U razmaku manjem od mjesec dana oružane snage Hrvatske i Srbije održale su vojne vježbe koje po brojnosti opreme i vojnika uključenih u vježbe odavno nisu viđene u ovom dijelu Europe. Hrvatska vojna vježba „Velebit 2018.“ planirana je kao glavni događaj obuke hrvatske vojske u 2018., a pomno je isplanirana još prošle godine.

Naime, GSOSRH i MORH su odlučili objediniti više manjih vojnih vježbi u jednu veliku kako bi mogli procijeniti interakciju svih sastavnica HV-a, kopnene vojske, mornarice i zrakoplovstva. U 72 sata, koliko je vježba neprekidno trajala aktivirani su gotovo svi vojni poligoni HV-a, a aktivirano je 150 oklopnih vozila, deseci borbenih letjelica kao i brodovlje HRM-a. Hrvatska javnost tako je vidjela umreženost topničkih borbenih sustava PH 2000 sa helikopterima Kiowa OH D 58 i Pilatusima te interakciju mornaričkih snaga prilikom ispaljivanja brodubrodske rakete RBS 15 sa bespilotnim letjelicama. Patrie su demonstrirale vatrenu moć novih daljinski upravljanih oružanih stanica izraelskog proizvođača, a sve pod plaštem postrojbe za cyber ratovanje HV-a. Djelovanje 5500 tisuća vojnika u realnom vremenu praćeno je u operativnim stožerima s pravovremenom mogućnošću korekcije svakog pokreta. Bilo je to prvi put da je HV demonstrirao, na ovolikom obimu, moć kontrole integriranog bojišta u punom smislu tog pojma.

Odmah nakon održavanja hrvatske vojne vježbe „Velebit 2018.“ u srbijanskim političkim krugovima odlučili su na brzinu organizirati vojnu vježbu kako bi izliječili svoj kompleks da nitko u susjedstvu ne smije imati veće i jače vojne snage od njih. Srbi su na vojnoj vježbi „Vek pobednika“ zaista izveli impresivnu vojnu silu koja impresivno izgleda samo na papiru. Na poligone je izvedeno čak 8000 vojnika, a upotrijebljeno je 645 borbenih sustava. Međutim, kako za svaku vojnu vježbu treba ozbiljna priprema tako je i ova vježba pokazala sve manjkavosti brze organizacije te do srži ogolila srbijansku vojsku koja je sada i javno demonstrirala ono što smo odavno znali – srbijanska vojska tehnološki je na nivou 80-tih godina 20. st. Već sami nazivi pojedinih segmenata vojne vježbe poput „Tenkovski bataljun na maršu“ ili „Borbena grupa u maršu s prelaskom u napad“ pokazali su kako se srbijanska vojna doktrina nije previše odmakla od vojne doktrine JNA. Glavne karakteristike navedene vojne doktrine su masovno korištenje artiljerije i oklopnih sustava te kombinirano korištenje pješadije s artiljerijom. To je doktrina koju je JNA prepisala od Crvene armije, a srbijanska vojska koristi još i danas. Osnovna slabost srbijanske vojne vježbe je činjenica da se ona u punom smislu pretvorila tek u vježbu gađanja artiljerijskih, oklopnih i zračnih snaga. O NATO doktrini i integriranom bojnom polju koje se korigira u realnom vremenu u srbijanskom general štabu još godinama će samo sanjati. Iako je srbijanska vojka nedavno nabavila, a dio njih i uvrstila u redovni sastav, neka nova vojna oružja to je još uvijek nedovoljno da njihova vojska napravi tehnološki iskorak. Primjerice, duže vrijeme pompozno najavljivani iz Rusije donirani Migovi 29 imaju prastari radar i rakete dometa tek 25 kilometara. Za usporedbu, kada HRZ 2020. u svoj sastav primi prve F16 Barack iz Izraela domet raketa na ovim borbenim sustavima kretati će se od 78 do 250 kilometara. Druga, dugo najavljivana novina u srbijanskoj vojsci je samohodna haubica Nora B-52. Pa iako se njena vatrena moć demonstrirala i na ovoj vježbi ona još uvijek nije službeno uvedena u oružane snage. S druge pak strane samohodne haubice PZ 2000 koje je Hrvatska nabavila od Njemačke ne da su uvrštene u operativnu službu HV-a već su integrirane s izvidničkim helikopterima Kiowa i zajedno čine moćnu vojnu komponentu. Na vojnoj vježbi „Vek pobednika“ demonstrirano je i gađanje protuoklopnim sustavima Maljutka iz helikoptera Gazela, ovi sustavi imaju domet do 3 km. Međutim, radi se o sustavima koji su u JNA uvedeni još 70 –tih godina 20. st. Ti sustavi djeluju dosta inferiorno u odnosu na hrvatske Kiowe opremljene Hellifire AGM -114 A samonavođenim raketama dometa do 8 kilometara.  

