Vijeće za suočavanje s prošlošću, kojeg je osnovala Vlada RH, objavilo je svoje prijedloge nakon više od godinu dana rada. Cijeli rad Vijeća u javnosti se sveo na iščekivanje kakvo će biti mišljenje o pozdravu Za dom spremni i partizanskoj zvijezdi petokraci.

Mišljenje i preporuke Vijeća mogli su iznenaditi samo neupućene u razloge osnivanja vijeća, naputke za njegov rad i, u konačnici, zadatak vijeća. Možda će zvučati pomalo čudno, ali priča oko Vijeća za suočavanje s prošlošću me neodoljivo podsjeća na priču o hrvatsko–slovenskoj arbitraži o granici. Kako?

I jedni i drugi su na početku svog rada dobili zadatke tj. naputke što bi iz njihova rada trebalo proizaći. U sporazumu o arbitraži između Hrvatske i Slovenije definiran je zadatak sudu da utvrditi vezu Slovenije sa otvorenim morem. S druge pak strane, Vijeće za suočavanje s prošlošću dobilo je zadatak da donese prijedloge za nadilaženje društvenih podjela.

Dakle, ni arbitražni sud u slovensko-hrvatskom sporu ni vladino Vijeće nisu dobili nalog da utvrde istinu na temelju dokaza i činjenica već da nađu kompromisna rješenja, na temelju prethodno određenih zadataka, kako bi se riješili određeni problemi. Dakle i u jednom i u drugom slučaju polazišna točka je nalog, ugovor i zadatak, a ne relevantna činjenica. Zašto se onda čuditi presudi oko razgraničenja u Savudriji kada smo već u ugovoru o arbitraži definirali da je jedan o zadataka suda utvrditi kontakt Slovenije s otvorenim morem?

Također, zašto se čuditi mišljenju vijeća kada ono nije dobilo zadatak da na temelju činjenica rasvijetli povijesne događaje već da pokuša iznaći rješenja za nadilaženje društvenih podjela? U raspravama o jednom i drugom slučaju treba se, prije svega, pitati jesu li rješenja navedenih tijela rezultirala smanjenjem tenzija, odnosno, jesu li ispunili zadatke koji su stavljeni pred njih. Po mom mišljenju i jedni i drugi su samo privremeno riješili problem da bi ga u konačnici samo produbili i još više zakomplicirali. Uostalom, to se i moglo očekivati jer polazišna osnova u raspravama nije bila činjenica i istina već ugovoreni zadatak.

Raspravimo sada osnovne zaključke Vijeća o pozdravu Za dom spremni te o zvijezdi petokraki. U samom startu Vijeće, to smo već naveli, dobiva zadatak da donese zaključke i prijedloge koji će nadići društvene podjele. Dakle, potpuno zabraniti i jedan i drugi simbol ne mogu jer ih naputci, ali i okolnosti u društvu, u tome sprečavaju. Potpuno zabraniti pozdrav Za dom spremni koje su HOS-ove postrojbe koristile tokom Domovinskog rata bio bi udar na sam Domovinski rat i oduzimanje prava braniteljima koji su se pod ovim znakom borili, pa i ginuli, da slave svoju borbu i komemoriraju svoje mrtve suborce.

S druge pak strane vrši se nesmiljeni pritisak da se pozdrav zabrani jer mu je ishodište, tvrde zagovornici zabrane, u ustaškom pokretu. Vijeće nalazi kompromisno rješenje u dopuštanju uporabe pozdrava na komemoracijama bojovnicima HOS-a i proslavama vezanima uz ove postrojbe. Ono što se da iščitati iz preporuka Vijeća je kako je bitno jasnije određena uporaba pozdrava Za dom spremni od uporabe zvijezde petokrake.

U startu, i prije nego li je Vijeće počelo rasprave o ovoj temi, znalo se kako potpuna zabrana petokrake neće biti moguća bez izmjena ustava. Naime, preambula ustava RH pod izvorišnim osnovama državnosti i povijesnom pravu hrvatskog naroda na punu državnu suverenost spominju se i odluke ZAVNOH-a iz 1943. te potom Ustav NRH iz 1947. Zagovornici teze o temeljima državnosti RH u zaključcima ZAVNOH-a ne propuštaju svaku priliku za istaknuti kako je upravo zvijezda petokraka sinonim antifašističke borbe u Hrvatskoj te navedenih (ustavnih) korijena ZAVNOH-a.

Stoga, bilo je iluzorno očekivati da će Vijeće koje je u zadatak dobilo postizanje kompromisa ići na preporuku o izmjenama Ustava. Ipak, Vijeće donosi maglovitu preporuku kako nije poželjno isticati i provocirati zvijezdom petokrakom na događajima i komemoracijama koje su vezane za komunističke zločine nakon završetka Drugog svjetskog rata, a koji su počinjeni pod ovim simbolom. Prevedeno, sankcionirati se može svatko onaj tko na Bleiburškoj komemoraciji, komemoraciji u Teznom ili u Vukovaru provocira s petokrakom.

