Ali ne kaže se uzalud: “Obećanje ludom radovanje“.

Svaki bi grad u Republici Hrvatskoj mogao pozavidjeti građanima Umaga na novoizgrađenom najmodernijem vrtiću,  ali radost je već zasjenjena oblacima sumnje, nameće se pitanje opravdanosti izgradnje takvog objekta, investicije teške cca 35 milijuna kuna?

Predškolski radnici, a i sami građani se pitaju: „Za koga se gradi taj vrtić kada su sva djeca Umaga smještena u postojeće rekonstruirane i izgrađene objekte, kako tvrdi i sam gradonačelnik Bassanese?“ 

Novi objekt prihvatit će 250-ero predškolaca, a natalitet uporno pada i listi čekanja nema. Činjenica da je tek dvije talijanske odgojne grupe potrebno izmjestiti jer se nalaze u privatnim prostorima, ne opravdava izgradnju megalomanskog prestižnog vrtića.

Stručno osoblje, odgajateljice i ravnateljice dječjih vrtića, isto tako, nisu bile upoznate s namjerom izgradnje novog centralnog vrtića u Komuneli. Iz neznanja i prikrivanja stvarnih informacija razvile su se sumnje u povezanost krupnog kapitala i koruptivnih radnji lokalnih političara sa direktorima uprava državnih javnih poduzeća povezanih po tipičnom receptu „cosa nostre“još u prošloj, Milanovićevoj vladi.

Lokalni šerifi moćniji od ministara

Dok se na državnoj razini mediji bave „Lovom na vještice“ i tračerskim temama zbog čega Predsjednica nije slavila Novu godinu na nekom od hrvatskih trgova te koji je stvarni razlog njezina putovanja u SAD, na lokalnim razinama lokalni šerifi koriste gužvu  pletući široku mrežu isprepletenu od međusobno povezanih osobnih interesa.

S obzirom na pojačanu dozu kontrole i sigurnosti naspram spletkarenja na nacionalnoj razini, Milanovićevi „kukuriku“ igrači, za razliku od HDZ-ovih dosjetili su se svoje lopovske sposobnosti prebaciti na općine i gradove kako bi mirnije i bezbrižnije, daleko od sigurnosnih službi i istraživačkih novinara mogli bolje“ oprati„ javni novac.

Dovoljno je bilo samo pronaći nekog gradonačelnika spremnog za suradnju i podjelu provizije kao i ostatka kolača. Tako sada u konkretnom slučaju  polako i počinju izlaziti u Umagu na vidjelo stvarni razlozi izgradnje Dječjeg vrtića Radost koji prikupljanjem novih informacija i novih saznanja sve otvorenije postaje Dječji vrtić Tuga, a vjerojatno i jedna od vodećih crvenih hrvatskih prevara.

Povezanost izgradnje vrtića i Zone Marketi

Za pretpostaviti je kako je bliska suradnja između Grada Umaga i državne tvrtke Hrvatske vode  započela nakon tragičnog događaja, velike poplave koja je zadesila Umažane još 2010. godine na samome početku mandata Gradonačelnika Vilija Bassanesea, nezavisnog kandidata koji je svoje prve izbore osvojio zahvaljujući koaliciji sa lokalnim HDZ-om na čelu sa Predsjednikom dr Juricom Šiljegom.

Zbog pretrpljenih šteta te neodržavanja oborinskih kanala od strane Hrvatskih voda, Gradonačelnik je zahtijevao sanaciju od strane nadležne državne tvrtke Hrvatske vode d.d., što je i izvedeno tijekom 2011. godine. Nakon parlamentarnih izbora 2011. godine dolaskom nove političke graniture na vlast i smjenom čelnih osoba u državnim javnim poduzećima,Vili Bassanese „okreće“ leđa građanima i lokalnom partneru HDZ-u i sa svojom Nezavisnom listom 2012. čoporativno prelazi u SDP pod izlikom da je jedan od razloga privlačenje  i osiguranje državnog novca za izgradnju i unaprjeđenje lokalne infrastrukture.

