Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić napustila je vladu Zorana Milanovića. Tako se pridružila nizu od gotovo deset ministara koji su u protekle tri godine napustili, na ovaj ili onaj način, Vladu i Milanovića.

Međutim, tema ovog članka nije stabilnost vlade Zorana Milanovića, iako bi se i o tome moglo mnogo toga napisati, tema je odgovornost političara prema funkciji koju obavljaju, a na koncu i prema građanima kojima bi trebali služiti. Ministrica Zlatar Violić je, prema dostupnim informacijama, podizala gotovinu s računa ministarstva za potrebe putovanja za koja se ispostavilo kako na njima nikada nije bila. Iako je u hrvatskim medijima zavladalo opće čuđenje postupcima ministrice, ipak, svi oni koji bolje prate kulturna zbivanja u zemlji pa i rad Ministarstva kulture, nisu se pretjerano iznenadili saznanjima o malverzacijama ministrice Zlatar Violić.

Još su svježa sjećanja na još jedan skandal s Ministarstvom kulture za koji se veže ime ministrice Zlatar Violić. Naime, ministrica je prilikom raspodjele proračunskog novca ministarstva za poticanje izdavačke djelatnosti dodijelila i nekoliko stotina tisuća kuna časopisu Zarez, kojem je, usput spomenimo, suvlasnica. Bio je to prvi ozbiljniji prekršaj i zloporaba položaja i ovlasti ministrice zbog kojih je po kratkom postupku trebala napustiti položaj još tada, dakle, prilikom prvog skandala. Međutim, politička zaštita i teorija kako se svog treba braniti i kada krade prevagnuli su u korist ostanka ministrice Zlatar Violić u Vladi. Njezina stranačka šefica Vesna Pusić tada je na optužbe o sukobu interesa stranačke kolegice iz HNS-a ustvrdila kako se netko treba ozbiljno potruditi da bi uspio okaljati ime Andree Zlatar Violić. Ovim politikantskim istupom Pusić je stranačkoj kolegici dala drugu priliku da još jednom ošteti državni proračun, ali i ugled Ministarstva kulture, a samim time i Republike Hrvatske.

Nedugo nakon toga uslijedila je afera s dodjelom proračunskog novca elektroničkim medijima. Ne treba posebno napominjati kako su najbolje prošli oni mediji koji su svjetonazorski bliže ministrici i aktualnoj vladi. Zapravo, gotovo sva rapoloživa sredstva dobili su upravo navedeni mediji. Na famoznoj listi bodovanja medija našli su se i oni koji promoviraju pornografiju, ali ne i ozbiljni mediji konzervativne provenijencije. U to vrijeme izašla je i vijest o novinaru koji je odlučio testirati ozbiljnost natječaja Ministarstva kulture. Naime, novinar je na spomenuti natječaj za dodjelu sredstava elektroničkim medijima prijavio portal koji nije ni postojao. U dokumentaciji je naveo kako se portal bavi raznim tematikama te je na koncu bio bolje bodovan od portala koji mjesečno imaju i do nekoliko stotina tisuća posjeta korisnika.

Sve navedene činjenice potvrđuju tezu kako je ministrica od početka svog mandata skakala iz jednog skandala u drugi te kako je do sada bilo nekoliko ozbiljnih prijestupa zbog kojih bi u svakoj demokratskoj zemlji bila smjenjena. No zbog političkog oportunizma i zaštite stranačke središnjice, uspjela je dogurati čak do izborne godine u kojoj, na žalost za nju, ni ovi skandalčići koji bi se u drugim slučajevima brzo skrili, jednostavno ne mogu biti tolerirani ako se želi stvoriti privid poštene vlade.

Svi se još uvijek sjećamo švedske ministrice koja je podnijela ostavku kada se saznalo kako je službenom karticom platila čarape, jer nije imala gotovine kod sebe. U takvim okolnostima ministrica je odlučila kako joj moral nalaže - bez pardona je podnijela ostavku. U hrvatskom slučaju ministrica nekoliko puta dokazano zlorabi položaj i ovlasti, a na koncu proračun koristi kao bankomat i mi još raspravljamo je li treba podnijeti ostavku! Jedino moralno, ako morala uopće ima u ovom slučaju, je da je premijer smijeni po kratkom postupku te na taj način pokuša spasiti minimum digniteta Vlade kojoj je na čelu.

 

Željko Primorac