Kroz povijest smo svjedočili brojnim strankama koje su se ugasile, raspustili ili jednostavno iščezle bez previše objašnjenja jer je njihova uloga, iz nekog razloga, postala suvišna i nepotrebna na političkoj sceni. Socijaldemokratska partija Hrvatske, donedavno vladajuća stranka u državi, mogla bi poći putem bez povratka na grobište istrošenih političkih modela. Kako se dogodilo da stranka koja je praktički do jučer vladala zemljom u tako kratkom vremenu postane suvišna na političkoj sceni?

Prije svega SDP razdiru unutarnji sukobi pristaša liberalnih ideja i tvrda struja ostarjelih stranačkih jastrebova mahom prvoboraca s izbora 2000. Ovi tvrdolinijaši neumorni su zagovornici jugoslavenskih ideja i svoju snagu crpe među starijom strukturom birača i članova SDP-a kojima su osnovna zvijezda vodilja i dalje Tito i Jugoslavija. Glavni predvodnici ove grupacije su Mirando Mrsić I Rajko Ostojić. Mlađa generacija SDP-ovaca nema izražen sentiment prema Jugoslaviji i tekovinama koje su sve donedavno mobilizirale SDP-ove birače, oni su više skloni liberalnim idejama i društvenim vrijednostima liberalno-hedonističkog društva. Ovu grupaciju predvodi trenutni predsjednik stranke Davor Bernardić. Generalni problem SDP je taj što ni jedni ni drugi nemaju puno doticaja sa samim pojmom i biti socijaldemokracije.

Sve dok je SDP bio na vlasti razdori između navedenih grupacija bili su slabo vidljivi, odnosno, nisu dospijevali u javnost. Vlast je vezivo tkivo koje veže i vatru i vodu. Međutim, onog trenutka kada je SDP sišao s vlasti svi dobro skriveni sukobi, godinama brižno pospremani pod tepih, izronili su na površinu. Pogotovo je to bilo vidljivo prilikom posljednjih unutarstranačkih izbora, ali i u događajima koji su se odvijali nakon njih. Tako danas imamo svojevrsnu pat poziciju u SDP-u, starija generacija teško će se odreći svog ideološkog jugoslavenskog bremena i prihvatiti neki liberalni obrazac djelovanja s hrvatskim nacionalnim okvirom i vrijednostima, a mlađa generacija zna kako s bremenom jugoslavenstva i partijskog nasljeđa više nikada neće prijeći dvadeset posto podrške birača. Ukratko, ne mogu jedni s drugima, a ne mogu niti jedni bez drugih.

Dok u SDP-u traje ovo odmjeravanje snaga frakcija, od kojih ni jedna nema snage za potpunu prevagu, biološkim slijedom događaja prazni se bazen potpore tvrdokornoj struji, a pristaše liberalne struje pronalaze neke nove političke opcije za djelovanje. Paradoksalno je da je jedan od glavnih frontmena tvrdokorne struje, Mirando Mrsić, u nedavno medijskom istupu upozorio kako SDP postaje stranka starih birača te kako birači SDP-a prelaze Živom zidu. Mrsić je ovdje u pravu, na ruševinama SDP-a izrasti će Živi zid, Pametno i Most! Zašto sam siguran kako će se SDP pretvoriti u marginalnu političku stranku na političkoj sceni?    

Razlog je jednostavan, SDP je potratio vrijeme u kojem se mogao reformirati te se repozicionirati na ideološkom i svjetonazorskom spektru- postati istinska socijaldemokratska stranka. Vrijeme mandata Zorana Milanovića bilo je vrijeme u kojem je tekao zadnji rok za repozicioniranje SDP-a. Međutim, umjesto ideološkog pročišćavanja i pomlađivanja stranke, dok još na sceni nije bilo stranka koje mogu preuzeti SDP-ov birački korpus i dok je postajalo ono zlatno vrijeme za toleranciju na potrese koje bi takvo repozicioniranje izazvalo, Milanović je jednostavno preuzeo Račanov ideološki okvir i dodao mu nešto mlađih snaga u stranci. Pokazalo se kako je to karta za izbornu pobjedu, olakšanu dramatičnim stanjem u HDZ-u, ali također i jednosmjerna karta u propast SDP-a. Tako danas imamo situaciju kako je potpuno irelevantno hoće li neće SDP postići unutarstranački dogovor, jer se ništa bitno neće dogoditi. Ne postignu li dogovor nastavit će se osipati i članstvo i birači, a dogovore li se to će morati biti teški kompromis – tipa Milanovićeve ere. Eventualnim dogovorom SDP će ostati na istim ideološkim pozicijama, a mlađoj ekipi na čelu s Bernardićem biti će dozvoljeno egzistirati. Takav SDP neće moći ponuditi nikakve nove ideje koje u međuvremenu već nisu ponudili Pametno i Živi zid, a neće imati niti mobilizacijski potencijal. Intelektualni dio mlađih generacija koje prirodno gravitiraju SDP-u prijeći će i prelazi u Pametno, a onaj anarhistički u Živi zid.

Koliko intelektualno i ideološko mrtvilo vlada u SDP-u najbolje pokazuje angažman Ranka Ostojića koji je od Sabora zatražio pokroviteljstvo nad 75. godišnjicom bitke na Sutjesci. Možda bi ovakva PR akcija i ubrala neke plodove 2000., ali danas, Hrvatska je potpuno drugo društvo, a Sutjeska, koliko god to Ostojiću i njegovim istomišljenicima smetalo, malo koga zanima u Hrvatskoj.    

 

Željko Primorac