Na mjesto predsjednika Uprave Hrvatskih voda Milanović instalira Linićevog „čovjeka“ iz Rijeke, Ivicu Plišića oko kojega se kasnije vežu brojne afere, a najpoznatija je bila vezana za izgradnju Obersnelove gradske šetnice - II.dio. Tako je, vjeruju dobro upućeni, uspostavljena shema izvlačenja državnog novca preko  Hrvatskih voda u korist gradova i općina, na čelu kojih su bili podobni SDP-ovi gradonačelnici.

Sanacijom umaških vodnih sustava  i velike poplavne Zone Marketi koja je u prostornom planu definirana kao uslužna zona i za koju je već desetak godina postojao interes velikih trgovačkih lanaca,počinje se grupirati velika interesna skupina koja kreće razvijati novu„Hrvatsku crvenu hobotnicu“ te postaje sve očitije kako je  na pomolu jedna od najvećih crvenih hrvatskih afera, većih od same katastrofalne poplave u Umagu.

Lokacija Zone Marketi vrlo je atraktivna, a parcele  su dijelom i u vlasništvu države, pohlepni sudionici brzo su postigli dogovor. U projekt ulaze javne tvrtke Hrvatske vode na čelu sa generalnim direktorom Ivicom Plišićem te Hrvatske ceste na čelu sa Edom Kosom. Započinje izgradnja i uređenje korita vodotoka, a paralelno sa izgradnjom kanala, unutar zone dovozi se građevinski materijal i kamenje, nasipava se teren u Zoni Marketi, na kojem će se graditi objekti.

 Nasipavanje i planiranje unutar poplavnog područja izvodi se u cilju postizanja boljih nosivih karakteristika temeljnog tla, čime se neposredno smanjuju troškovi temeljenjenja budućih objekata. U ovom slučaju državnim novcem pogoduje se budućem privatnom investitoru. Riješen je i kvalitetan pristup do zone proširenjem već dovoljno široke Kolodvorske ulice u četiri trake, te uređenjem kružnih raskrižja, sve to stotinama milijuna kuna iz državne blagajne!

U tijeku je, dakle, stvaranje uvjeta za gradnju budućeg trgovačkog centra. Prodaja gradskog i državnog zemljišta, je prema lokalnim izvorima bila požurivana upravo od strane gradonačelnika Vilija Bassanežea, a radi  realizacije gradnje trgovačkog centra za koji je navodno zainteresiran trgovački lanac Interspar.

Krivotvorenje natječaja

Na požurivanje prodaje zemljišta ukazuje i činjenica da je Gradonačelnik, po svemu sudeći,  krivotvorio javni natječaj za prodaju nekretnina u toj zoni. Propust je uočio na 25. sjedniciGradskog vijeća gradski vijećnik i ujedno predsjednik IDS-a Daglas Koraca, pa je natječaj na sljedećoj sjednici gradskog vijeća morao biti poništen!

Naime, na 24. sjednici Gradskog vijeća, 19. travnja 2016. godine, vijećnici su usvojili natječaj o prodaji sedam zasebnih parcela u vlasništvu Grada, među kojima i tri parcele u zoni Marketi (k.č.br. 2654/1, 2646 i 2628/1).

Dana 04. svibnja iste godine, službe Grada objavljuju predmetni natječaj ali izuzimaju navedene tri parcele, da bi ih u slijedećem natječaju objavljenog 25. svibnja, uvrstili u prodaju ali objedinjeno kao jedinstvena cjelina, protivno odluci Gradskog vijeća. Bassanese je vidio da su vijećnici shvatili da senekome pogoduje pa je poništio taj natječaj.

