Bezumnik reče u srcu: „Nema boga!“

Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro.

Bog s nebesa gleda na sinove ljudske

da vidi ima li tko razuman Boga da traži.

No svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše.

Nitko da čini dobro - nikoga nema.

Ps 53, 1- 4

Ne nađoh prikladnijeg teksta za opis posljednjeg društveno političkog stanja u Hrvata, zapravo, boljeg opisa onih koji vladaju Hrvatskom od 2000. godine, od gore citiranih riječi autora 53. tko zna kada napisanog psalma. Riječi iz navedenog psalma sam se  sjetio nakon što sam pročitao tekst „Ministri dužni kao Grčka“ u Večernjem listu od 7. travnja 2013. godine. Ako je istina to što je Večernji objavio o imovnom stanju 22 člana Vlade u Hrvata, onda smo jadni mi svi hrvatski građani, naša Država i Vlada. Od njih 22, da postoji inspektor za ispitivanje podrijetla imovine, protiv 20 bi podnio i krivičnu i kaznenu prijavu, a samo protiv dvojice vjerojatno ne bi – protiv A. Kotromanovića i M. Zmailovića. Kako netko može zakonito imati dva ili tri stana, otplaćivati kredit u iznosu od nekoliko stotina tisuća eura ili milijuna kuna, imati veliku ušteđevinu i brojne skupe automobile, u trećem ili četvrtom desetljeću života, uz plaće kakve se u Hrvatskoj od osamostaljenja mogu regularno ostvariti? Logikom, razumom i matematikom imovno stanje vlasti u Hrvata nemoguće je objasniti. Zanimljivo, skoro svi članovi Vlade su postali tako ekonomski i financijski (ne)moćni nešto prije nego su postali ministri, vladari, vlast. Rekao sam poslije pročitanog gore spomenutog teksta: titoisti su ostali isti.

Zbog svega o njima saznatog i spoznatog, ne vjerujem da je država Hrvatska u onakvom stanju u kakvom je prikazuju raznovrsne anketarske agencije (pravo stanje mnogi ne znamo), ne vjerujem da Pevec (Kukuriku) koalicija  radi sve što može za opće dobro hrvatskih građana, ne vjerujem da oni vjeruju u opstanak države Hrvatske (ona je za njih „slučajna“), i vjerujem da je vlast u Hrvata marioneta međunarodnih šestarskih organizacija. SDP-ov, HNS-ov, IDS-ov i HSU-ov peti ortak je u Briselu; oni tamo redovito idu po pamet, nalog, zadatak za razdržavljenje države Hrvatske.

Da je to istina, otvoreno, jasno i glasno je izgovorila, u Slobodnoj Dalmaciji od 8. rujna 2012. godine, i dr. Jadranka Polović, žena koja je doktorirala proučavajući ulogu SAD- a i Eunije „u oblikovanju tranzicijskih procesa na jugoistoku Evrope“. Iz razgovora s Polovićkom da se zaključiti da eurosadski moćnici žele „oblikovati“, mijenjati ne samo politiku i gospodarstvo nego i vjeru, kulturu i moral u našem Regionu. Polovićka kaže da je politika Milanovićeve Vlade „potpuno dirigirana od strane EU-a i međunarodnih financijskih institucija koje provode neviđenu korporativnu pljačku evropske periferije, pa time i Hrvatske“, te dodaje: „Pod njihovim je pritiskom Milanovićeva Vlada izgubila moć političkog promišljanja i djelovanja, te doslovno provodi politiku uništenja javnog sektora, kao i ostatka proizvodnih resursa, iskreno se nadajući da će stići kakav Kinez, možda Rus ili Arap – jer je zapadnjaka s novcem sve manje – i pokrenuti famozne investicije koje će nam osigurati radna mjesta, te donijeti kolektivno blagostanje“. Dalje Polovićke (zaslužila je da je ovoliko citiram) nastavlja: „Hrvatska Vlada ne smije pokrenuti proizvodnju, ona po zadatku upravo uništava ono što postoji, iako nikome, vjerujem, čak ni brojnim članovima Vlade, nije jasno zašto se to radi. U skladu s tim ministar financija, svako nekoliko mjeseci, odlazi u Brisel kako bi isprosio nešto novca i podmirio naše mirovine i plaće. Zauzvrat Vlada mora uništiti domaću proizvodnju, ali i sektor usluga, te privatizirati jedino što još imamo – velike dijelova javnog sektora i, naravno, rezati radna i socijalna prava zaposlenika… Sve ono što građani ocjenjuju lošim, međunarodni financijski krugovi drže pozitivnim. Vlada steže i reže da održi kreditni rejting koji ocjenjuju bonitetne kuće u vlasništvu financijskih špekulanata i privatnog kapitala, a koje već duže kroje sudbinu evropskih država i izravno generiraju financijsku krizu. One ocjenjuju mogućnost zaduživanja na međunarodnom tržištu novca, što je zapravo postao način na koji funkcioniraju države evropske periferije – južne, istočne i jugoistočne Evrope“, kaže Polovićka u spomenutom razgovoru za Slobodnu.

