Što god da se u Hrvatskoj dogodi nikada ne smijete misliti da je to sigurno, da je to dobro ili nevaljalo, nažalost za svaku stvar treba da nam presudi vremenski sudac pravde. Hrvatski političari su poput razdragane i zaigrale djece, za koje se nikad ne zna hoće li se početi smijati ili plakati.

Ovi izbori pokazuju da je prošlo vrijeme neozbiljne politike, ili jasnije, vrijeme neozbiljnih političara kakvi su inkorporirani u gospodinu Zoranu Milanoviću. To je vrijeme verbalne hajdučije, gdje možeš javno pljuvati po narodu, državi, njenoj prošlosti, njenoj sadašnjosti, njenoj političkoj oporbi, a da ti nitko to ne zamjeri i ne uzme za zlo.

Svaki razuman čovjek ne bi trebao imati ništa protiv socijal-demokracije, ako radi za dobrobit naroda i države. Ali bi cijeli hrvatski narod trebao imati protiv politike koja se naziva socijaldemokratskom, a u suštini se radi o politici ponekad i na razini dvorske lude.

Ne mogu razumjeti one izborne jedinice u Hrvatskoj; Međimurje, Varaždin, Gorski kotar, Istru i dr. a najmanje ne mogu razumjet grad Zagreb, prepun intelektualaca, koji su većinski dali glas takvom čovjeku i takvoj politici koja je sramotila Hrvatsku na svakom koraku i u Hrvatskoj i u svijetu. Mogao bi se sastaviti cijeli leksikon glupih političkih izjava iz tog vremena vlasti “socijademoracije”, a u stvari neokomunističkih lakomislenosti, koje iole ozbiljan intelektualac nikada ne bi izrazio.

Kakav je to duh naroda koji u tim sredinama podržavaju takav politički mentalitet – upravo to najviše zabrinjava. Nije toliko kriv Zoran Milanović, već su krivi oni koji su ga glasačkim listićima podržavali. Krivi su i oni brojni članovi njegove političke stranke što ga nisu odmah maknuli sa svake političke pozicije, je ih sramoti i nije dostojan da predstavlja bilo koga.

Sada ta stranka, ili bolje reći partija, odlazi s političke scene, nažalost sa sobom je u političku provaliju povukla i Hrvatsku seljačku stranku, koja ima povijest punu hrvatskih političkih velikana, pa i onih koji su tragično izgubili svoje živote boreći se miroljubivim sredstvima za slobodu hrvatskog naroda. Ta stranka je bila povijesna ikona hrvatskog naroda, a sada zahvaljujući svom rukovodstvu, postaje njegova sramota, po onome – s kim si takav si.

Što sada, HDZ se pokazo kao moralni pobjednik, reče netko na TV da su u tome imali veliku pomoć Zorana Milanovića. Ali i ovaj po svemu uljuđeni HDZ ima nažalost kočnicu koja se zove MOST i koju nikako ne može izbjeći. Tu će gadno škripjeti! I nisam siguran dokle će to dogurati. Političari Mosta moraju shvatiti da nisu “Pale sam na svijetu” i tako se moraju ponašati i posebno moraju shvatiti dokle se prostiru njihovi gabariti, jer će inače po drugi put opasno zablokirati cijelu Hrvatsku.

Za biti uspješan političar nije samo dovoljna - želja dobrobiti svom narodu. Politika je nešto drugo, ona je višeslojna, ona je neravno tlo po kojem treba oprezno koračati. Politika je zanat koji se ne uči na vjeronauku. U politici se greške ne opraštaju.

Rezultati ovih izvanrednih parlamentarnih izbora takvi kakvi jesu – zahvaljujući dijelu naroda koji je politički osviješćen i koji podržava pragmatična rješenja, to jest rješenja od kojih će narod imati najviše koristi, počesto i najmanje štete.

HDZ-u se pružila šansa koju ne smije zabrljati, treba je hladne glave, racionalno i promišljeno iskoristiti u dogovoru s MOSTOM i drugim mogućim koalicijskim partnerima. Živom zidu se također pružila šansa, samo nisam siguran u njihovu političku zrelost, a posebno ne u njihovo jedinstvo – žar srca mladih i racionalnost starijih, jer je zid sastavljen od dvije starosne generacije.

Najveća tekovina ovih izvanrednih parlamentarnih izbora je u slijedećem – neki će otići u povijest, a neki u budućnost, sve po svojim zaslugama. Što si sijao to si i žeo.

 

Mile Prpa