Treba još naglasiti kako se gradnačelnik u Zoni Marketi  postavio kao posrednik  između privatnih vlasnika parcela i zainteresiranog budućeg  kupca. Naime, postoji saznanje da sa svim privatnim vlasnicima još nisu postignuti predsporazumi o kupoprodaji njihovog zemljišta pa se nameće logično pitanje hoće li privatni vlasnici ucjenjivati kupca za cijenu po metru četvornome jer nakon ulaganja države u infrastrukturu ove atraktivne zone, iz nekih nekretninskih se tvrtki sa umaškog područja javno iznosi da će privatni vlasnici u Zoni Marketi za kvadrat  zemlje dobiti i više od 1500 kn, dok su se gradske i državne parcele prodale za cijenu od 894 kn po četvornome metru.

 Zašto  Gradonačelnik nije prethodno proveo parcelaciju zemljišta unutar zone prema važećem urbanističkom planu uređenja te time omogućio jedinstvenu cijenu kvadratnog metra? Zašto je privatnicima  gradonačelnik dopustio da na ovakav način postignu toliku cijenu, a istovremeno se nije pobrinuo za gradsko odnosno državno zemljište?!

 

Iz navedenog se da naslutiti kako im je svjesno omogućio postizanje više prodajne cijene i brzo obogaćivanje? Iz nekih nekretninskih agencija koje zastupaju te privatne osobe već se  javno govori kako gradonačelniku slijedi nagrada od 100 000 eura za učinjenu uslugu?!  Svaka razumna i poslovna osoba ne vidi drugi opravdani razlog zbog kojeg bi gradonačelnik dopustio „bunarenje“ cijenama s privatnim parcelama u Zoni Marketi ako ne iz osobnog interesa?!

Zona Marketi postaje „Zlatna koka“ zbog ulaganja državnih novaca

Dodatno je u cijelom slučaju zastrašujuća spoznaja kako navedeni troškovi  radova u Zoni Marketi ne spadaju u troškove koji se mogu financirati iz iz komunalnog doprinosa, ali zato budućem investitoru bitno smanjuju troškove buduće investicije.

Budući investitor će kupiti komunalno potpuno opremljene građevinske čestice s provedenim mjerama zaštite od poplave i ujedno povećane nosivosti temeljnog tla. Da li je time oštećen gradski, županijski ili državni proračun?! Za koliko milijuna i zašto? Kako je moguće tako drsko trošti  gomile javnog novca da bi u konačnici besramno profitirali šerif  Vili & co te kupac austrijska firma THETA Andreasa Messnera i budući investitor, navodno Interspar?

Nije upitno da se na taj način željelo pogodovati budućem investitoru i ostalim beskrupuloznim dionicima ove „suptilne“ malverzacije, članova Milanovićeve nedodirljive tajne organizacije?! Da li je uopće potrebno postavljati pitanje:“ A zašto svi građani Umaga, pa i Hrvatske nemaju pravo na takvu uslugu kroz plaćanje komunalnog doprinosa?!

U Odluci o komunalnom doprinosu Grada Umaga piše: „Komunalni doprinos su novčana davanja koja se plaćaju za građenje i korištenje objekata i uređeja komunalne infrastrukture za javne površine, nerazvrstane ceste, groblja te javnu rasvjetu i prihod su Grada Umaga.“ (članak 2.) „Vlada Republike Hrvatske bi kao ozbiljan i savjestan gospodar državne blagajne morala podhitno preispitati razloge i tokove slijevanja ovih ogromnih količina državnog novca dobrim dijelom i u privatne džepove?!

Složno partijsko bratstvo

Ulaskom gradonačelnika Vilija Bassanesea i dogradonačelnika Maura Jurmana 2012. godine u SDP mnogi su SDP-ovci bili uključeni u aferu sada već među građanima zvanom POPLAVA.

