U noći sa subote na nedjelju u zagrebačkom klubu 'Super Super' na Radničkoj cesti u kojem se održavao ''LGBT party'' nepoznati je počinitelj bacio  suzavac. Nastala je velika gužva u kojoj su neki posjetitelji kluba lakše ozlijeđeni.

Tako su otprilike izvještavali mediji u nedjelju jutro. Do popodne već su osude ''klerikalne desnice'' za ''zločin iz mržnje'' pljuštale sa svih strana. Neupućen bi čovjek pomislio da je krivac već uhićen i da je priznao da sliku Ante Pavelića nosi u novčaniku i da je suzavac bacio na ''pedere'' i ''lezbe'' iz mržnje. Međutim, ništa od toga, kumrovčad i soroščad, prethodno prisvojivši ekskluzivno pravo na ljubav samo za sebe, optužuje desnicu za slične incidente ne opterećujući se previše time tko je to uistinu napravio.

  Zagreb Pride ide i korak dalje te izravno optužuje Vladu Republike Hrvatske: ''Proteklih nekoliko mjeseci suočavamo se s eskalacijom mržnje u javnom prostoru potaknutom sve agresivnijim i glasnijim diskursom radikalne klerikalne desnice usmjerenom protiv Ustavnih vrednota Republike Hrvatske, koji nailazi na prešutno odobravanje Vlade Republike Hrvatske. Zagreb Pride je već prije upozoravao o nereagiranju Vlade na fašističke ispade razbijanjem ploče u Jasenovcu, kao i na suzdržanost Vlade u osuđivanju bilo kojeg oblika pozivanja na mržnju.'' Od Vlade se zapovjednički traži da ''rezolutno, glasno i jasno osude ovaj čin nasilja i zločina iz mržnje usmjeren protiv ljudskih prava LGBTIQ osoba'', što je Vlada, naravno, brže-bolje i učinila.

  Tko je bacio suzavac nemam pojma, kao ni to tko je na glavu prološko-splitskog humorista izlio kantu govana, ali znam da je u hrvatskom društvu uspostavljen jedan uhodani način ocrnjivanja Republike Hrvatske kao takve preko stalnog insceniranja događaja koji bi je prikazali kao ''fašističku'', ''ustašku'', ksenofobnu itd. Još od miniranja židovske grobnice na Mirogoju ranih devedesetih do poljudske svastike taj se ustaljeni obrazac protuhrvatskog djelovanja ponavlja. Stvarni se krivac obično ne otkrije ili ako se otkrije, taj slučaj nekako potone u zaborav, ostaje samo medijski posredovana slika o Hrvatskoj kao zemlji u kojoj se svako malo događaju neki antisemitski, homofobni i ksenofobni ispadi.

  Sjećam se kako je prije više godina stanoviti Vili Bon podmetnuo bombu u Boćarskom domu u Pazinu gdje je trebao nastupiti Marko Perković Thompson. Vjerojatno ga ne bi nikada uhvatili da nije bio šeprtljav te se ozlijedio u eksploziji bombe koju je sam podmetnuo. Unatoč tomu određene snage u ovom društvu koje vode konstantni propagandni rat protiv Hrvatske nastavile se započetu akciju na medijskom planu. Tako se i danas na stranicama Jutarnjeg lista može pročitati: ''Portal Barkun  javlja kako je Vili Bon obožavatelj Thompsona, a bombu je postavio jer je bio revoltiran najavom da bi koncert mogao biti odgođen.'' Nekoliko dana kasnije razotkrilo se da je istina dijametralno suprotna: Bon je zločin počinio iz mržnje prema Thompsonu i onomu za što se ovaj u svojim pjesmama zalaže.

  U svijetlu svih tih događaja trebalo bi, čini mi se, i napad na ''LGBT party'' tretirati s malo više opreza. Barem da se ne otkrije krivac. Pa čak i da se ispostavi da je suzavac bacio netko koga se može odrediti kao radikalnog desničara, to ostaje djelo pojedinca s imenom i prezimenom. Kakve veze, pobogu, imaju s tim HDZ, Iličić ili Trump!? A upravo to implicira SPD-ova aktivistica Ana Urlić porukom na Tveeteru: "Na LGBT tematsku večer u Super Super klubu večeras je bačen suzavac. Jeb**e HDZ i Ilčic i Trump i svi, SPAVATE LI MIRNO, ljudi su krvavi?!"

  Svi navedeni slučajevi mogu se podvesti pod ''zločin iz mržnje''. Samo pitanje je koje mržnje? U onim slučajevima koji su razjašnjeni otkrilo se da je u pitanju bila mržnja prema Hrvatskoj i hrvatskim vrijednostima, a ne hrvatska mržnja prema nekomu ili nečemu.

 

Damir Pešorda