U nedjelju 25. ožujka 2015. navijači crnogorskog kluba Budućnost na središnjem su zagrebačkom trgu razbijali kontejnere i boce te urlali: ''Ovo je Srbija!'' Zagrebački dnevnik Večernji list o tom događaju izvješćuje pod sljedećim naslovom i podnaslovom: Razbijali po središtu Zagreba: ''Specijalci priveli veliku skupinu huligana/ Još uvijek nije jasno koji su motivi ovog nereda.''

Uhodani obrazac opet se ponavlja: malobrojni no dobro raspoređeni ''naprednjaci'' – a to u Hrvatskoj znači oni kojima je Hrvatska draža kao geografski nego kao identitetski pojam – upotrebljavaju HDZ da provede nezgodne stvari koje se nominalno lijeva vlast ne bi usudila provesti.

Još kada sam tamo početkom tisućljeća pročitao kako Jozo Radoš u intervjuu u Globusu tvrdi, hoteći pošto-poto udovoljiti vremenu koje dolazi, da ne bi imao ništa protiv toga da mu se kći deklarira kao lezbijka – osjetio sam da stvari kreću nizbrdo. Da je pred nama, kako bi rekao popularni regionski kantautor, ''put za dovraga''. Jozu je njegovo outanje odvelo u Bruxelles, nas u zapadnobalkansku krčmu.

Godinama, štoviše desetljećima hrvatska košarka nazaduje, tone. Zanimljivo je da nitko od toga ne pravi problem, nitko ne drami zbog krize hrvatske košarke, nikomu ne bode oči da smo nakon sramotnog poraza od Rumunjske svrstani u istu jakosnu skupinu s Kosovom, dok su svima puna usta krize u nogometu iako smo po rezultatima nogometne vrste konstantno negdje pri vrhu europskog i svjetskog nogometa.

I pozorni pratitelji naših medija teško će doći do točnih podataka o tomu koliko novca Hrvatska u EU uplaćuje, a koliko ''povlači'' iz europskih fondova.

Gotovo svaki istup Ladislava Ilčića hrvatski mediji dočekaju na nož. S obzirom na činjenicu da je Ilčić, uz Željku Markić, postao svojevrsnim simbolom tzv. ''konzervativne revolucije'' u hrvatskom društvu, nije ni čudo da je izložen medijskim napadima.

Kažu mi dobri poznavatelji njemačkog jezika da prezime Richembergh ne postoji na njemačkom govornom području. Richemberga, naravno, ima, Richembergha ne. S njima se slaže i najveći autoritet suvremenog svijeta – Google.

Ovih je dana Zlatko Hasanbegović opet uzburkao antifašističke duhove. Stavio je na dnevni red imenovanje ulice Crvene armije i Ulice Aleksandra Rankovića na prijedlog fantomske Antifašističke inicijativa Hrvatske.

Ovih dana za oko mi je zapela jedna vijest na portalu Narod.hr. Prva rečenicu u članku glasi: ''Aureliji, 29-godišnjoj Nizozemki, zakazano je pogubljenje potpomognutim samoubojstvom za 26. siječnja na osnovi njene „neizlječive“ psihološke boli.''

Ovih dana digla se u javnosti prašina oko filma Ministarstvo ljubavi Pave Marinkovića. Udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata žestoko se bunila protiv prikazivanja tog filma na HRT-u držeći da ih se u filmu vrijeđa na najprizemniji način.