Glavni problem srbijanskih oružanih snaga – nedostatak novca

Srbija službeno ima oko 28. 500 vojnika dok Hrvatska vojka broji oko 16 tisuća aktivnog vojnog osoblja. Pa ipak Hrvatska s gotovo duplo manje vojnika ima veći vojni proračun od Srbije. Za usporedbu, srbijanski vojni proračun kreće se oko 4,4 milijarde kuna dok hrvatski iznosi oko 4,8 milijardi. Ne treba biti veliki analitičar kako bi se zaključilo kako većina srbijanskog vojnog budžeta odlazi za podmirenje plaća vojnika dok za opremanje postrojbi novom opremom odlazi vrlo malo proračunskih sredstava. Primjerice samo za opremanje eskadrile od 14 migova Srbi će potrošiti gotovo 600 milijuna eura, što će ostati drugim granama vojske tek treba vidjeti. Pa ipak, Srbi i sa ovakvim stanjem proračuna nastoje nabaviti nove sustave – računajući na dugoročan gospodarski rast koji će popraviti njihov proračun za obranu. Tako je nedavno objavljeno da Srbi iz Kine nabavljaju 6 bespilotnih letjelica, od kojih su dva naoružana laserskim vođenim raketama i bombama. Hrvatska je pak problem svojih bespilotnih letjelica riješila prije pola godine kada je sa izraelskom tvrtkom Aeronautics potpisan ugovor vrijedan 36 milijuna kuna za nabavu 6 letjelica Orbiter 3B. Program je realiziran uz pomoć EU, koja je osigurala 70 posto novca, kao kombinacija programa koji će se koristiti u svrhu nadziranja ribolovnog pojasa ispred Ministarstva poljoprivrede i vojnog programa. Hrvatska vojska namjerava ponovno aktivirati zračnu luku u Puli kao operativni centar za bespilotne letjelice što je samo dokaz da će HV uskoro krenuti u nabavu i naoružanih bespilotnih borbenih sustava. Srbija bi uskoro trebala dobiti i 9 lakih, višenamjenskih helikoptera H-145 M Airbus. Od ovih devet helikoptera vojsci će pripasti 5 dok će policija koristiti 4 helikoptera. S druge pak strane hrvatska helikopterska komponenta HRZ-a je u fazi priprema za veliku zamjenu sustava. Trenutno je na remontu 10 ruskih Mi 171 sh helikoptera te bi se oni nakon remonta trebali zadržati u operativnoj uporabi. Najavljeno je i kako bi starije Mi 8 (13 jedinica) trebali zamijeniti američki UH 60 Black Hawk. Iz MORH-a tvrde kako će prva dva helikoptera ovog tipa dobiti Zapovjedništvo specijalnih snaga u roku od dvije godine. Nabavom Black Hawka HRZ uz već nabavljene Kiowe gotovo potpuno prelazi na zapadnu tehniku. Srbi imaju velike planove i u nabavi PZO sustava. Pored zastarjelih sustava Kub i S-125 Pečora Srbi namjeravaju nabaviti i modreni ruski pzo sustav Pancir S1. Ovo je trenutno jedini vojni segment u kojem Srbija ima nadmoć nad Hrvatskom, jer HV osim lakih prijenosnih sustava Igla i Strijela nema ozbiljnije protuzračne sustave srednjeg dometa. No, stvari bi se trebale promijeniti do 2025. kada bi sastavni dio hrvatske protuzračne obrane mogao postati norveški PZO sustav srednje dometa NASAMS, a jedno vrijeme ozbiljno se razmišljalo i o nabavi izraelskog sustava SPYDER.  

