Na Veliki četvrtak 13. travnja misu Večere Gospodnje i spomen ustanovljenja euharistije u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s pomoćnim biskupima Valentinom Pozaićem, Ivanom Šaškom i Mijom Gorskim te kanonicima Prvostolnog kaptola zagrebačkog i prebendarima. 

 

Uvodeći u slavlje kardinal Bozanić je rekao: „Kršćani su oni koji slave euharistiju. Mi smo kršćani jer slavimo euharistiju, jer nas Isus okuplja na svojoj gozbi. Večeras zahvaljujemo Bogu za taj veliki dar, dar trajne Isusove prisutnosti među nama".

Na početku homilije biskup Gorski je naglasio kako se ovim „spominjemo Isusove posljednje večere, dana kada je ustanovio sakrament euharistije, sveti red i predao nam zapovijed ljubavi. Kad god se okupljamo na euharistiju obnavljamo taj vrhunski čin Kristove ljubavi prema nama. Dobro upamtimo: za nas je to učinio, predao se u smrt. Kao oporuku ostavio nam je najljepši dar: otajstvo svoje blizine, kruh i vino. To označava Božansko događanje u ljudskome, ili božanski događaj u kojem smo pozvani da zaživimo. Isus nas poziva da zaživimo u Njemu, u Njegovom tijelu i krvi, da primajući tijelo Kristovo postajemo tijelo Kristovo. Tako se Božje utjelovljenje neprestano događa. Krist se po euharistiji utjelovljuje u nama". 

Da Krist je prisutan, istinski tvarno i bitno, odnosno prisutan je čitav Krist, Bog i čovjek kako čitamo u Katekizmu Katoličke Crkve. To je nepromijenjena vjera Crkve, i samo onaj tko tako vjeruje smije sjesti za euharistijski stol i blagovati, rekao je biskup Gorski.

Nadalje je posvijestio kako stvarnu Kristovu prisutnost treba posebno naglašavati u ovom našem vremenu u kojem realno postaje virtualno, nestaje intime tijela i duše, u kojem se sve želi kao u izlogu iznijeti na ulicu, u kojem se često od euharistije želi učiniti samo zanimljiva predstava ili je oblikovati prema svojim prohtjevima. „U takvim slučajevima otajstvo euharistije ostaje skriveno i nerazumljivo, baš kao i onima koji nemaju vjere. Ne možemo slaviti euharistiju bez utemeljene nade da ćemo zajedno s Kristom čije tijelo blagujemo ustati na novi život. Kad god slavimo ovo otajstvo, lomimo isti kruh besmrtnosti, protuotrov da ne umremo, hranu da bi zauvijek živjeli u Kristu, kako nas uči Ignacije Antiohijski. Bez nade u vječni život, euharistija nema svrhe, jer bi bila samo privremena utjeha i obred za zemlju. Mi je slavimo s nadom u uskrsnuće mrtvih, prikazujemo je za žive i za mrtve. Kad blagujemo kruh života, Krist učvršćuje našu nadu i sami postajemo nada svijeta. Ta nada u ovom sveopćem kaosu, kako nam je potreban cilj u našim lutanjima", rekao je biskup.

U nastavku homilije, biskup Gorski je ukazao na znakovitost čina pranja nogu. „Bog služi čovjeku grešniku, saginje se pred čovjekom kao sluga. Kako je ova Isusova gesta iznad našeg razumijevanja kršćanstva. Mi bismo željeli zakonsku sigurnost, okolinu koja će misliti kao mi, društvo prožeto evanđeoskim vrednotama, a Isus se saginje pred grešničkim čovječanstvom da mu opere noge". Podsjećajući na riječi koje je tom prigodom Isus izgovorio „ovo činite meni na spomen", naglasio je kako tu „nije uključeno samo euharistijsko slavlje Gozba ljubavi, već je uključeno i pranje nogu, služenje svijetu. Svijet doduše ide svojim putem, a mi kršćani, Crkva koja je Krist, pratimo ga na tom putu služeći, Krist se i danas saginje u poniznom činu služenja. Saginje se u svojem tijelu koje je Crkva, u svojim vjernima služi u ljubavi po našim bolnicama, našim staračkim domovima, našim ustanovama za djecu, po našim župnim caritasima. Ta ljubav ima tako različite i bezbrojne oblike služenja od onih najintimnijih u bračnim, obiteljskim i roditeljskim odnosima, do onih javnih oblika služenja koja se očituju u upravljanju Crkvom ili državom. I svi se nadahnjuju i izviru iz otajstva euharistije". 

Na kraju homilije ohrabrio je vjernike: „Ništa nas ne smije pokolebati u nasljedovanju ponizne geste našeg Spasitelja da služimo braću i sestre u ljubavi Kristovoj. Ništa nas ne smije pokolebati u obvezama ljubavi prema malom čovjeku: ta mi znamo da su one nekada i najteže i najvažnije. Tim više što je Isus samo u ovom slučaju pripovijeda: ovo vam zapovijedam, da ljubite jedni druge. A mali čovjek, nije samo siromah ili neuk, ili nemoćan nego i onaj koji je zarobljen grijehom i udaljen od Boga. Doista, nema euharistije bez pranja nogu, bez poniznog služenja braći i sestrama, bez djelatne ljubavi euharistija je neučinkovita. Euharistija nam umnožava vjeru, učvrčuje nadu i usavršava ljubav. Ono što stalno i večeras u zajednici vjernih u obredu slavimo cijelim svojim bićem, dušom i tijelom živimo u javnosti".

Nakon homilije kardinal Bozanić je oprao noge dvanaestorici bogoslova. Po završetku pričesti, kardinal Bozanić je u pratnji koncelebranata prenio pričesne čestice na pokrajnji oltar Svetoga Križa u desnoj lađi. Vjernici su ostali u sabranoj molitvi, a potom se u tišini razišli.

Slavlje je pjevanjem uveličao Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem Matije Škvorca a u prvom dijelu euharistije na orguljama je bila prof. Hvalimira Bledšnajder.

 

M.M.