Sudeći prema tvrdnjama dobro upćenih izvora, bivša saborska zastupnica Tanja Vrbat prva je dogovarala prodaju lokacije trgovčkom lancu Lidl uz pomoć Tomislava Bobana iz DUDI-ja, ali i s Aleksandrom Messnerom. Kada je dogovoren kupac, gradonačelnik Bassanese zajedno s Ivicom Plišićem generalnim direktorom Hrvatskih voda, Edom Kosom direktorom Hrvatskih cesta pokreće investiciju izgradnje oborinskog kanala, nasipavanja Zone Marketi, izgradnje pratećih prometnica i ostale infrastrukture, a sve pod izgovorom riješavanja problema pročišćavanja otpadnih voda na području grada, u ukupnom iznosu od 250 milijuna kuna!!!

Zbog toga što su Karlovačka i Sisačka županija te Slavonija u ljeto 2014. godine pretrpjele nesagledive štete gdje je bilo i smrtnih slučajeva nakon velikih lokalnih pljuskova i izlijevanja rijeka gdje takvi pljuskovi  nisu bili zabilježeni još od 1987. godine prema DHMZ-u, u mjesecu rujnu 2014. zatražena je smjena Ivice Plišića s obrazloženjem da nije dovoljno učinio i ne čini za obranu od poplava te da Hrvatske vode ne izdvajaju dovoljno sredstva i ne čine dovoljno za zaštitu od poplava u tim krajevima.

U Plišićevu je zaštitu stao tadašnji kontraverzni ministar poljoprivrede Tihomir  Jakovina tvrdeći kako Plišić uživa njegovo puno povjerenje i podršku. Kakav paradoks?!

Dok je potvrđena jedna velika nebriga od strane Hrvatskih voda  prema tim ugroženim regijama, s druge strane za  izgradnju sustava odvodnje otpadnih voda i najsuvremenijeg uređaja za pročišćavnje na području grada Umaga, te iste Hrvatske vode pokazuju svoju spremnost učiniti sve u jednoj od najbogatijih, i prema istraživanju Bisnode najrastrošnijih jedinica lokalne samouprave u RH!

Zanimljiva dvostruka mjerila!

Radni sastanak o ulaganjima u kapitalne projekte grada Umaga

Na radnom sastanku održanom 10.4.2015. u prostorijama Grada Umaga na kojem je nazočio i generalni direktor Hrvatskih voda Ivica Plišić dogovorena je investicija teška 250 miljijuna kuna, a radovi su se trebali odvijajatiu u blizini Zone Marketi i to do konca iste godine.

Pa dok gradonačelnik Pule Boris Miletić u javnosti voli spominjati kako su Istrani vrijedni ljudi i kako se premalo decentraliziranih novaca vraća u Istru, sada se nameće logično pitanje:“Tko je tu lud?!

 Kakav interes Hrvatske vode vide ulažući u prestižni i ekonomski razvijen Grad Umag?!  Zašto gradovi Osijek i Poreč imaju vlastite projekte, raspisuju natječaj i sve ide preko njih, a Hrvatske vode se pojavljuju samo kao agencija koja  kontrolira te projekte i provjerava koliko je novaca potrebno te kako se ulažu sredstava iz EU fondova?“

 Možda bi smijenjeni gospodin Plišić znao argumentirano odgovoriti čemu tolika ulaganja u SDP-ov Umag ili ćemo ipak pokušati otkriti odgovor u nastavku teksta.

Pakleni plan crvene zločinačke organizacije

Drugi ključni igrač u aferi POPLAVA  je svakako bivši generalni direktor  Hrvatskih cesta Edo Kos (IDS), koji je u više navrata bio javno prozivan zbog sumnji na sudjelovaje u brojnim koruptivnim radnjama koje su poprimale i razmjere skandala.

Oko njega se vežu brojne“ bombaške“ akcije. Njegova očigledna sprega i povezanost sa kriminalnom crvenom bandom u aferi POPLAVA vidi se prije svega u izradi prostornog plana Zone Marketi. Naime, izrađivač tog plana je firma Arhetip 21 d.o.o., privatna tvrtka upravo dotičnog gospodina Ede Kosa.

Treći ključni igrač  u aferi POPLAVA je izvođač radova , tvrtka s kojom je potpisan ugovor za izgradnju prometnica i novog kružnog toka na cesti koja vodi u smjeru Buja,  tvrtka Ceste Pula koje uredno grade i potraživanja naplaćuju od Hrvatskih cesta.