Srbi imaju više oklopa, pogotovo tenkova, međutim to su zastarjeli strojevi

Srbijanska vojska naslijedila je mnoštvo oružja i tehnike od JNA. Danas srbijanska vojska posjeduje više stotina tenkova i borbenih oklopnih vozila. Na papiru to djeluje impresivno, međutim, u stvarnosti radi se o zastarjelim tenkovima T- 55, M 84 i T-72 te BVP M-80. Većina ovih borbenih sredstva proizvedena je 70-tih i 80-tih godina dvadesetog stoljeća, a dio njih i 60-tih godina navedenog stoljeća. Hrvatska je svoje tenkove T 55 davno umirovila, a djelomično stavila i u rezervu. Na papiru HV danas posjeduje tek sedamdesetak tenkova M 84 koji trenutno prolaze postepenu reviziju, a vojnim krugovima sve se više spominje nabava stotinjak tenkova Leopard 2 iz njemačkih vojnih viškova. Iskorak u modernizaciji oklopne komponente Hrvatska je napravila nabavom oklopnih vozila Patria. Osim Kongsbergove strojnice 12, 7 mm s termovizijskom kamerom i daljinomjetrom Patrie su odnedavno počele dobivati i izraelske moderne raketne sustave Spike u kombinaciji sa 30 mm topom. Sustav Spike koji je Hrvatska počela ugrađivati na svoje Patrie koristi projektil Spike LR koji na udaljenosti od 4000 matara probija oklop debljine 700mm. S postojećim raketnim sustavima na Patriama kao i s eventualnim opremanjem novih vozila Spike sustavima srbijanska zastarjela tehnika djeluje poput glinenih golubova izloženih modernim oružanim sustavima. Nedavno je najavljeno kako će Rusija donirati Srbiji novi kontigent od 30 tenkova T-72. Navedeni tenkovi vjerojatno će doći iz ruskih vojnih viškova bez nužne modernizacije ozbiljnijim sustavima aktivne zaštite tipa Štora 1 kakve posjeduju novije inačice ruskih tenkova poput T -90. Tako da i najnovija tenkovska pojačanja za Srbiju predstvljaju tek gomilanje zastarjele tehnike.

Hrvatski problemi sa Obalnim ophodnim brodom

Hrvatska najviše problema s modernizacijom oružanih snaga ima upravo na području gdje bi ih trebala imati najmanje. Mornarica, koja na hrvatskoj obali Jadrana ima tradiciju, brodogradilišta i stručnjake, teškom mukom obnavlja svoje kapacitete. Obnova hrvatske flote, ako pod obnovom ne računamo nabavu dviju rashodovanih topovnjača iz Finske, trebala je krenuti izgradnjom serije od pet obalnih ophodnih brodova. Oni bi poslije bili podloga za izgradnju složenijih i većih sustava poput korveta ili eventualno fregate kao zapovjednog broda HRM-a. A sve je krenulo euforično još 2013. Kada je svečano najavljen projekt gradnje serije Obalnih ophodnih brodova vrijedan oko 350 milijuna kuna. Već spomenute 2013. raspisan je natječaj za „Novogradnju 540“ kako se trebao zvati prototip OOB prema projektu Brodarskog instituta. Brod je trebao biti dug 43, 5 metara, a širok 8 metara. Prema projektu prototipa posadu broda čini 17 mornara i časnika, a autonomija broda na moru je planirana za 10 dana.

Od raspisivanja natječaja preko prikupljanja inicijalnih ponuda do potpisivanja ugovora sa Brodosplitom prošlo je gotovo dvije godine. Konačno je, tek 17. rujna 2015., svečano položena kobilica za izgradnju Novogradnje 540. Tada počinje slijed događaja koji je, očigledno, zaslužan i za kašnjenje cijelog projekta prototipa pa i cijele serije brodava. Naime, Brodosplit dobiva slobodu za izvedbu preinaka na izvornom projektu pa se preprojektira čitavi brod koji je postao duži od izvornog projekta, zamjenjeni su motori iz orginalnog projekta, a zamjenjen je brodski oružani sustav – automatski top 30 mm. Prema izvornom planu HRM je trebao preuzeti brod još u ožujku 2016, ali je radno porinuće obavljeno tek 3. lipnja 2017. Od tada pa sve do danas brod je na testiranjima koja bi, kako je nedavno najavio Večernji list, trebala biti okončana u prosincu ove godine kada bi HRM trebao preuzeti novi OOB „Omiš“. Do tada bi netko od odgovornih javnosti trebao objasniti zašto cijeli projekt, pa i cijela serija brodova, debelo kasni čime je, posredno, ugrožena i nacionalna sigurnost. Također, bilo bi dobro znati jesu li otklonjeni problemi s novim brodskim motorima koji, navodno, nisu mogli postići ni približnu brzinu od zadanih 28 čvorova, jesu li otklonjeni problemi sa stabilnosti broda koji su se pojavili kod visokih mora zbog produžetka izvornog projekta te jesu li otklonjeni problemi sa preciznošću oružane stranice turskog proizvođača?

