Završetkom procesa pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu mnogi zločini počinjeni devedesetih ostali su ne kažnjeni. Osobito je to izraženo kod zločina koje su počinili pripadnici Armije BiH nad Hrvatima u BiH. Kod navedenih zločina, u kojima je stradalo nekoliko tisuća civila, izostala je odgovornost naredbodavaca iako je sasvim jasno kako je namjera vojnog i političkog vrha Bošnjaka, razvidno iz brojnih dostupnih dokumenata, bila ovladavanje hrvatskim prostorima u srednjoj Bosni te izlaz na Jadransko more na području Neuma i Ploča. 

Kako je jedna od temeljnih zadaća Međunarodnog kaznenog suda bila pomirba i kažnjavanje svih odgovornih za  zločine na svim zaraćenim stranama, izostanak kažnjavanja vrha Armije BiH mogao bi unijeti disbalans u političke i nacionalne odnose u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Zbog pravde za žrtve zločina, ali i zbog očuvanja vitalnih nacionalnih interesa Hrvata u BiH, pravosuđe i državno odvjetništvo RH moraju procesuirati odgovorne za zločine iz vrha Armije BiH.

Mnogi se u posljednje vrijeme pitaju na koji način, pravni, RH može procesuirati državljane druge države, u ovom slučaju BiH? Prije svega treba naglasiti kako će vojni vrh Armije BiH odgovarati, sada je već izvjesno podizanje optužnica, po dvije osnove Kaznenog zakona RH i to  zbog njihove uloge u agresiji na RH tijekom 1991. i 1992., a potom zbog zločina nad civilnim stanovništvom i ratnim zarobljenicima na području Bosne i Hercegovine.

Krenimo redom, temeljem članka 15. Kaznenog zakona Republike Hrvatske koji kaže Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se prema strancu koji izvan područja Republike Hrvatske prema državljaninu RH, osobi koja ima prebivalište u RH ili pravnoj osobi registriranoj u RH počini bilo koje kazneno djelo koje nije obuhvaćeno odredbom iz čl. 13. i 16. ovog Zakona, ako je to kazneno djelo kažnjivo i prema zakonu države u kojoj je počinjeno, mogu odgovarati državljani BiH koji su počinili kaznena dijela na području RH, ali i na prostoru BiH prema onim Hrvatima koji su imali državljanstvo RH u trenutku pogibije.

Prevedeno, ukoliko u Kaznenom zakonu BiH postoji odredba po kojoj su slična kaznena dijela sankcionirana zakonom, RH može procesuirati državljane BiH. Ovo pravilo tzv. pasivnog personaliteta vrijedi ukoliko pred nadležnim pravosudnim tijelima BiH ili pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju nisu pokrenuti procesi za isto kazneno djelo. Čak i tada, ukoliko su pokrenuti procesi provedeni suprotno međunarodno priznatim standardima pravičnog suđenja, odnosno, ukoliko činjenice nisu sagledane objektivno, a postupak je trajao ili traje nerazumno dugo, hrvatsko pravosuđe može pokrenuti iste postupke s tim da o tim slučajevima odlučuje direktno Glavni državni odvjetnik.

Dakle, čak i fiktivno pokretanje postupaka pred pravosudnim tijelima BiH, kakvih smo se u posljednje vrijeme nagledali, ne može spasiti vojni vrh Armije BiH od odgovornosti za zločine počinjene u Republici Hrvatskoj te nad Hrvatima u BiH.

Članak 16. Kaznenog zakona RH reguliran je pravnim normama koje je Republika Hrvatska morala preuzeti iz određenih konvencija UN-a, a samim time znači kako je iste odredbe u svoje zakonodavstvo ugradila i Bosna i Hercegovina. Ovaj članak praktički daje za pravo RH da procesuira bilo kojeg stranca za ratni zločin, genocid, agresiju…., ako o navedenim strancima ima saznanja kako su počinili navedeno kazneno djelo. Pa tako čl. 16. kaže Kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje se prema svakome tko izvan njezina područja počini kazneno djelo iz čl. 88., čl. 91., čl. 97. čl. 104., čl. 105. i čl. 106. ovoga Zakona, kao i kazneno djelo koje je Republika Hrvatska prema međunarodnom ugovoru obavezna kažnjavati i kada je počinjeno izvan područja RH..

Kako ne bi bilo nikakve zablude čl. 17. Kaznenog zakona RH izričito kaže kako se Kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje prema svakom strancu koji izvan područja RH počini kazneno djelo za koje se prema zakonu RH može dobiti pet ili više godina…..

Dakle, u skladu s međunarodnim normama, Republika Hrvatska itekako može procesuirati vojni i politički vrh Armije BiH.    

Temeljem članka 15. i 16. KZRH pred hrvatske sudove, po okončanju postupka koji pokreće DORH, najvjerojatnije će doći nekadašnji visoki oficiri JNA Sefer Halilović, Jovan Divjak, Sakib Mahmuljin, Amir Kubura, Šerif Patković, Džemal Merden, Ramiz Dreković, Salko Gušić, Enes Kovačević, Fahrudin Ganić, Midhat Cerovac, Fahrudin Agić i Bakir Alispahić. Većina njih je vatrena krštenja protiv Hrvata imala već 1991. na ratištima diljem Republike Hrvatske u redovima JNA. Svoje vojne vještine, ali i mržnju, ubrzo su ponovno demonstrirali protiv Hrvata u BiH. Tako da će neki od njih odgovarati i zbog agresije, ratnih zločina i genocida u RH, ali i zbog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u BiH. Oni koji neće biti procesuirani temeljem čl. 15. i 16. zbog zločina u RH, biti će procesuirani temeljem čl. 17 KZRH zbog zločina u BiH, a koji RH praktički daje pravo načela univerzalnosti.

Utvrdili smo kako postoji neosporna osnova u zakonodavstvu Republike Hrvatske na temelju koje se mogu procesuirati zločini počinjeni od strane vojnog vrha nekadašnje Armije BiH, najprije u RH dok su bili oficiri JNA, a potom u redovima A BiH. Neosnovane su kritike kako treba pričekati ustupanje dokumentacije i predmeta od strane Međunarodnog kaznenog suda koji zatvara svoja vrata. Hrvatskim obavještajnim službama i DORH dobro je poznata ratana uloga svakog od navedenih ratnih zločinaca. Na ulogu svakog od njih nedavno su DORH podsjetile udruge branitelja HVO-a.

Za kraj, poruka zastupnicima u Hrvatskom saboru, ali i svim javnim osobama u Republici Hrvatskoj, prilikom svakog svog javnog nastupa postavite pitanje Glavnom državnom odvjetniku zašto se ne pokreću kazneni procesi protiv navedenih osoba. To je vaša moralna i zakonska obveza prema Hrvatima u BiH. Najlakše je bilo zalijepiti fotografiju generala Praljka na facebook profil, ali jeste li spremni nositi breme koje je na svojim leđima do zadnjeg dana nosio general Praljak?        

 

Željko Primorac