No da bi sumnja u koruptivne radnje na način pogodovanja bio još trasparentnija pobrinuo se dogradonačelnik  Grada Umaga Mauro Jurman, nekadašnji Predsjednik uprave tvrtke VALLIS d.o.o. iz Umaga (sve do 19.11.2013. dok je, obnašao dužnost dogradonačelnika u prvome mandatu! Sukob interesa?!) kojega tada na mjestu direktora zamjenjuje sestra Astrid Jurman.

 

Podizvođač svih radova u Zoni Marketi je upravo tvrtka dogradonačelnikove  sestre - VALLIS d.o.o! Simptomatično je kako  već duži niz godina u Umagu  podizvođač svih radova na građevinskim infrastrukturalnim zahvatima upravo tvrtka VALLIS, inače sponzor SDP-ove izborne kampanje?!

Kada se tome pridoda da je prvi vlasnik tvrtke VALLIS dogradonačelnikov otac Albino Jurman protiv kojega je Državno odvjetništvo u Puli podiglo optužnicu zbog utaje poreza i drugih dugovanja s osnove porezni obveznici građani gdje ga se tereti za dug od 37.762,206kn, pa spada u vodeće dužnike Istre i među vodećima je u RH , mota nam se po glavi Milanovićeva konstatacija kako je Hrvatska slučajna država i kako su to vješto i spretno znali iskoristi baš njegovi ljudi, Bassanese i Jurman.

Hoće li Željko Jovanović promijeniti mišljenje tko je u Hrvatskoj zločinačka organizacija?

I dok građani Umaga gledaju kako se Umag „razvija“, gdje poput gljiva niču kružni tokovi, trgovački centri i umaški deponij, nitko se ne pita zašto se tako žurno investira u umašku prometnu infrastrukturu i tko od svega ubire najviše osobnih plodova?

Stariji građani  s pohvalama pričaju kako je Bassanese nešto u svoja protekla dva mandata  gradio i cvijeće sadio (Park Hummagum), dok se mlađi, koji prate aktualana događanja , opravdano pitaju:“  Na koliko se danas procjenjuje Bassanežeova imovina nakon što je postao gradonačelnik  2009. godine? „

Građanima Umaga nije jasno kako to da unatoč činjenici što na parcelama Zone Marketi stoji vidljivo upozorenje da se građevinski otpad ne smije odlagati, tvrtka Ceste d.d. Pula i komunalno poduzeće Grada Umaga 6. Maj d.o.o. i dalje nastavljaju s radovima a sve na štetu poreznih obveznika, što dodatno pojačava sumnju kako se  bezrezervno pogoduje budućem privatnom investitoru,  te sudionicima u aferi POPLAVA, a prije svega gradonačelniku Viljiu Bassanezeu i  dogradonačelniku Mauru Jurmanu.

Uz moguću proviziju od prodaje zemlje, isisavanje novca iz državnih javnih poduzeća preko Cesta Pula, odnosno Jurmanovog Vallisa d.o.o., za očekivati je da će umaška poplava razotkriti  jednu od najvećih kriminalnih i koruptivnih radnji „crvene zločinačke“ organizacije u Hrvatskoj, pa bi tako ,uskoro Željko Jovanović  mogao u Hrvatskom  Saboru zatražiti ispravak navoda glede  inkriminirajućeg subjekta, odnosno stranke kada je u pitanju imenovanje zločinačke organizacije.

Poplava izbacila na površinu ŠKRINJICU

Kako je afera poplava izbacila na površinu sudionike u perfidnoj „pljački“ državnih novaca , tako je izbacila na površinu i razlog izgradnje Dječjeg vrtića Radost, s početka ovog teksta što bi se moglo slobodno nazvati aferom ŠKRINJICA, prema imenu tvrtke koja oprema dječje vrtiće, u vlasništvu Ikice Plišić, koja je slučajno supruga gdina Ivice Plišića.