Za vrijeme pisanja ove reportaže zamolili smo i MORH da nam prokomentira probleme s kašnjenjem projekta Obalnog ophodnog broda te da nam pojasni kada bi brod trebao ući u operativnu uporabu HRM-a. Ministarstvo je putem glasnogovornice Irene First uputilo svoj stav o navedenom problemu:

„Novi obalni ophodni brod gradi se kao prototip, prvi takav brod dizajniran, projektiran i građen u modernoj hrvatskoj državi. Nakon provedenog javnog natječaja 2014. godine, posao izgradnje broda dobio je Brodosplit, s kojim je potpisan ugovor krajem 2014. godine. Brod se trebao graditi prema predprojektu Brodarskog instituta, a Brodosplit je imao obvezu izraditi glavni projekt i radioničku dokumentaciju, uz mogućnost predlaganja dodatnih poboljšanja tijekom gradnje. Nakon dodatnih modelskih ispitivanja, kao i tijekom gradnje broda, ukazala se potreba za određenim korekcijama temeljnog predprojekta s ciljem poboljsanja karakteristika broda i uklanjanja nedorečenosti predprojekta. Korekcije i prijedlozi za poboljšanje, nakon složenih i vremenski zahtjevnih analiza i simulacijskih testiranja odobreni su od MORH-a. Brod je izgrađen, porinut u more i nalazi se u fazi primopredajnih ispitivanja. Brodosplit i Projektni tim MORH-a rade intenzivno od veljače ove godine kako bi isporučili brod traženih karakteristika. Očekujemo da će se primopredajna ispitivanja završiti u narednim tjednima i da će brod biti spreman za preuzimanje do kraja ove godine. Tada slijede opsežna prototipna ispitivanja koja uključuju testiranje broda u najsloženijim operativnim i meteorološkim uvjetima, nakon čega će se donijeti odluka o ulasku broda u operativnu uporabu i eventualnom nastavku gradnje ostalih brodova iz serije. Prve procjene govore da će HRM dobiti kvalitetan brod, neophodan za nadzor morskog prostora u nadležnosti RH.“

Hrvatska gradi malu, dobro opremljenu i visoko mobilnu vojnu silu

Unatoč problemima u mornarici generalno možemo reći kako su procesi koji se posljednjih godina događaju u HV-u pozitivni. Nakon dugo godina vojni proračun raste, nabavljaju se nova borbena sredstva, a sve više pažnje se posvećuje i materijalnom položaju osoblja. Konačni cilj Hrvatske je –mala, dobro opremljena i visoko mobilna vojska. Nabava novih letjelica, kako borbenih tako i transportnih dokaz je kako HV želi razvijati postrojbe koje će imati mogućnost brzih manevara. Nedavno ustrojena postrojba mornaričkog pješaštva u Pločama, koja bi u budućnosti trebala dobiti amfibijska vozila i vlastite letjelice, pravac je kojim će se razvijati HV u budućnosti. Na ovom tragu i visoki vojni dužnosnici sve više spominju mogućnost formiranja posebne padobranske specijane jedinice koja bi bila bazirana na Udbini. Cilj je jasan stvoriti jedinice koja je moguće brzo rasporediti kako u dubinu neprijetelja tako i prilikom zadržavanja prvog naleta neprijatelja – sve do uvođenja većih vojnih jedinica na bojište. Na tom tragu početne korake napravila je i Srbija lansirajući vlastiti vojni program 1500+. Cilj ovog programa je stvaranje jedinice za brze intervencije, ali sve je to još u povojima. Najveća zapreka ovom projektu je zastario i ne inovativan zapovjedni kadar u srbijanskoj vojsci. S druge pak strane Hrvatska je odavno izvršila smjenu generacija u zapovjednim strukturama i provela školovanje svojeg zapovjednog kadra na prestižnim zapadnim vojnim akademijama.      

Željko Primorac / 7Dnevno