Tijekom desetljeća komunističke vladavine u Hrvatskoj je uloženo mnogo napora u propagandne aktivnostima kako bi se Hrvate držalo u pokornosti stigmatizirajući ih kao genocidan narod sklon fašizmu.

Brižno režirana propaganda imala je nekoliko udarnih kampanja čije glavne postulate i danas koriste ideolozi i apologeti propalog režima. Počevši od preuveličavanja broja žrtva Jasenovca, preko suđenja kardinalu Stepincu, obavještajne akcije podmećanja Hrvatima u Australiji u vezi tzv. „Hrvatskog slučaja“, slučaja Andrije Artukovića, diverzije na židovskog groblju u Zagrebu, priče o srpskoj djeci u Vukovaru kojoj su ustaše izvadile oči a koja je objavljena u The Guardianu, sotoniziranja Oluje, obavještajnih akcija kompromitiranja Herceg –Bosne, stvaranja priče o agresiji RH na BiH do posljednje akcije iscrtavanja svastike na Poljudu, sve akcije i kampanje imale su za cilj držati Hrvate u pokornosti kao narod sklon genocidnom fašizmu. Iako smo neovisnost proglasili prije gotovo tri desetljeća silnice koje su školovane u istim onim akademijama koje su razrađivale planove za držanje Hrvata u pokornosti i danas povremeno znaju izvući kartu s „genocidnošću Hrvata“ i iskoristiti je s vremena na vrijeme.

Dijapazon uporabe genocidne karte danas je proširen na brojne aktivnosti koje su vezane uz Republiku Hrvatsku na domaćem i vanjskopolitičkom planu. Tako će se svaka akcija koja ima za cilj pomoć političkoj borbi Hrvata u BiH za ravnopravnost biti proglašena fašističkim posezanjima udruženog zločinačkog poduhvata prema BiH. Svaka inicijativa da se izbjegne pozitivna diskriminacija nacionalnih manjina u Hrvatskoj u pogledu biračkog prava, posebno srpske, proglasit će se fašizacijom hrvatskog društva. Inzistiranje na primjeni nacionalnog zakonodavstva kao primarnog u odnosu na međunarodne konvencije u pogledu rodne ideologije za posljedicu ima da se cijelo društvo stigmatizira kao klerikalno i fašističko. Ukratko, postalo je već ustaljeno, a i Hrvati se na to prilagođavaju, da se za svako podizanje glave odjednom nalijepi etiketa – fašističkih stremljenja.

Već sam upozoravao kako će odluka Vijeća za suočavanje s prošlošću koje je osnovala Vlada RH imati nesagledive posljedice za daljnji društveni život u Hrvatskoj. Nakon odluke Vijeća ustvrdio sam kako, nažalost, njegovo mišljenje neće pomiriti Hrvatsku već će omogućiti daljnje podjele i sukobe. Nažalost, posljednji događaji potvrdili su kako sam bio u pravu.

Već prvi dan nakon objave mišljenja Vijeća dogodio se vandalizam na spomeniku fra Karlu Ćulumu u Zavojanima kod Vrgorca. Radi se o spomeniku kojeg su podigle komunističke vlasti i na kojem piše kako je navedeni fratar ubijen od strane ustaša. Napomenimo kako se radi o teškoj povijesnoj krivotvorini komunističkih vlasti koje su naredile i organizirale ubojstvo navedenog franjevca, a čak su poznata i imena izvršitelja ovog zločina. Također, ubojice su u godinama nakon završetka rata zapalile i župni dvor u kojem je fra Karlo živio kako bi se prikrila svaka uspomena na ovog mučenika. Ipak, vješta komunistička propaganada 60-tih godina prošlog stoljeća podiže spomenik na kojem piše kako je ovaj svećenik ubijen od strane ustaša, a njihovi nasljednici do danas koriste mučeničku smrt ovog svećenika u dnevno političke svrhe. U noći nakon objave mišljenja Vijeća spomenik je vandaliziran, a vrgoračko društvo antifašista požurilo je obavijestiti hrvatsku javnost o još jednom činu povampirenog fašizma. Prozirno, ali u još uvijek primjenjivo u ovoj zemlji!

Nedugo nakon akcije u Vrgorcu profesionalni agitatori prionuli su na posao u Zagrebu. Naime, nestala je bista Ive Lole Ribara koju je u glavnog gradu RH postavio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Nije dugo trebalo da se odmah jave dežurni komentatori školovani u akademijama agitropa koji su domaću i svjetsku javnost upozorili na "fašizaciju hrvatskog društva" koja je navodno, ponovno, započela desnim skretanjem HDZ-a od 2012. Nađe se u tim komentarima i redovitih opaski o klerikalizaciji društva, a sve začine konstatacije o općoj nesigurnosti. Ovakva vrsta propagande služi za discipliniranje HDZ-a kojeg se usmjerava što dalje od desnice, ali i kao snažan pritisak u međunarodnim odnosima jer strani mediji redovito izvještavaju javnost o "pojačanoj fašizaciji hrvatskog društva" na osnovu natpisa domaćih medija, odnosno, izjava agitrop novinara, analitičara i političara.

Koja je uloga poljudske svastike u čitavoj ovoj priči?

Pa poljudska svastika je presedan koji priču o fašizaciji hrvatskog društva ponovno vraća u domaći politički život s međunarodnog kolosijeka gdje je do tada redovito primjenjivala u svrhu pritiska na RH. Međutim, suočeni s neizbježnim gubitkom izbora Kukuriku političari pribjegavaju dobro prokušanom modelu priče o "fašizaciji zemlje" i tobožnjoj prijetnji koju predstavlja promjena vlasti. Po klasičnom obavještajnom obrascu na Poljudu, prilikom međunarodne nogometne utakmice hrvatske reprezentacije, pojavljuje se nacistička svastika. Sve ostalo je povijest. Od tada do danas traju nesmiljeni napadi na HOS, znakovlje HOS-a i ostale simbole koje smatraju baštinom hrvatskog nacionalizma.

Osobno mislim kako je odluka Vijeća za suočavanje s prošlošću samo ohrabrila agitrop snage u RH da nastave plodnu baštinu poljudske svastike uzduž Hrvatske, a događaji iz Zavojana i Zagreba samo su nagovještaj onoga što ćemo uskoro gledati po cijeloj Hrvatskoj!  

 

Željko Primorac