Na početku ovog članka navedeno je da su u Proračunu Grada Umaga za 2015. godinu bila predviđena sredstva za izgradnju Dječjeg vrtića Komunela - Radost u iznosu od 12,5 miljuna kuna.

Zanimljivo je da su baš te godine započeli i svi veliki radovi u  Kolodvorskoj ulici te u nastavku Zoni Marketi. Za izgradnju Dječjeg vrtića Radost u Komuneli predviđen je izvor zaduživanja – kredit u visini od 10 milijuna kuna te 2,5 miljuna kuna od prodaje i zamjene nefinancijsk imovine. Gradsko vijeće je na svojoj sjednici održanoj 10.9.2015. donijelo odluku o kreditnom zaduživanju za početak gradnje vrtića Radost s obrazloženjem da se u izgradnju ide zbog nedovoljnih smještajnih kapaciteta, odnosno neupisane djece koja se nalaze na takozvanim listama čekanja?!

Iz dokumentacije Grada koju smo dobili na uvid (izvor poznat redakciji) vidi se da je Grad Umag naručio projekt unutarnje opreme za dječji vrtić Radost od ovlaštenog arhitetktonskog studija AG STUDIO iz Pazina još u ljeto 2014. Naravno, može se  nedvojbeno pratiti kako od strane naručitelja  Grada Umaga, vrlo suptilno i perfidno započinje namještanje uvjeta za natječaj.

Analizirajući potrebitu dokumentaciju i komunikaciju između  AG STUDIJA i naručitelja projekta, zapažamo kako se projektantu sugerira određena vrsta opreme, odnosno samim time se u više navrata od AG STUDIJA traži da korigira troškovnik.

Prva promjena troškovnika uslijedila je 16.9.2014. gdje je naručitelj tražio doradu u smislu danih primjedbi.

Nakon ispravljenja i dostave troškovnika od strane ovlaštenog projektanta, tri mjeseca od  primitka, 9.12.2014 . iz Grada Umaga traže novu izmjenu troškovnika, odnosno vrste opreme pa se u excel tablici može vidjeti kako nisu ni pogledali prvu izmjenu, jer nedostaju neke oznake, krivi su datumi , kolone,  brojevi, i dalo  bi se zaključiti da je naručitelj zamijenio troškovnike?!

Nakon što je Gradu Umagu  poslan ispravljen kompletan troškovnik i katalog za natječaj,  tek 9.2.2015 je takva ispravljena verzija troškovnika prihvaćena kao konačna i ne traže se više izmjene.

Ubrzo potom je 10.4.2015. održan u Gradu Umagu sastanak sa predstavnicima Hrvatskih voda, gdje Gradu Umagu odobravaju sredstva za financiranje sustava odvodnje otpadnih voda i najsuvremenijeg uređaja pročišćavanje u visini od 250 milijuna kuna.

Možda je upravo nakon tog sastanka partner u projektu Plišić zatražio  od  gradonačelnika da u znak zahvalnosti kao protuuslugu pogura tvrtku  ŠKRINJICA u vlasništvu Plišićeve supruge Ikice Plišić na natječaju za javnu nabavu opreme Dječjeg vrtića Petrovija i Dječjeg vrtića Radost – Komunela. Što bi tu bilo čudno kod naših političara koji ne znaju za etički kodeks ponašanja već onu:“Ja tebi, ti meni!“

Dana 26. 10.2016. objavljen je javni natječaj za dostavu ponude za uredsku opremu i namještaj za Dječji vrtić Radost. Iz dostupne dokumentacije za nadmetanje lako se može utvrditi da je troškovnik ponovo izmijenjen.

