Gospođa Sofija vratila se ovih dana iz distrikta Brčko. Iz unutrašnjosti distrikta. Išla je na groblje za blagdan Svih Svetih. Nakon što su ih protjerali Srbi 1992., ondje ima praznu kuću i grobove. Pitam je kako je dolje? Veli, ima ga i više nego u Zagrebu, došlo je puno ljudi izvana. Misli dakako na COVID-19.
Usporedno s novom američkom diplomatskom ofenzivom prema BiH vratiše nam se i stare diplomatske floskule. Pa se nagađa kako će raditi "mrkva i batina"? Hoće li novi američki izaslanik za izborno zakonodavstvo Mathew Palmer doći s prijedlogom novog izbornog zakona po načelu "uzmi ili ostavi"? Kako će u svemu tome proći sadašnja politička vodstva Bošnjaka, Srba i Hrvata u BiH? Pritom izmiče iz fokusa bit ovog novog procesa i njegove razlike u odnosu na američki angažman u BiH u devedesetima, koji je doveo do daytonskog mira.
Ovih je dana nakon godina i godina mudre šutnje HAZU izašla s odlučnim prijedlogom da Republika Hrvatska Srbiji ''ulazak u EU uvjetuje nedvosmislenim priznanjem hrvatskoga jezika.'' Ništa ade na Dunavu, ništa ratna odšteta, ništa odustajanje od regionalne jurisdikcije, ništa nestali, samo nam je srpski blagoslov da svoj jezik nazivamo hrvatskim važan!? Bravo, veleumne, sijede glave!