Ma koliko žalili što nismo na nekim važnim koridorima, bilo prometnim bilo energetskim, prije svega zbog ekonomskih interesa, nekada je to i bolje. Iako se volimo hvaliti kako smo važna spona juga Europe i srednje Europe, Hrvatska tek mora osigurati svoje mjesto u energetskim tokovima Europe.

Gradnjom LNG terminala na Krku mogli bismo postati čvorište za distribuciju ukapljenog plina za cijeli prostor središnje Europe. Zapravo, postali bismo dio europske plinske mreže LNG terminala, odnosno koridora, koji se proteže od Baltičkog mora do Jadrana. Tek tada o Hrvatskoj možemo govoriti kao o zemlji koja je smještena na strateškim energetskim pravcima. No u dijelu javnosti ostao je, još od vremena Jugoslavije, osjećaj kako je Hrvatska smještena na strateškom graničnom području između zapada i istoka.

Na sreću, ta se granica ipak dobro pomaknula na istok, sve do Ukrajine. Ipak, u dubini Balkanskog poluotoka ostalo je, zbog sporosti procesa euroatlantskih integracija, rezervno poprište obračuna gospodarskih, vojnih i političkih sukoba istoka i zapada. Na primjeru Makedonije, zemlje smještene u srcu jugoistočne Europe, najbolje možemo vidjeti što znači prokletstvo položaja. Kao zemlja koja praktički drži ključ povezivanja Balkanskog poluotoka i Panonske nizine kroz dolinu Vardar - Morava, koja se pak nastavlja na prometne pravce koje diktira tok Dunava, Makedonija posljednjih dana proživljava političke potrese koji prijete samom opstanku ove države.

Nećemo ulaziti u rasuđivanje je li premijer Nikola Gruevski zlorabio položaj u smislu korupcije, prisluškivanja građana i političke trgovine, bavit ćemo se onime što je prethodilo krizi koja danas potresa Makedoniju. Ta zemlja ostala je praktički nigdje, zbog ucjena Grčke oko imena Makedonija je ostala gotovo otok okružen članicama NATO-a i EU-a. Čak je i njezin sjeverni susjed, Srbija, otvorio pregovore s EU-om, a Makedoniji to nikako ne polazi za rukom. Ta svojevrsna vanjskopolitička blokada, na koju se nastavljaju i brojni gospodarski problemi, nagnala je političko vodstvo Makedonije da se okrene istoku, Rusiji i Kini, prije svega kako bi popravilo katastrofalno stanje u kojem je gospodarstvo te zemlje.

Samo za ilustraciju - stopa registrirane nezaposlenosti u Makedoniji iznosi 27 posto! Rusija i Kina su pak vrlo brzo prepoznale stratešku važnost jugoistoka Europe i Makedonije te stratešku dubinu prodora u EU gospodarstvo koja im se nudi. U ovom dijelu Europe poklopile su se neke stvari koje Rusiji itekako idu na ruku. U Mađarskoj je premijer Orban vrlo kritičan prema uvođenju sankcija Rusiji sa strane Zapada te uz pomoć Rusije gradi vlastitu energetsku, nuklearnu i plinsku, infrastrukturu. Srbija, čija vlada deklarativno teži ulasku u EU, ipak, nikada neće odbaciti svoje tradicionalno dobre veze s Rusijom.

Promjena se dogodila i na južnim granicama Makedonije. U Grčkoj je na vlast došla ljevičarska vlada premijera Ciprasa koja gradi izuzetno dobre veze s Rusijom ne bi li našla izlaz iz pakla kreditnih odnosa s MMF-om i Svjetskom bankom. Rusija je prepoznala glad cijele regije za energentima i investicijama te joj je spremno ponudila projekt Turskog toka. Radi se o svojevrsnom zamjenskom pravcu za Južni tok, koji je otkazan nakon pritiska EU-a na Bugarsku. Plinovod Turski tok protezao bi se od Rusije, preko Crnog mora, Turske, Grčke, Makedonije, Srbije do Mađarske. On bi, kada bi zaživio, postao ozbiljna konkurencija plinovodu TANAP, koji zagovaraju SAD i EU. TANAP je plinovod koji bi se u projekcijama gradio iz Azarbajdžana preko Turske, Grčke preko Jadranskog mora do Italije, a jedan krak bi obalom Jadrana završavao i kod nas. Ideja mu je smanjiti ovisnost ovog dijela Europe o ruskom plinu.

Treba također znati da su ruske kompanije još prije preuzele makedonsku energetsku mrežu. Skopska termoelektrana u većinskom je vlasništvu ruskih kompanija, a u planu je i niz magistralnih plinovoda unutar Makedonije koje financiraju ruske kompanije. Uz plinsku infrastrukturu koju financiraju Rusi, u ovaj dio Europe žele ući i Kinezi gradnjom autocesta koje bi povezivale Solun, Skopje, Beograd i Budimpeštu, a u planu je i gradnja plovnog kanala Vardar - Morava - Dunav.

Sve ovo na zapadu očito doživljavaju kao crvenu krpu kojom im Rusija maše ispred nosa u njihovu dvorištu. Globalni stratezi očito su shvatili kako je Makedonija najslabija karika u lancu ruskih interesa na Balkanu. Samo nekoliko dana prije izbijanja Kumanovske krize premijeri Mađarske, Srbije, Makedonije i Grčke potpisali su u Budimpešti okvirni sporazum o gradnji plinovoda, a samo dan prije izbijanja sukoba Rusi su počeli pripremne radove na gradnji plinovoda kroz Crno more.

Ne treba zaboraviti ni strateški položaj Kumanova na sjeveru Makedonije, jer se nalazi na granici sa Srbijom. Kada oružanom sukobu u Kumanovu dodamo i činjenicu kako je netko snimio stotine i stotine razgovora makedonskog premijera i pustio ih u javnost kako bi se dogodio politički prevrat u zemlji, onda se nameće zaključak kako makedonska politička kriza nije stvar unutarnjih političkih procesa, nego dio globalne igre nadmetanja velesila.

Zato zahvalimo Bogu što više nismo interesantni ni jednima ni drugima, jer kada bi netko želio destabilizirati Hrvatsku, uz naše tradicionalne podjele ne bi mu trebalo nekoliko mjeseci. Bilo bi dovoljno i nekoliko sati da ulicama teku potoci krvi.

Željko Primorac