Probudilo me ujutro, prerano kao i veliku većinu Zagrepčana. Kako spavamo u prizemlju, ja i supruga se nismo pretjerano žurili; kada smo se obukli i obuli, izašli smo van. Vani su se već okupili susjedi, pospano-izbezumljenih lica.
S maskom na licu, vozim po snijegu 25. ožujka, žureći u ispomoć prijatelju u centru Zagreba kojemu je potres odrubio s četvrtog kata, ogroman komad zida nasred ulice! Već četvrti dan trese, pogotovo ovdje u Gračanima, posve blizu Markuševca, gdje se gotovo svako podrhtavanje tla osjeti.
Sarajevska vijećnica osvanu u boji grada Zagreba. A slijedila je i poruka da je Sarajevo uz svoje prijatelje. Lijepo. Samo to ne znači da zaboravljamo nesretnog Željka Komšića i mnogoštošta drugoga, naročito iz Domovinskog rata.