Iako je pojam apartheida svojstven za Južnoafričku Republiku, on je danas, pored rasne segregacije, postao sinonim za vladavinu manjine nad većinom diljem svijeta. I dok je u Južnoafričkoj Republici apartheid postao institucionalni zakon nakon 1948., zakon koji je obilježio cijelu jednu epohu, diljem svijeta možemo prepoznati naznake prikrivenog apartheida u kojem manjina upravlja većinom naroda i sve to uz prividnu demokraciju. 

Na koji način danas, u 21. stoljeću, manjina u razvijenom demokratskom društvu može vladati većinom i je li demokracija samo instrument za prevlast oligarhije?

Svaka pomisao kako nekakva vlada u sjeni, interesna organizacija ili oligarhija upravlja društvom u kojem se vlade izmjenjuju na slobodnim izborima u slabo upućenoj i masovnim medijima podređenoj javnosti doživljava se kao teorija zavjere. Kako bi neka interesna organizacija preuzela kompletno upravljanje društvenim procesima u određenom društvu potrebno je da ovlada medijima i financijskim sustavom, a politika je u tom slučaju tek nusprodukt medija i financijskih institucija.

U ovom tekstu pozabavit ćemo se prikrivenim apartheidom u Hrvatskoj, temom koju zaobilaze ne samo političari i mediji, već i znanstvenici na humanističkim studijima, prvenstveno sociolozi. Kako bi se osigurala potpuna institucionalizacija apartheida, naravno umotana u plašt demokracije,  potrebno je pored medija i financija ovladati i inteligencijom koja će uvjeriti narod kako je sve što se događa u javnom životu sastavni dio demokratskih procesa. Nažalost, većina naših politologa i sociologa danas su politički ili svjetonazorski aktivisti pa su sami sebe diskvalificirali iz znanstvenog života.

Posljednjih nekoliko godina Republike Hrvatske, države koja je na koncu 20. stoljeća u krvavom ratu izborila samostalnost, školski je primjer kulturnog, informacijskog, financijskog i na koncu političkog potonuća u apartheid. Kao što kroz povijest imamo velike godine, godine lomova i prekretnica tako je i 2000. godina nulta godina početka apartheida u Hrvatskoj. Iako su procesi koji su doveli do ovladavanja polugama kontrole društvenih procesa počeli još ranije, 2000. godina će u Hrvatskoj nacionalnoj svijesti ostati upamćena kao godina u kojoj će se jasno demonstrirati moć sprege medija, financija i rentainteligencije.

Sustav profinjenog apartheida koji posljednjih godina koči snažaniji gospodarski, znanstveni i društveni iskorak Hrvatske brižno je razvijan godinama. Osmišljen je od strane onih koji su svoje pozicije nastojali očuvati i nakon transformiranja jednopartijskog sustava u višestranački, te dogovorne ekomomije u tržišno gospodarstvo. Razvijan je u nekoliko etapa, od življenja stare partijske uzrečice "snađi se druže", preko transferiranja te iste političke korupcije u višestranački sustav, u kome su pripremali teren za privatizaciju velikih telekomunikacijskih i bankarskih sustava u zemlji do stvaranja medija kao centara za manipulaciju javnim mnijenjem. Te prve godine transformiranja dogovorene ekonomije u tržišno gospodarstvo, obilježene su simbiozom inozemnih financijskih interesa i domaćih anacionalnih snaga koje su se u novom hrvatskom ruhu osjećali skučeno pa su prvom prilikom jugoslavenski nacionalizam zamjenili navodnim kozmopolitskim kapitalizmom, predstavljenim u najvećoj mjeri u tvrtkama nastalim izvlačenjem novca iz bivše "partijske" države. 

>>

Dakle, okovi hrvatskog apartheida kaljeni su u kovačnicama nastalim još u bivšoj državi, i upravo su zato ostali u rukama starih strukturama koje se nisu previše opterećivale pojmovima poput nacije, naroda, nacionalne države, domovine i nacionalnih interesa. Okove prikrivenog apartheida domaće strukture prihvatile su vjerno kao nekada Titovu štafetu i nabacile su ih narodu u službi  vlastitih interesa, kao i interesa onih inozemnih središta koje će ih u budućnosti podupirati.

Drugu etapu, koja još uvijek traje, obilježila je utrka za hrvatskim energetskim resursima i pokušajem preuzimanje najveće maloprodajne mreže, a time i nekretnina, od strane tvrtki u vlasništvu država koje su nasuprot strateškim interesima Republike Hrvatske. Stoga, upravo o ishodu ove gospodarsko-političko-pravne bitke, kao i izbora ratnih zrakoplova, ovisi i budućnost te strateški položaj Republike Hrvatske,

>>

Dok se sve to događalo u državi, i s državom, mediji sustavno pukušavaju oblikovati novu nesvrstanost, te brendirali novu generaciju političara, tzv. europejce - kao najveću i najpoželjniju vrijednost hrvatske političke scene i anarho-liberale, suprotstavljene svemu i svačemu. Od te dvije skupine u buducnosti bi se trebala stvoriti nova vladajuća struktura, koja bi imala nejasne odnose prema puno toga, uključujući i odnos prema naciji i državi. 

Ipak, ostaje utjeha kako su slične okove i ranije ovom narodu nabacivali razni Mađaroni, Talijanaši i  Jugoslaveni pa ih je narod uvijek znao raskinuti. Samo se nadajmo kako će cijena trganja ovih okova koje nam nameće prikriveni apartheid biti manja nego u prijašnjim krvavim epizodama.  

 

Željko Primorac