Opću sablazan u Hrvatskoj nedavno je izazvao jedan karneval, barem kod lijevih kolumnista i dežurnih higijeničara javnog morala. Radi se o 37. dičjem karnevalu u Kaštelima. Kao i u svim karnevalima tako je i na ovom karnevalu zapaljen krnje. A krnju je ove godine predstavljala jedna LGBT slikovnica, ona dobro poznata u kojoj dvije mame odgajaju dijete, a plamen je zahvatio i verziju s dvojicom tata.

Brzinom munje mediji u Hrvatskoj, na poticaj LGBT udruga i udruga za zaštitu ljudskih prava, sasuli su drvlje i kamenje na Kaštela, stanovnike i vlast. Čak je i gradonačelnik Denis Ivanović u nekoliko navrata morao objašnjavati kako gradska uprava ne uređuje karneval niti bira teme koje će pokladna povorka odabrati i obraditi. Ma znaju to i oni koji su prozvali gradonačelnika i gradsku vlast, ali učinilo se zgodno povezati „desnog“ gradonačelnika s tzv. ksenofobijom i mržnjom prema LGTB zajednici. Ukratko, imaš HDZ-ova gradonačelnika, spaljenu LGTB slikovnicu i djecu u cijeloj priči. Pa tko bi propustio priliku i nabačenu loptu da se još jednom poentira na „primitivnim ognjištarima koji ispiru mozak nevinoj dječici“.

Poanta ovog teksta nije opravdanje čina koji se dogodio u Kaštelima, iako propitivati teme koje obrađuju karnevali mogu samo oni koji ne znaju što su karnevali i što spaljivanje krnje predstavlja u folklornoj baštini našeg naroda. Poanta je odnos prema društvenim simbolima koji obilježavaju pojedine društvene skupine u našoj zemlji, a čije se propitivanje s jedne strane smatra umjetničkom slobodom izražavanja, a s druge strane ksenofobijom i govorom mržnje.

Vukući paralelu sa „slučajem Kaštela“ na pamet mi pada predstava u režiji Olivera Frljića u kojoj Krist silazi s križa i na sceni siluje muslimanku. Naravno kako je u katoličkoj vjerskoj zajednici takva predstava dočekana sa zgražanjem i konsternacijom. Međutim, isti ti mediji koji danas dižu cjelokupnu državu na noge, pa i ministricu obrazovanja Blaženku Divjak, branili su Frljića i njegovu predstavu kao vrhunac umjetničke slobode izražavanja. Tada smo mogli pročitati obrazloženja kako je društvena uloga umjetnosti propitivanje svih tema i provokacija. Pa zašto onda istu formulu ne primijeniti i na Kaštela i jedan karneval? Zar je LGBT slikovnica veća društvena vrijednost od raspetog Krista? Zagovornicima argumenata kako su u pitanju djeca i kako izloženost djece takvim događajima (spaljivanju LGBT slikovnice) potiče predrasude postavljam pitanje – zar je kazališna scena zabranjena za djecu i nije li uloga kazališta, između ostalog, i odgojnog karaktera?

Odavno smo shvatili koga i zašto gospodari hrvatskog javnog mnijenja protežiraju, ali kada već to rade, onda neka to barem rade inteligentno. Možete li zamisliti scenu u kojoj dičiji karneval u Kaštelima kao krnju pali Bibliju? Mislite li da bi iste te udruge i mediji koji su razapinjali i gradonačelnika i vlast u slučaju LGBT slikovnice isto reagirali da je kojim slučajem kao krnje odabrana Biblija? E moji Kaštelani, slavili bi vas kao naprednu i umjetnički osviještenu sredinu, ovako, ispadoste zatucana desničarska sredina sklona homofobiji.

Da je kojim slučajem u Kaštelima gorila Biblija maškare i karneval bi dobili kulturni imunitet na javnu osudu, isti onaj imunitet koji im je nenadano ukinut čim su dirnuli u LGBT. Imunitet kojeg na javnoj sceni uživaju Frljić i svatko tko se okuša u novom hrvatskom sportu – pljuvanje na dalj na zemlju i narod!    

 

Željko Primorac