Zidno slikarstvo u javnim prostorima možemo ugrubo podijeliti na dva tipa. U jednom preteže estetska nakana, u drugome pak pučka politička, navijačka ili neka druga poruka. Izvorno nastali u okviru narodnoga bunta protiv vlasti, murali su s vremenom poprimali sve više estetskih obilježja, tako da se danas može o njima govoriti kao posebnom žanru likovne umjetnosti. Međutim, izvorna namjena murala kao izraza pučkog političkog mišljenja očuvana je, štoviše ona u suvremenom hrvatskom društvu dobiva na važnosti. U tolikoj mjeri da se može govoriti o svojevrsnom ratu murala. Taj rat se za sada vodi oslikavanjem murala s jedne strane i njihovim prebojavanjem s druge strane. Uz popratnu medijsku halabuku.

Uz sjećanje na tridesetu obljetnicu pada i srpske okupacije grada, Vukovar je ponovno ovih dana u središtu medijske pozornosti. I trideset godina poslije, u Hrvatskoj se još uvijek raspravlja tko je razorio grad i ubio ljude, je li to djelo nekoliko grupa razularenih četnika ili najelitnijih jedinica JNA i njihovih agenata, zašto nitko iz vrha JNA nije za to (o)suđen… Umjesto još jednog priloga toj reciklaži povijesno i pravosudno još nedovršene teme, odlučila sam uz ovu obljetnicu ispričati priču o povijesnom putu jedne pjesme. Jedne koračnice.