Potpredsjednik SDP-a i župan Primorsko-goranske županije Zlatko Komadina ovih je dana iznio tezu da je ''SDP rasadnik talenata'', a da se ''HDZ bavi veletrgovina''. Moram priznati da me oštroumne opaske vječitog župana nisu ostavile ravnodušnim. Nego su me nasmijale.

Što se tiče talenata, posebno bih istaknuo Gordana Marasa koji je svojevremeno samouvjereno tvrdio da je njegov šef Milanović posjetio ''Silikonsku dolinu'' u Sjedinjenim Američkim Državama i tamo vodio neke važne razgovore. Silicijska dolina nije silikonska, a toj drugoj u posjet Marasov je šef išao kudikamo bliže. Neki kažu do Komadinine županije.

   A koliki je tek talent bio Marasov šef, dokaz je stanje u kojem se nalazi SDP poslije njega. Kad smo već kod toga, možemo se prisjetiti i drugih talenata: Branka Grčića, doktora ekonomije koji muku muči s izračunavanjem postotka, Željka Jovanovića, reformatora hrvatskog pravopisa, Mihaela Zmajlovića, koji će ostati upamćen po tomu što je svoj ured opremio jacuzzijem, Pupovčeva gojenca Bojana Glavaševića itd. Sve talent do talenta iz crvenog rasadnika.

Što se pak tiče drugog dijela Komadinine izjave o HDZ-u i veletrgovini, kamo sreće kad bi bila točna. No snubljenje prestrašenog Sauche, osuđivanog ljubitelja autoradija, stručnjaka za razdjelnike i sličnih tipova nije veletrgovina nego šibicarenje. Ako se na taj način i skrpi neka saborska većina, iz nje proizašla vlast bit će nesigurna, neučinkovita i, bojim se, vrlo skupa. Stvarno stanje stvari, dakle, dijametralno je suprotno Komadininim tvrdnjama.

U SDP-u zapravo bijesni rat između preostalih Milanovićevih kadrova i Bernardića i njegovih. Tako žestok sukob proizlazi iz činjenice da je to, tako rekući, borba na život i smrt. Jer izvan politike talenti iz ''rasadnika'' nigdje ne mogu prodati svoj talent. Barem ne skuplje nego mu je cijenu svojevremeno precizno odredio Ivan Milas. Pobijede li milanovićevci bit će to nastavak dekroatizacije SDP-a. Ne treba zaboraviti da nekadašnji SDP-ovci Zdravko Tomac ili Milan Bandić u očima današnjih edepeovaca figuriraju kao okorjeli nacionalisti. Mogla bi jednoga dana i Bernardića zadesiti takva sudbina.

Na uklanjanu nacionalizma radi se i u HDZ-u. Tu se vodi ljuti boj protiv stranačkih ''desničara''. Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih uspješno su otjerani, sada je na redu ''pročišćavanje'' zagrebačke organizacije. Kad se proces završi, pročišćeni HDZ će možda biti sasvim po volji Miloradu Pupovcu i Ivanu Vrdoljaku. To će silno ojačati HDZ-ov koalicijski potencijal. Primjećujem da je taj nesretni ''koalicijski potencijal'' postao vrlo popularan termin nakon što ga je lansirao bivši Mostov ideolog Ivica Relković. Kao da je važniji postao ''koalicijski potencijal'' od broja postignutih mandata.

   Kako se u SDP-u svi guraju u lijevi centar, a u HDZ-u u desni centar, može se reći da je između njih sve manje prostora. Tek čisti centar, točka koja je po definiciji bez protežnosti. Tek sad se vidi koliko je vidovit bio Mate Granić kada je početkom stoljeća osnovao Demokratski centar, stranku koja se definirala kao čisti centar. Danas kada se sve političke snage roje oko ''čistog centra'' i bore protiv populizma, velika koalicija je možda najizglednije rješenje. Uz SDP i njegove satelite te HDZ i njegove satelite, tu još ima mjesta za Most. Mora netko biti i arbitar, a Most, kao prvi promotor tripartizma, ima pravo na to mjesto.

Dođe li uistinu do toga, prava politika izmjestit će se izvan tog posvećenog kruga. Koji je puki simulakrum. Zato mi se već danas čini da je istinski ideološki sukob onaj između, poosobljeno kazano, Zlatka Hasanbegovića i Mate Kapovića, a ne onaj između Andreja Plenkovića i Davora Bernardića.

Damir Pešorda