Zašto je to tako kako je napisano u spomenutom Večernjaku od ove i Slobodnoj od prošle godine, da se iščitati i iz mojih malih biografskih zabilješki o Zoranu Milanoviću i nekim članovima njegove Vlade:

Zoran Milanović je od mladeži HDZ-a dogurao do predsjednika stareži SDP-a. Drzak, prepotentan, bezobrazan, nasilan, anacionalan, grimasoidan, ponekad izbezumljen i na prvi pogled začuđen nad onim što radi i što se oko njega radi. Samo takav čovjek može reći da je Hrvatska „slučajna država“, samo takva osoba može nazvati Hrvatski obrambeni rat „građanskim ratom“, samo se takav može pitati „što znači biti Hrvat?“, samo takav mogao je nedavno u Rimu, na skupu eurosocijalista, govoriti o potrebi sprečavanja nacionalnih pokreta protiv eurobezumlja, samo takav čovjek može tračati svoj narod pred stranim diplomatima, samo takav čudak može postaviti u Vladu RH pet ministara iz nacionalne manjine koja Hrvatima i državi Hrvatskoj radi o glavi od turskih vremena do danas, samo takav… Opet kažem: jadni ti smo mi s njim i njegovima dokle god o nama odlučuju. Radimir Čačić, bivši tzv. „prvi potpredsjednik Vlade“. Ma, tko zdrav i normalan može slušati i gledati to zlo od čovjeka na televizijskim ekranima. Možda tog besćutnika oplemeni zatvor koji je zaradio u prometnoj nesreći? Vesna Pusić, sada u HNS-u i Vladi ono što je Čačić donedavno bio, Čačićeva je raznospolna istoznačnica, još 1993.  potpisnica peticije protiv Hrvatske, agresorica na BiH, mesićevka, potpisnica svačeg nečeg zbog čega bi  u nekoj bolje pravno organiziranoj državi kazneno odgovarala, žena koja sikće kad o Hrvatskoj govori… Sačuvaj nas Bože od Pusićkina hrvatstva! Slavko Linić, prema onome što piše u spomenutom Večernjaku, „nema ništa od imovine“, ili bolje rekuć, sve što je god njegovo, ima njegova supruga. Čim je se učlanio u Partiju (1990.), iste godine je postao i gradonačelnik Rijeke. Sudionik je u aferama oko Agrokomerca, Riječke banke, novca za kupnju oružja… Drzak je, ciničan, nasilan, teške naravi, pripametan… Uveo je porez na sve i svašta – pravi haračlija; planira još uvesti i porez na nekretnine i ukinuti građanima minus u bankama kako bi lakše mogao naplaćivati  raznovrsne im namete. Svojim porezima izgoni Hrvate iz kože i iz Hrvatske. Ranko Ostojić, član Partije od 1990., ravnatelj pa ministar policije koji je zaštićen brojem pričuvne policije kakav nema, ni približno, ni jedna evropske država. Naime, od početka ove 2013. godine Ranko može mobilizirati i do 30% pričuvne policije u okviru ukupnog broja hrvatskih policajaca. O tome što je sve prošle i ove godine radio Ranko i njegovi rankovićevci valja mi napisati poseban tekst. Srboliki Arsen Bauk, iz Supetra na Braču, fizički postoji od 1973. a kao član Partije od 1991. Nestrpljivo iščekuje kada će smjeti ćirilicom nagrditi sveti nam Vukovar. Uzdam se u Boga da mu hrvatski branitelji neće to nikada dopustiti. Željko Jovanović, drzak, grub, prepotentan, znanstvenik bez znanstvenog rada, član Partije od?, branitelj?; onaj koji je hrvatskim biskupima rekao da lažu i onaj koji je u naše hrvatske škole uveo nastrani spolni  odgoj. Šta taj sve misli da smije reći i učiniti - dokada? Je li, možda, sudjelovao i on u zapošljavanju, na Filozofskom fakultetu u Rijeci, hrvatomrsca Vjekoslava Perice? Predrag Matić: tako bih volio da se ovaj bezobraznik, koji izjednačava kardinala Bozanića s krvnikom Miloševićem, ne preziva kao i ja, iako mi nije ni u rodu, ni u soju.