No, dok je uporaba pozdrava Za dom spremni van spomenutih komemoracija dosta jasno precizirana i sudskoj praksi će biti olakšano sankcioniranje uporabe istog, uporaba petokrake je praktički legalizirana bez jasne naznake ograničenja njene uporabe u javnom životu. Prevedeno, nejasno je kako će prekršajni i kazneni sudovi razlikovati petokraku iz Teznog u čije ime su poklani deseci tisuća Hrvata od petokrake iz Košuta pod kojom su splitski mladići ustali protiv talijanskog okupatora. Stječe se dojam kako su profesionalni antifašisti u Hrvatskoj dobili upravo ono što su htjeli – antifašizmom su opravdali čitavu epohu komunističke diktature i zločina koji su počinjeni pod navedenom diktaturom. Dakle, sve ono što su godinama tvrdili sad su dobili i na papiru.

S pravne strane gledano, ovo je druga zakonska institucionalizacija petokrake u Republici Hrvatskoj. Nakon preambule Ustava, sada je i Vijeće zakonski legaliziralo njeno korištenje, ali i prvi put stavilo izvan snage i omogućilo sankcioniranje, iako nejasno, njenu uporabu u prigodama koje su vezane za partizanske i komunističke zločine. S druge strane omogućeno je zakonsko sankcioniranje pozdrava Za dom spremni po drugi put. Nakon mišljenja Ustavnog suda, ovo je drugo mišljenje koje omogućuje sankcioniranje navedenog pozdrava u javnom životu, ali i prva odluka koja definira legalnu upravu pozdrava u za to primjerenim okolnostima.

Što je zaključak? Tijelo koje je donijelo navedene odluke je političko tijelo koje ima privid akademskog tijela iako se u odluci nije vodilo akademskim i znanstvenim metodama već unaprijed definiranim ciljevima. Sve ono što se tražilo od tijela ono je ispunilo – donijelo je političku odluku! Sam sastav tijela u kojem neki od članova imaju nerazjašnjene veze s političkim i sigurnosnima aparatom komunističke Jugoslavije sugerirao je kako odluka mora biti za koplje u korist zagovornika „posvećenja petokrake“.

Ono što me čudi je da su neki od eminentnih povjesničara i stručnjaka odlučili sudjelovati u zajedničkom radu s likovima za koje su navedene informacije itekako dostupne. Dakle, sastav tijela i unaprijed određeni ciljevi definirali su zaključke. Treća okolnost koja je utjecala na ovakve odluke Vijeća su povijesne okolnosti u kojima je nastajala RH kao nužni kompromis komunističkih struktura u Hrvatskoj i zagovornika ideje samostalnosti, sklopljen pod prijetnjom srbijanske agresije, a ovjeren u preambuli ustava RH. Četvrti razlog ovakve odluke je izostanak provedbe lustracije koja bi sama po sebi omogućila zakonsko sankcioniranje uporabe komunističkih simbola.

Sami zaključci Vijeća za premijera Andreja Plenkovića biti će argument kako se pozabavio podjelama u društvu i kako vodi politiku koja nadilazi navedene podjele, dok su, tvrdit će on to, svi koji propituju navede odluke protivnici nacionalnog dijaloga i pomirenja. Politički mir je osiguran, ali daleko smo mi od društvenog mira. Iz jednostavnog razloga što niti jedan mir koji je zasnovana na kompromisu, umjetnom, nije zaživio.

Treba pričekati zakonska rješenja koja će Vlada usvojiti na temelju preporuka Vijeća kada će biti potpuno jasno na kojim temeljima počiva ovaj drugi ideološki dogovor u samostalnoj Hrvatskoj. Prepusti li se sve nejasnim i dvosmislenim zakonskim odredbama na pojedinačno nahođenje sudovima i osobnim preferencijama tužitelja i sudaca imati ćemo takav društveni razdor da će sve ono što se do sada događalo biti mačji kašalj za nerede koji će uslijediti.

Na koncu poruka za razmišljanje i politici i zakonodavcima. Složili smo se o represivnom karakteru komunističkog režima, složili smo se o epohama komunizma za koje je nedvojbeno kako su u njima počinjeni masovni zločini pod zvijezdom petokrakom, složili smo se kako su u tome sudjelovali sigurnosni aparati komunističkog sustava od Drugog svjetskog rata do osamostaljenja RH, a što je sa ljudima koji su provodili navedene represije i zločine a danas slobodno šeću Hrvatskom ili su sastavni dio državnog aparata? Jesmo li osudili, djelomično, petokraku kako ne bi osudili one koji su činili zločine u njeno ime?  

         

Željko Primorac