Još prije petnaestak godina čudio sam se u jednoj kolumni opsjednutosti vlasti zdravljem svojih podanika, opsjednutosti koja se očitovala kao promidžba zabrane pušenja. Naravno, nije to ostalo samo na promidžbi, nego je diljem svijeta, osobito u tzv. razvijenom svijetu, u zakone utkano mnoštvo zabrana i restrikcija te vrste, a cijena cigareta višestruko je porasla.

Još jedan porez na sirotinja jer puši uglavnom sirotinja koja si neke delikatnije i skuplje užitke ionako ne može priuštiti. Nisam mogao domisliti pametniji razlog toj opsjednutosti od pukog hira, odnosno od iskušavanja dokle se može ići u sluđivanju i zaglupljivanju masa, ukratko vježba dresure širokih slojeva stanovništva.

   U međuvremenu je kuglom zemaljskom prošlo toliko suludih kampanja da je čovjek iz dubine dvadesetog stoljeća oguglao gotovo na sve, tek tu i tamo se uštine da vidi je li još jedna noćna mora u pitanju ili je stvarnost. Ali sve rezigniranije, onako reda radi. Prošlo je manje-više sve što su nekoć najluđi samo buncali. Primjećujem da o pušenju više nitko i ne vodi previše računa, razlog ionako nije bilo zdravlje nego manipulacija, a ona je savršeno uspjela. S Covidom-19 igra je postala puno ozbiljnija. I bremenitija posljedicama za obični svakodnevni život. Virus iz Wuhana došao je kao naručen svim onima koji su tragali za učinkovitom polugom moći za globalne promjene. A kada je došao kao naručen, možda je i bio naručen!?

   Sada već postaje izgledno da se wuhanskog virusa nećemo samo tako riješiti. Referirajući se na jednog od najpoznatijih bihevioralnih psihologa B.F. Skinnera, Ferid Muhić na portalu infomediabalkan.com rezonira ovako: ''B. F. Skiner je zaključio da se Dekart prevario i da ni ljudi ne misle, te da je zato sasvim moguće usmjeravati njihovo ponašanje kontrolom podsticaja i odvraćanja. Ljudi samo re-agiraju, nikada ne agiraju, jer ne postoji autonomija odlučivanja. Zato ljude treba dresirati sistemom stimulus-odgovor-pojačan stimulus (stimulus-response-reinforcment). I evo, desilo se! Stavili su nas sve u Skinerovu Teaching Machine – Mašinu za dresuru!'' (https://infomediabalkan.com/ferid-muhic-nevidljivi-covid-19-zapravo-je-instrument-u-rukama-vidljivog-ali-skrivenog-vladara). Sad, jesmo li baš u Skinnerovu ''stroju za dresuru'' ili u nekom drugom programu, ne znam, ali osjećam gotovo nagonski, do kostiju da u ovoj igri s virusom i oko virusa ima nešto duboko pogrešno.

   No, osjećaji su jedno, a racionalni argumenti nešto sasvim drugo pa ću pokušati navesti i nekoliko argumenata na kojima zasnivam svoj stav o Covidu-19. Prvo, znakovita je opća zbrka u svijetu znanosti oko Covida-19. Prošlo je već više od pola godine kako virus hara svijetom, a još uvijek se o virusu ne zna gotovo ništa pouzdano. Popis mogućih simptoma je toliko dugačak da obuhvaća gotovo sve simptome: od kašlja do proljeva; od glavobolje, preko grlobolje i trbobolje do bolova u mišićima; od temperature do teška disanja; od gubitka osjeta mirisa do neuroloških problema… O korisnosti nošenja maske još uvijek traju polemike, o stjecanju imuniteta također, o zaraznosti asimptotskih nositelja virusa isto tako. Virus također pokazuje neobično razvijen osjećaj za, da tako kažemo, politički trenutak: ustukne kad treba provesti izbore, navali kad izbori prođu; ustukne kad treba protestirati protiv Trumpa i nelijevih bjelaca općenito, vrati se odmah potom. I ne samo to, nego ima i istančan politički ukus napada neprogresivne političare kao što su Johnson ili Bolsonaro, a neće Macrona ili Merkelicu.

   Ljeto prolazi, turizam propada. Ljeto prolazi, približava se nova školska godina. Koja bi – ako Božinović, Beroš, Capak i Alemka nastave ovako brojiti – mogla opet početi s nastavom na daljinu. Tko zna možda za koju godinu-dvije takve nastave netko zaključi kako klasična nastava nije više ni potrebna. Široke mase ionako ne treba kljukati subverzivnim znanjem. A možda ljudi s vremenom naviknu i na turizam na daljinu: razgledaš neki muzej ili neki egzotični pejzaž ne mičući se iz svoje fotelje. Gdje ćeš bolje! Možda nismo ni svjesni koliko se toga može raditi na daljinu. Jedno je sigurno: u svijetu koji dolazi bit će sve više dresiranih osamljenika kojima će virtualne interakcije i doživljaji biti zamjena za stvarne.

   Za kraj jedna usputna opaska: zanimljivo je kako nam i virus i maske stižu iz Kine. A nije isključeno da otuda stigne i cjepivo. Umjesto da virus desetkuje Kinu u kojoj se pojavio, on se nekim čudom prometnuo u glavno kinesko oružje kojim pariraju Trumpu taman kada ih je on na gospodarskom planu bio stjerao u kut. Zanimljivo je također i da su neki najbogatiji Amerikanci skloniji Kini nego Americi. Tko zna možda je kineski model društva, to jest kombinacija komunističke diktature i kapitalističke privrede, dobitna kombinacija za dvadeset prvo stoljeće. Kinesko stoljeće?

 

Damir Pešorda