Izvršen je ispravak konačnog troškovnika usvojenog od strane Grada Umaga 9.2.2015.,bez suglasnosti ovlaštenog projektanta tvrtke AG STUDIO iz Pazina i to baš prema tenderu ŠKRINJICE, te je identičan onome za Dječji vrtić u Petroviji, ali s manjim količinama namještaja jer je vrtić u Petroviji i znatno manji. U Gradskoj upravi netko je ciljano i samovoljno mijenjao uvjete i vrstu opreme unatoč postojanju prihvaćenog troškovnika ovlaštenog projektanta AG STUDIO. Time su ponuditelji stavljeni u neravnopravan položaj, te je time prekršeno i jedno od osnovnih načela javne nabave. Tako je tvrtka ŠKRINJICA u oba slučaja postala jedini ponuditelj! Kako u Petroviji, tako i u Komuneli – Radost.

Zanimljivo bi bilo istraživati da li je ŠKRINJICA opremala javne objekte i u drugim JLS gdje su Hrvatske  vode ulagale sredstava u vodnu infrastrukturu?  Iz spomenutog je vidljivo kako je scenarij ulaganja državnih novaca  u Zonu Marketi pripreman tako višeslojno zbog čega su pod brojnim uvjetima glavni akteri afere POPLAVA najviše  privatno profitirali.

(Na web. stranicama ŠKRINJICE, pod rubrikom Opremanje vrtića vidi se da je ova zagrebačka tvrtka najviše vrtića opremila na području Rijeke i Istre u vrijeme dok je na čelu Hrvatskih voda bio Ivica Plišić, i to u loklanim samoupravama gdje su se dogovarali i izvodili veliki radovi na vodoprivrednim objektima financirani sredstvima Hrvatskih voda. (Čavle, Velika Mlaka, Omišalj, Labin, Viškovo, Rovinj , Zamet, Turnić i Umag)

Krenula prodaja postojećih zgrada vrtića smještenih na atraktivnim lokacijama grada Umaga

Izgradnjom megalomanskog vrtića Radost, za koji još ni približno nisu osigurana sredstva za zatvaranje financijske konstrukcije i još se  ne zna koja će ga djeca polaziti, jer je broj djece vrtićke dobi usklađen s dosegnutim pedagoškim standardima  najbolji u Hrvatskoj (Bassanese),  odnosno svih 565  polaznika ima osigurano mjesto, nameće se logično pitanje, što slijedi?

Naime, da bi se u novi vrtić RADOST smjestilo cca 250 djece potrebno je izmjestiti djecu iz postojećih objekata u koje su predškolci Umaga upisani prema teritorijalnom ustroju, a koji se roditeljima pokazao kao najfunkcionalniji.  S obzirom da je riječ o zgradama vrtića koje su nalaze na izuzetno atraktivnim lokacijma, Bassanezeova je primarna namjera bila prodati postojeće objekte od kojih su neki tek nedavno obnovljeni. To je jedini način zatvaranja financijske konstrukcije dovršenja  izgradnje vrtića Radost.

Prodajom zgrada starih vrtića Bassanese bi još jednom beskrupulozno pogodovao privatnim investitorima, s time da je izlišno spominjati i osobne razloge. Srećom pa je gradonačelnikove  podle namjere opet  prozreo,na 27. sjednici  Gradskog vijeća održanoj 14. studenog 2016. godine,  predsjednik IDSa i budući kandidat za gradonačelnika Grada Umaga dr.sc. Daglas Koraca otkrivši kako je Bassanese zlouporabio ovlasti krivotvoreći natječaj za prodaju parcele koja graniči sa parcelom dječjeg vrtića u naselju MOELA.

U žestokoj raspravi na Gradskome vijeću Vili Bassanese je najprije negirao namjeru prodaje vrtića, a kad su oporbeni vijećnici argumentima dokazali jasnu namjeru prodaje, tada je Bassanese izjavio da je vrtić u derutnom stanju. Vijećnici su se tada prisjetili da se taj vrtić obnovio 2012. godine i Bassanese je tada pod pritiskom priznao kako je u Provedbenom urbaniostičkom planu naselja  Moela – J.Rakovac  promijenjena namjena postojećeg dječjeg vrtića iz društvene u stambeno- poslovnu,  što drugim riječima znači da će se u dogledno vrijeme osim parcele s natječaja krenuti u prodaju zgrade postojećeg vrtića, zbog čega bi roditeljiiz naselja Moela bili prisiljeni voziti djecu iz svog kvartovskog vrtića u nekoliko km udaljen Dječji vrtić RADOST!

