Nakon Plenkovićeva govora u EU parlamentu, njegov govor pohvalio je i IDS-ov europarlamentarac Ivan Jakovčić, koji Plenkoviću postavlja pitanje „što misli o dolasku Vučića u Zagreb“, nakon čega je u javnost i plasirana Plenkovićeva teza o „ratnoj odšteti“.

Također, u tom je govoru prešućena Inicijativa 3 mora, a odavno znamo da je šutnja zlato. Zanimljivo je da tonalitet predsjedniku vlade otvoreno daje Nino Jakovčić, desna ruka Darka Končara i Ivice Todorića. Prije njega su se o Inicijativi tri mora jasno oglasili bivši veleposlanik u Rusiji Božo Kovačević te glavni zagovornik ruskih interesa na Jadranu Stjepan Mesić. Ključno je sagledati tko se na hrvatskoj političkoj sceni odredio protiv Inicijative tri mora; onda bi svakomu sve trebalo postati jasno…

Bivši veleposlanik u Moskvi Božo Kovačević tvrdi: „Nema dvojbe da je odluka o gradnji LNG terminala na Krku dobra odluka kojom se Hrvatska pridružuje naporima za diversifikaciju europskog tržišta plinom i za smanjivanje ovisnosti o ruskim energentima. Bilo bi bolje da je terminal već završen i da funkcionira, ali i s ovakvim zakašnjenjem on će biti dobro došao.“

Međutim, poput Mesića, smatra sve najgore o Inicijativi 3 mora. Mesić je otvoreno ismijao i predsjednicu Grabar-Kitarović zbog spomenute inicijative.

„Kome treba ta inicijativa Tri mora?“, zapitao se bivši predsjednik gostujući u emisiji Nu2. Spomenuti trojac je u više navrata izjavio kako je hrvatskoj prihvatljiv LNG terminal, ali ne i Inicijativa tri mora. Sada im se priključio i Andrej Plenković, a tu je i Ivan Vrdoljak koji bi i unatoč "repovima" iz Milanovićeve vlade uskoro mogao ući u Vladu, a njemu na pameti ni u kom slučaju nije dalji razvoj hrvatske države kao članice euro-atlantskog kruga.

Ovdje se zapravo radi o otvorenom sukobu dviju geopolitičkih inicijativa - proameričke i pronjemačke. Dok SAD bodri Aleksandra Vučića da prekine sve odnose s Rusijom, Njemačka mu preko institucija Europske unije pokušava jamčiti održavanje stanje „statusa quo“. Nije nikakva tajna da takvu europsku politiku podržavaju Rusija i Turska.

Stoga, ovakve postupke, kao i nacrt nove strategije za proširenje EU na t. zv. zapadni Balkan, treba promatrati isključivo kao pokriće za dalju provedbu berlinske politike, koja je prividno za potiskivanje ruskoga i turskoga utjecaja s jugoistoka Europe, a u stvarnosti zapravo čini sve kako bi umanjila isključivo američki utjecaj na tom prostoru.

Kad se stvar vrati na početak, zagovornici rusko-njemačkih interesa su pripadnici skupine koja je 1999. Mesića inaugurirala kao predsjedničkog kandidata, danas djeluju manje-više agenturno i „truju“ Plenkovića proruskim idejama, pokušavajući ga što više sukobiti s Predsjednicom i najvećim djelom HDZ-a.

Dakle, isti oni koji su nakon Tuđmanove smrti radili na dovođenju Stjepana Mesića na vlast, sad pokušavaju učiniti isto, s time da „njihovi“ nisu na vlasti, ali s vremenom i pritiscima izvana i iznutra sve više postaju.

Već smo vidjeli da je županijska skupština PGŽ-a jednoglasno donijela zaključak o neprihvatljivosti LNG-a na Krku, a jednoglasno znači – i glasove vijećnika HDZ-a – što ukazuje na duboki jaz između Pantovčaka i Banskih dvora te neskrivenu sabotažu zahtjeva SAD-a kao glavnog međunarodnog partnera koji je s nama bio i prije, ali i za vrijeme "Oluje". Stoga je Božinović morao žurno putovati u SAD, nakon čega je izgradnja LNG terminala na Krku došla u izravnu nadležnost Vlade.

U tom pogledu se ne smije zaboraviti na Antu Nobila, ministra pravosuđa u sjeni, koji je tijekom 2000-ih godina kadrirao beziznimno cijelu u pravosudnom smislu, od javnih bilježnika preko sudaca do pravnih službi javnih tijela, koji je jako blizak Darku Končaru, Ivanu Jakovčiću te, naravno, Mesiću.

Hrvatska je javnost imala nedavno prilike vidjeti demonstraciju Nobilove moći prilikom ponovnog izdavanja naloga za izručenjem udbaškog ubojice Vinka Sindičića, trenutno u bijegu u Španjolskoj. Po Nobilovom je nalogu riječko državno odvjetništvo, inače inertno, korumpirano i potpuno beskorisno, odmah „skočilo“ nakon jednog telefonskog poziva, bez pravne osnove – jer je nalog za izručenjem apsolutno pravno neutemeljen, štoviše, smiješan. Stoga, treba računati i da će sve vezano uz pravne uvjete pružati otpor i odugovlačiti koliko je god moguće.

Također, moramo naglasiti da LNG terminal bez inicijative Baltik-Jadran naprosto nema smisla, budući je okosnica upravo između već postojećeg terminala u Poljskoj te budućeg u Hrvatskoj.

O „isplativosti“ u političkom i inom smislu te inicijative dovoljno govori činjenica da se i Austrija uključila u nju, jer dolazak Sebastiana Kurza na vlast nije slučajan, a uskoro bi se moglo dogoditi da se i Italija približi toj novoj političko-gospodarskoj okosnici, nakon sljedećih talijanskih izbora, što se uklapa u europsko-katoličku sliku te inicijative.

Plenkoviću bi stoga bilo razborito, ukoliko razmišlja o još jednom mandatu, prestati opstruirati rad Predsjednice i udaljiti se od persona poput Jakovčića, Mesića, Kovačevića ili Vrdoljak, jer ga oni rabe samo za ostvarivanje tuđih interesa te njihovu iskrenu potporu ne će nikada zadobiti, ma što napravio.

Također, bilo bi mudro što prije riješiti se HNS-a, makar i po cijenu novih izbora, jer, sad je vrijeme za odabiranje strane u geopolitičkom smislu za sljedećih nekoliko desetljeća, možda i više, što ne će biti moguće ukoliko hrvatska nema jedinstvenu, proameričku, odnosno prozapadnu vlast.

Uostalom, jedina geopolitička opcija u kojoj nema „regijona“ jest ova američko-hrvatska, odnosno inicijativa Baltik-Jadran te LNG terminal – zato su domaći rusofili i Jugoslaveni toliko uspaničeni. Plenković bi konačno morao to shvatiti.

 

Josip Gajski