Još kada sam tamo početkom tisućljeća pročitao kako Jozo Radoš u intervjuu u Globusu tvrdi, hoteći pošto-poto udovoljiti vremenu koje dolazi, da ne bi imao ništa protiv toga da mu se kći deklarira kao lezbijka – osjetio sam da stvari kreću nizbrdo. Da je pred nama, kako bi rekao popularni regionski kantautor, ''put za dovraga''. Jozu je njegovo outanje odvelo u Bruxelles, nas u zapadnobalkansku krčmu.

Ono što su Budiša, Radoš i njima slični počeli, a Sanader. Šeks i njima slični nastavili – dovelo nas je tu gdje danas jesmo. Pri tomu esdepeovce, nasljednike komunista, izostavljam jer oni nikada nisu previše ni skrivali kakve su im namjere te se oni koji su za njih glasovali i glasuju s takvim namjerama valjda slažu. No, problem su oni koji pod zastavom hrvatstva rade na hrvatskoj neprepoznatljivosti. I posvemašnjem zaostajanju.

Stvari odavno već nisu ni zabavne ni smiješne. Humor kao da više ne pomaže. Stvarnost nadilazi i najmaštovitije dosjetke, tako da kolumnistima ostaje tek suhoparno bilježenje, kronika, pokoji put i nenamjerno cinična. Gotovo svaka vijest vrišti o tom nenormalnom stanju u koje smo zapali. Čak i vremenska prognoza. Tako se svako zahlađenje poprati katastrofičkim prognozama o snježnim olujama i sibirskim hladnoćama, a svako zatopljenje prognozama o tropskim vrućinama, toplotnim udarima i sl. Ono što se devedesetih, dok je Hrvatska još bila suverena i kršćanska, činilo nezamislivo - danas je postalo svakodnevica.

U novinama tako čitam: ''Što se tiče informacija koje je predsjednik Vučić donio kada je bio u posjetu Hrvatskoj, analiza je pokazala da su dostavljene u dobroj namjeri, ali da se ti podaci odnose na već pronađene osobe, čiji su osobni podaci vrlo slični onima za kojima se traga, izvijestilo je Ministarstvo hrvatskih branitelja (Večernji list, 24. 2. 2018.).'' Dirljiva je ta vjera hrvatskih vlasti u dobre namjere Vučićeve! Evo da mu se dogodilo da je pogriješio u jednom slučaju zbog sličnih podataka, pa čak i dva slučaja, ali u tri od tri slučaja – to može povjerovati samo hrvatska vlast. Predsjednica je štoviše uputila Vučiću sladunjavu čestitku za rođendan. Gdje bi ona ''europskom Vučiću'' zamjerila što ju je tako grubo preveslao!? To nije europski.

Slušam onoga okruglastog stručnjaka za film, u emisiji Dobro jutro Hrvatska kaže da je dobro da ove godine dobitnici Oscara nisu zahvaljivali Bogu jer je, misli on, potpuno suludo zahvaljivati Bogu na nečemu. I toga nam je čovjeka naše Ministarstvo kulture postavilo na čelo HAVC-a da faktički odlučuje što će u Hrvatskoj biti snimano, a što ne. On mrtav hladan u zemlji u kojoj se devedeset posto ljudi izjašnjava vjernicima izjavljuje da je ''potpuno suludo zahvaljivati Bogu na nečemu'', što valjda treba značiti da je u zemlji devedest posto suludih!? A opet kad malo razmislim, rezignirano zaključim da je na neki način u pravu. Jer da je s nama sve u redu, ne bi nam takvi mogli biti na čelu ničega.

S druge strane treba biti pošten, nismo mi obični Hrvati idioti, samo smo glasovali za HDZ. Po tko zna koji put. A onda sve dalje ide nekako samo od sebe: i ministrica koja štiti Frljića, Rafaelića i slične, i kurikularna reforma, i Istanbulska konvencija i trista drugih čuda. I Plenković koji s bruxelleskih visina onom djelu sljedbe koji se kao nešto uznemirio oko Istanbulske konvencije poručuje da pažljivo čitaju konvenciju pa onda govore. A što bi je oni čitali kada je on već pročitao za njih. I odlučio također. Koliko god da je oguglao na žalosne prilike hrvatske, čovjeku s vremena na vrijeme dođe da zavapi: Dokle?

Odgovor zna Bog. I HDZ-ovi glasači.

 

Damir Pešorda