Sto deset je godina od poznate Matoševe pjesme 1909., a ona je još aktualna. Stvaranju države unatoč. Dvadesetak godina nakon Tuđmanove smrti veliki dio onoga što tijekom devedesetih pod njegovim vodstvom ostvareno iznevjereno je, upropašteno ili barem dovedeno u sumnju.

Gledam tako u središnjoj informativnoj emisiji jedne od ovdašnjih televizija prilog o tko zna kojoj po redu devastaciji spomenika braniteljima u Sisku. Nepoznat netko zapalio je na vječnoj vatri kante za smeće. Kante su izgorjele, vječni se plamen ugasio. U jednim dnevnim novinama o istom slučaju piše: ''Vandali devastirali spomenik hrvatskim braniteljima, najgore do sada.'' Vidi, Vandali? Kako to da ih je Šeks ispustio s ustavnog popisa nacionalnih manjina u Hrvatskoj!? Kada je našao mjesta za dvadesetak i nešto manjina, mogao i je za Vandale naći mjesta. Pa bi možda bili pomirljiviji prema Hrvatskoj i ne bi devastirali spomenike hrvatskim braniteljima.

   Kada netko ošteti partizanski spomenik, onda je to, zna se, ustaša, fašist, a kada strada spomenik hrvatskim braniteljima, onda su počinitelji nekakvi imaginarni Vandali, koje ni Šeks – iako, kao što je poznato, duplo vidi – nije uspio uočiti i uvrstiti na podugački popis nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Ako se netko porječka ili pošaketa sa Srbinom ili Romom, automatski ga se optuži za zločin iz mržnje; ako pak netko ubode nožem hrvatskog vojnika, onda je to tek okršaj kojemu se ne može otkriti povod niti se otkriva nacionalnost počinitelja. Ako već postoji ta nesretna sintagma ''zločin iz mržnje'', onda je slučaj u Sisku dobra ilustracija za nju. Međutim, nikomu ne pada na um da skrnavljenje spomenika u Sisku nazove zločinom iz mržnje. Zamislimo samo kakva bi lavina reakcija slijedila da se nešto slično dogodilo srpskom ili židovskom spomeniku!

Dokle seže taj protuhrvatski bezobrazluk, pokazuje i ''znanstveni rad'' stanovitog Dejana Kovača, HSLS-ova kandidata za predsjednika Hrvatske. Dejan Kovač je zajedno s češkim kolegom Štepanom Jurajdom došao do ''znanstvenog'' otkrića da je Ante ustaško, nacionalističko ime i da veliki broj ljudi u Hrvatskoj s tim imenom ukazuje na to da u Hrvatskoj buja nacionalizam, za razliku od Njemačke koja se teškog bremena imena Adolf gotovo u potpunosti riješila. Neki su javnici u Hrvatskoj progutali Dejanovu udicu te počeli dokazivati kako nije točno da je Ante ustaško ime, a radi se, zapravo, o tomu da Dejanovu pseudoznanstvenu rabotu treba prepoznati i odrediti kao svojevrsni zločin iz mržnje.

   U Hrvatskoj kakva je danas sramota je, dakle, zvati se Ante, a poželjno je zvati se Dejan. Ili barem Predrag. Matić. Onih se ovih dana proslavio izjavom kako je siguran da svih sedam osumnjičenika za slučaj silovanja u zadarskoj okolici ima svih sedam sakramenata. Fredova izjava ne pokazuje samo njegovu ignoranciju i neukost koja proizlazi iz činjenice da rečeni osumnjičenici po onome što je o njima već poznato očito nemaju barem tri sakramenta – svećenički red, ženidbu i bolesničko pomazanje – nego i prijezir prema vjeri, kulturi i običajima sredine u kojoj se rodio, u kojoj je živio i ostvario zavidnu karijeru. Naime, ne mora čovjek biti vjernik ni Hrvat da bi u Hrvatskoj znao neke osnovne činjenice o katoličkoj vjeri, štoviše podrazumijeva se da ih zna, to je stvar pristojnosti, ali i inteligencije.

   Fredov nekadašnji šef u najgoroj hrvatskoj vladi od osamostaljenja, Zoran Milanović, svoj prijezir prema Hrvatskoj iskazuje na sebi svojstven način. Prijeti. Kaže da kada dođe na vlast, neće više imati obzira prema onima kojima se povremeno pokušavao svidjeti dok je bio premijer, a oni su ga svejedno rušili. Očito i on ima na umu ''nacionaliste'' i SDP-ovo smiješno mlataranje zastavama i skandiranje ''Hrvatska, Hrvatska!'' na predizbornom skupu pred pretprošle parlamentarne izbore. Neće se on više dodvoravati tim nezahvalnim Hrvatima! Hoće li Hrvati biti toliki naivci da mu još jednom dadnu priliku, vidjet ćemo. Za svaki slučaj, vrijedi podsjetiti na činjenicu da je taj samouki povjesničar otkrio da su Hrvati prvi u zaraćenoj Europi počeli činiti masovne zločine. Pa tko voli, nek' izvoli. Samo neka se onda sljedećih pet godina ne zgraža zbog nekih novih ''zoranizama''.

 

Damir Pešorda