Ništa u Hrvatskoj ne može uzburkati duhove kao što to mogu crkvena zvona. Ništa ne probudi takvu strast kod Hrvata kao zvonik i zvuk jutarnje zvonjave, ne uznemiruju se puno zbog činjenice što izumiru ili iseljavaju u kolonama sličnim onima u kojima su nedavno s istoka Sirijci koračali prema našim granicama. Ne, crkva je glavni pokretač strasti u Hrvatskoj ili barem u Splitu.

A kako je sve počelo? Netko je internetom proširio simulaciju ogromne crkve u splitskom kvartu Split 3, a koja je po nacrtima zauzimala površinu cijelog bloka zgrada. Potom se proširila vijest kako će se crkva graditi na javnoj površini te će tako oduzeti prostor javnim sadržajima poput tržnice, parkinga i parka. Na koncu su sve začinili konstrukcijom kako će izgradnju crkve platiti Grad Split iz proračuna.

Odmah su u obranu „javnog“ priskočili Marijana Puljak i njena stranka Pametno, koja je i postala glasnogovornik cjelokupne inicijative temeljene na konstrukcijama. Nakon par dana šutnje oglasio se i SDP pozivom na referendum, a Ante Čikotić, vođa splitskog Mosta, nenadano je podržao Marijanu Puljak i stao uz bok protivnicima gradnje crkve.

Nakon početnog šoka, kada nikome je bilo jasno što se događa, počele su se probijati informacije iz kojih je bilo jasno kako je cijela akcija poticanja strasti i zlonamjernih podjela bazirana na potpuno izmišljenoj podlozi slučaja. Najbolje je to u svom priopćenju elaborirao „odmetnuti“ vijećnik Mosta u Splitu, Josip Markotić, koji je jasno elaborirao da se ne radi o ogromnoj građevini već o crkvici od 400 kvadrata, površina na kojoj će se graditi crkva je oporučeno ostavljena baš za tu namjenu od privatnog vlasnika, a objekt će, saznali smo, graditi Nadbiskupija. I čemu onda sva strka, javne tribine, priča o silnim decibelima i devastaciji javnog prostora?

Ako je išta ogolilo splitsku političku scenu tako jasno do kosti onda je to ova crkvica. Dojam je kako se pošto posto željela stvoriti afera koja bi uzdrmala aktualnu vlast u Splitu. A Split je nakon dugo vremena dobio zaista kvalitetnu ekipu na čelu grada, što je najvažnije –operativnu ekipu. Pokrenuti su projekti koje su dugo vremena zaobilazile sve politike i vlasti u Splitu, od sanacije Karepovca do uređenja Žnjana. Grad se uređuje i izgrađuje na svakom koraku, a i oni koji nisu podržavali aktualnog gradonačelnika i njegov tim blagonaklono su počeli gledali na energiju koja se trošila na boljitak grada.

U takvim okolnostima oporbi na čelu s Marijanom Puljak pod hitno je trebala afera koja bi uzburkala ideološke strasti i skrenula pozornost medija na tobožnju rasipnu klerikalnu vlast u Splitu. Rezultat cijele ove „afere“ je još jasnija politička slika Splita. Puljak i Pametno su definitivno preuzeli primat u oporbi od strane SDP-a te su počeli diktirati tempo oporbenoj sceni u Splitu, ali ne u pravcu novih prijedloga i projekata već produbljujući ideološke strasti pod krinkom borbe za opće dobro. Most je u svojim lutanjima i pokušajima da bez ideologije bude neka vrsta platforme koja će okupljati različita mišljenja postao, barem u ovom slučaju, privjesak politike Marijane Puljak.

Međutim, u svojim vrludanjima kako bi se svidio Marijani Puljak Čikotić se toliko pogubio da nije primijetio kako je ostao bez dvojice vijećnika, Martina Pauka i Josipa Markotića, koji su mu jasno dali do znanja kako ih takva vrsta politike ne zanima. Splitski SDP je gotovo prespavao cijelu raspravu, a zašto i ne bi kada njihovu politiku artikulira Pametno, sada su dobili i svog trbuhozborca, a oni se mogu vratiti kuhanju turske kave na rešou u svojoj centrali na Bačvicama i raspravama o Sutjesci i Neretvi.

Petar Škorić i HDZ su jedini profitirali iz ove afere. Oporba se razotkrila u jalovom pokušaju stvaranja afere, a i one pogreške koje su do sada činili biračko tijelo će im oprostiti kada vide tko i što sprema na drugoj strani.

U političkoj simfoniji u kojoj taktove drže crkvena zvona svatko pokušava biti prva violina orkestra pa taman zvukovi simfonije bili toliko jaki da sruše kuću. Ništa nova kod Hrvata, danas crkva, sutra džamija bitno je pronaći temu…  

 

Željko Primorac