Nema smisla dalje nabrajati, pojedinačno, biografske karakteristike članova Milanovićeve Vlade. Radije ću ih zajednički sve obraditi prepričavajući i komentirajući razgovor spomenutog Vjekoslava Perice u četničkom tjedniku Novosti od 18. ožujka 2013. Uvjeren sam da je njegov politički svjetonazor preslik političkog svjetonazora većine članova Milanovićeve Vlade. Taj američki doktor povijesti iz Splita dočekao je osamostaljenje Hrvatske kao višegodišnji sekretar Komisije za odnose s vjerskim zajednicama i kao sin „građanskog lica na službi u JNA“, te kao udbaš, prema pisanju Božićeva Slobodnog tjednika. Zbog svega što je bio i radio u Splitu dezertirao je 1990. u SAD, postao američki državljanin, doktorirao povijest na američki način, i eto, tako obrazovan i opet od nečije vlasti zaštićen, pola godine truje naše studente u Rijeci svojim veleumnim izlučevinama, a drugu polovicu godine usavršava se u Americi za nove antihrvatske djelatnosti u nekadašnjem stilu Ive Banca. On je u spomenutom razgovoru izgovorio ono što, vjerojatno, Milanović i mnogi njegovi ministri misle u sebi. Tako čovjek, kojemu je i ime i prezime kao nečije ime, reče četnicima u Novostima da je za njega „Tuđmanova država bila druga Endehazija“, i ostade živ. Ne bijaše mu to dosta, pa još reče: „HDZ je, nema sumnje, fašistička stranka“. Vjerojatno mu je na ovoj izjavi čestitao i ministar Jovanović jer je i on HDZ-u prišio epitet da je „zločinačka organizacija“, zbog čega mu nije ni dlaka s glave pala. Da je HDZ ono što Karamarko priča da je, njih dvojica bi takvo nešto smjela izgovoriti samo u sebi.  Iako zna da govori neistinu, Perica kaže: „Između Crkve i HDZ-a postojao je pakt, kao što je postojao pakt između Pavelića i Stepinca“. Za njega je „Crkva u Hrvata nacionalistička organizacija… koja prva želi nadzirati pojave u društvu, želi biti iznad društva“. Tako su, uglavnom, govorili svi sekretari komisija za odnose s vjerskim zajednicama u ona „olovna vremena“. Komisije su nestale a sekretari ostali isti i još uvijek željni svoje Titoslavije. Evo Perice kao dokaza: „Savršeno je jasno da su projekti etničkih država na ovim prostorima u posljednjih dvadeset godina propali… nema uopće govora o raspadu bivše države Jugoslavije, jer su simboli, od sporta do muzike, ovdje vrlo živi“, tvrdi sveznadar Perica praveći se da ne zna da je svjetski sotonistički projekt uništavanje etničkih država tzv. kulturnom (nekad- krvavom) revolucijom namijenjen ne samo državama koje su nastale od bivše nikad više nego i svim ostalim državama koje čine Euniju. U daljnjem razgovoru za Novosti Perica se još više pravi lud pa čak nalazi „alternativu kapitalizmu…u ljevici kao globalnom pokretu“, te kaže; „Tu se vraćamo Marksu: socijalizam će uspjeti u cijelom svijetu ili neće uspjeti. Dakle, hoćemo nenasilnu revoluciju i imamo prijedloge što ćemo mijenjati, što pokazuje da Marksova misao ima trajnu vrijednost“. Pa, druže Perica, zar tvoja  ljevica nije izmislila i fašizam, i komunizam i zlo svih zala, globalizam? Mnogi komunistički sekretari su, u međuvremenu, barem na papiru, postali u Hrvatskoj tajnici, ali Vjekica Perica, nažalost, nije ni na papiru došao k sebi. Bog grijehe oprostio njemu i svima u čije ime on govori, a govori ne samo u ime Pevec koalicije nego i u ime sve političke istospolne zajednice od Hrvatske do Amerike, pa u krug oko okrugle nam Zemlje.

P. S.

Poštovani čitatelji, ja Marko Matić, sin Ivana i matere Kate, rodom iz Borčana kraj Tomislavgrada, nisam čovjek koji se potpisiva inicijalima M. M. na portalu HR SVIJET, nisam ni onaj jado koji se mojim imenom i prezimenom potpisuje ispod svojih tekstova na portalu dnevno.hr, niti imam ikakve veze sa zlotvorima koji su me svojevremeno pokušali, pod raznim pseudonimima, oblatiti na portalu HKV-a. Više od trideset godina ja svoje tekstove potpisivam isključivo punim imenom i prezimenom i tako će ostati dok pišem i dišem. Dosad nisam objavljivao ni na jednom drugom osim na ovom dragom mi portalu HR SVIJET. Neka se zna.

Marko  Matić