Prošlih smo dana svjedočili nesmiljenim napadima na Crkvu u Hrvata. Drznula se častiti neraspadnuto tijelo sv. Leopolda Mandića, neumornog ispovjednika suvremenog svijeta.

I zbog toga zavrijedi poduku veličina s lijeva. Prisjetimo se, na Golgoti to mjesto pripadaše onom neraskajanom razbojniku. Frcalo je na sve strane. Bi to znakom da postoji i dalje raspuklina u hrvatskom društvu. Ne mislim na vjernike i nevjernike, mislim na one koji su državotvorni i oni koji to nisu. Ti koji to nisu svađalački su raspoloženi, vjernici i nevjernici poštuju, uglavnom, jedni druge.

Ne događa se ovo samo nama u Europi. Nipošto ne smijemo zaboraviti Irsku. Slavni je to otok odakle su nam u Srednjem vijeku stizali monasi i vitezovi, znanstvenici i mističari, istančani pjesnici i neumorni kršćanski propovjednici... Život je tamo cvao, neprijatelji ga nisu uspjeli ugasiti unatoč svoj vatri. Ne učiniše to ni događaji iz 1916. Irci samo postaše čvršći i samosvjesniji. Danas nažalost sve izgleda drukčije. Politička korektnost došla im je glave. Učinila ih je mekima za opasnosti. Zanjihaše se oni veliki tornjevi, oni veliki križevi posijani po zelenom ozemlju. Kamo ideš, zemljo Irska?

Kina očito zna kamo ide. Tamo je kršćanstvo počelo cvasti. Godišnje ih je više za nekoliko stotina tisuća. Računa se da će kontinentalna Kina ubrzo izbiti na čelo kršćanskih nacija u svijetu. Službeno je danas Kineza oko milijardu i pol, a kršćana 16 milijuna (onih koji pripadaju odobrenim crkvama), dok se neslužbeno računa s brojem od 70 milijuna. Ono što je vrlo zanimljivo jest da se obraćaju najbogatiji, najučeniji, profesori visokih škola i učilišta. Znamo da je na Zapadu obrnuto. Povjerovao je taj Zapad, naime, u stavove liberala. Neka je meni dobro, a što će s drugim biti baš me briga. Ali nešto će se očito morati dogoditi, kako u Kini, tako i ovamo na Zapadu. Kineska komunistička stranka ima 85 milijuna članova i očito će se suočiti s kršćanstvom. Zapad ima stotine milijuna zbunjenih urednih platitelja poreza i morat će se suočiti s Bogom, jer kršćanstvo je ovdje izgleda itekako umorno.

Izgubljenost Zapada pokazuje nam i ovaj rat protiv kršćana koji se upravo odvija. Svjetski je to rat, nikakav događaj s kraja tv dnevnika. Kao upaljač služe islamski fundamentalisti. Sve žele podvrći svome vjerovanju i ono ozemlje gdje ih nema nazivaju »dar al-harb«, ozemlje određeno za vođenje rata. Ne moraju pothvati biti nešto spektakularno. Tako je u Glasgowu u prošlom Velikom tjednu jedan pobožni musliman zaželio Sretan Uskrs svojim kršćanskim susjedima. I iste noći dokrajčen je s preko 30 udaraca nožem drugog muslimana. A Zapadu je i dalje bilo dobro, uživao je u svome hedonizmu i raspuštenosti.

Kako mediji izvješćuju, dobri sinovi Zapada su i salezijanci u Padovi. U svome kinu su za Uskrs ponudili jedan tzv. transrodni film. Pustimo sada koji, svejedno. Neki župljani su se pobunili. Ako je dotični film označen crvenim u SAD-u, kako može biti dobar u Italiji? Ne bi li u uskrsne dane trebao biti odgojan, a ne da nam prosipa neke kvazi učene teorije o društvenim odnosima? Nisam pratio što su dotični odgovorili na ovakva i slična pitanja, bi mi samo žao da se uopće dogodilo nešto takvo. Nije valjda današnje poslanje Katoličke Crkve da nam ponudi spolnu slobodu preko rodne teorije? Usijane glave izgleda baš to misle, jer kažu, treba se suobličiti ovom svijetu, treba biti suvremen. I zapljeskat će im sa suprotne strane, a njima će biti dobro. Postali su netko i nešto u očima onog dijela društva koje je bezbožno.

Ne bih sada nešto posebno o tome kako je kod nas. Rekli smo mrvicu na početku. Dodajmo samo da bi nam se mogla dogoditi tzv. reforma školstva. Rodna teorija, prostote, pornografija, kuca na vrata naših škola. Podupiru to neki i s lijeva i s desna. A nama svejedno odakle dolaze. Važno nam je samo zaustaviti ih. Očito nastavljaju tamo gdje je stao onaj nesretni Stipe Šuvar i njegova jugokomunistička školska reforma. Svijet treba tako oblikovati da bude na sliku i priliku onih što ih neki nazivaju pripadnicima razvaline. Tada će sva njihova iščašenost izgledati nečim prirodnim te će prirodno biti i progoniti one koji su drukčijeg uvjerenja. Ovo što se događa trenutno kršćanstvu na svjetskoj razini proizišlo je upravo iz tih korijena.

Sve ovo dobro znaju oni koji nameću ikone i simbole u suvremenom svijetu. Ne ćemo sada o Che Guevari kojega predstavljaju kao privlačnog revolucionara, a bio je zapravo nemilosrdni ubojica. Osvrnimo se kratko na poznatog pjevača Zucchera koji je prošlog mjeseca vrištao kroz talijanske i svjetske medije. U stilu blues izvodio je pjesmu Partigiano Reggiano, šaljući uobičajene komunističke i ine poruke. Zaboravio je pritom nadometnuti da su ti isti kojima pjeva u tom kraju Emilii-Romagni ubili 98 svećenika pod izgovorom slobode. Znamo da se još gore dogodilo kod nas jer su dotični imali više vremena na raspolaganju.

Očito nam nema druge nego se skrušiti i nastaviti vjerovati svome Bogu. Inače nam se može dogoditi kao Marksu. Želio je uništiti sve bogove, a život je skončao kao očajnik. Pogrebu mu je nazočilo svega jedanaest osoba. Potpuno je besmisleno da se nama nešto slično dogodi. Ta pokazano nam je kojim putem zaista ne bismo smjeli ići.

 

Miljenko Stojić