Drugim riječima, 35 milijuna kuna je „upucano“ u vrtić Radost da bi se Bassanese hvalio kako imamo najsuvremeniji dječji vrtić u Hrvatskoj , dok je njegov stvarni konačni cilj bila prodaja postojećih objekata te pogodovanje ŠKRINJICI!

 S obzirom da je gradski vijećnik Daglas Koraca izjavio kako će podnijeti kaznenu prijavu protiv gradonačelnika radi krivotvorenja natječaja, već drugi put zaredom od mjeseca lipnja 2016. godine, prijedlog  prodaje parcele koja graniči sa Dječjim vrtićem u Moeli, povučen je od strane predlagatelja Bassanesea. Do kada?

U naselju Moela, na inicijativu IDS-a revoltirani roditelji i građani Umaga potpisivali su peticiju s jasnom porukom:“ Ne damo svoj vrtić!“  Dječji vrtić Moela je inače najstariji dječji vrtić na prostoru grada Umaga u kojem su odrastali brojni umaški naraštaji i generacije te baštini jednu posebnu emocionalnu priču. Smješten je u izuzetno lijepoj vili izgrađenoj prije 1968., pa samim time i zaštićenom objektu graditeljske baštine, koja se nalazi na samoj obali mora i u blizini gradske plaže, pa ne čudi što se Bassanese odlučio za prodaju ne razmišljajući o potrebama roditelja i djece iz naselja Moela, već pogodovanju  novim  investitorima koji po Umagu znatiželjno hodaju u potrazi za elitnim lokacijama.

Nakon  intervencije IDSa odgođena je prodaja, ali ostaje problem koji gradonačelnik  mora riješiti – kako zatvoriti financijsku konstrukciju izgradnje novog dječjeg vrtića Radost?

Nižu se razna pitanja, a sumnja među građanima raste. Čemu se tako brzo krenulo u investiciju od 35 milijuna kuna, a da to i nije bilo nužno? Zašto Bassanese nije ostvario predizborno obećanje i izgradio Srednju školu?  Nigdje u svojim predizbornim obećanjima nije spominjao dječji vrtić, a gradske je vijećnike s tom najavom izgradnje upoznao tek koncem 2014. kada je već bila „debelo“ u pripremana projektna dokumentacija (Ag studio).

Da li bi i u slučaju izgradnje prijeko potrebne Srednje škole (Umag je grad bez srednje škole!!!) Hrvatske vode bile pristale uložiti 250 milijuna kuna ili bi se cijeli projekt  Milanovićeve crvene „cosa nostre“ urušio domino efektom.

Bassanese će zasigurno u ovoj novoj predizbornoj kampanji prezentirati biračima jednu od svojih bombastičnih priča o Dječjem vrtiću Radost. Vjerojatno će upriličiti  pompozno svečano otvorenje i sve što uz to ide, a što prodaje građanima za njihove novce.

Hoće li se već jednom crveni Bassanese  uistinu zacrvenijeti pred očima javnosti kada mu se bude stalo na kraj zbog malverzacija s državnim novcima u vrijeme Milanovićeve vlade ili će s tim istim parama uvući u svoju mrežu i novu garnituru na vlasti jer kada je u pitanju novac onda nije bitna stranačka pripadnost?!

 

Teo Brnat 

 

Vezani članci:

-

-SDP-ov gradonačelnik Umaga eklatantan primjer mita, korupcije i nepotizma

-SDP-ov gradonačelnik Umaga eklatantan primjer mita, korupcije i nepotizma (II. dio)

-O još jednom slučaju gradonačelnika Umaga - tragom presude

Share
0