Reketarenje države u Hrvatskoj unosno je zanimanje. Ljudskopravaške, manjinske i ''ranjivoskupinske'' udruge uglavnom se bave moralnom ucjenom, nastupajući pri tomu sve drskije. Često nakana tih ucjena čak i nije borba za popravljanje položaja ili stjecanje neke prednosti za svoju skupinu, nego jednostavno pravljenje što veće štete samoj državi.

Polako se kristalizira stanje na političkoj sceni pred predstojeće izbore za Europski parlament. Ako je vjerovati anketama, HDZ-u pripada pet, SDP-u tri, Živom zidu i Amstardamskoj koaliciji po jedan mandat, a za preostala dva mandata borili bi se HDZ, Živi zid i Most. Stanovite šanse za jedan od ta dva mandata imaju i Neovisni za Hrvatsku, no za to je mala vjerojatnost.

Pri analizi hrvatske političke zbilje uvijek treba imati na umu dvije temeljne značajke te zbilje. Prva je da hrvatski političari nikada ne govore istinu, nego sve ono što kažu treba tumačiti na suprotan način. Ako, primjerice, kažu da neće popustiti nekom međunarodnom pritisku, možemo s punim pouzdanjem zaključiti da su već popustili, samo još traže način kako da ublaže negativan odjek svog popuštanja u javnosti.

U emisiji Aleksandra Stankovića Nedjeljom u 2 gostovao je ove nedjelje Ivica Puljak, fizičar i političar iz Splita, suprug predsjednice stranke Pametno Marijane Puljak. Iako se uglavnom ne slažem s političkim prosudbama gospodina Puljka, to me ne bi ponukalo da uopće pišem o njegovu gostovanju kod Stankovića. Razlog je nešto sasvim drugo.

U posljednje vrijeme u Hrvatskoj se zaredao cijeli niz teških i bizarnih zločina: slučaj Chiare Pašić koja je ubila sina, slučaj leša u zamrzivaču u Međumurju, napad četrnaestogodišnjaka na majku u Trilju, slučaj bacanja djece s balkona u Pagu… Zajedničko tim zločinima jest i to da su se dogodili u krugu obitelji.

Kako se bliže izbori za Europski parlament, tako suverenizam postaje sve popularnija riječ u vokabularu ovdašnjih stranaka. Suverenizmu se okrenuo i Bernardićev SDP, navodno za europske izbore rade suverenistički program. Radi ga bivši ministar Branko Grčić. Grčić i hrvatski suverenizam, tko bi rekao da je Bernardić tako duhovit!?

Iako je Slaven Letica još davno objavio knjigu pod naslovom Četvrta Jugoslavija, do sada su ipak postojale tek dvije, ali nisu nikakvi paranoici oni koji se pribojavaju ''treće Jugoslavije'' niti plove u omaglici iluzija bez ikakve osnove oni koji je priželjkuju.

U svijetu, recimo Ante Tomića, plemenitost kao prhut sipi s nepočešljane kose urbanih luzera, narkomana i sitnih lopova, dok nasilje i fašizam isijava iz kratko ošišane kose urednih pohoditelja marijanskih svetišta ili seminara duhovne obnove.

Vijest poput ovih: ''Kaos na Jordanovcu: više osoba razbijalo po bolnici, napadali liječnike i sestre, stigla policija'', '' Pomahnitalog mladića (24) koji je u KB Dubrava razbijao sve oko sebe odveli u Vrapče: Bio je toliko agresivan da ga je čuvalo čak šest policajaca!'', ''NOVI NAPAD U BOLNICI: Pijani otac i sin razbijali i divljali u rodilištu'' – postale su gotovo redovne u našim medijima. Očito je da su liječnici i medicinske sestre sve češće meta napada. Ako se taj trend nastavi, postat će to opasna zanimanja. Posljedice takvog stanja u društvu bile bi uistinu dalekosežne.

U Hrvatskoj vlada onaj truli, kompromisni, sanaderovski mir. Ljevica najučinkovitije upravlja Hrvatskom preko desnice, jugoljubi su najučinkovitiji pod krinkom domoljuba. No, zapravo u suvremenom svijetu nema ljevice i desnice, to su već odavno samo etikete kojima se netko pokušava legitimirati ili koga drugoga diskvalificirati, prava je podjela na suvereniste i globaliste.