„Lezbijska grupa Kontra i Centar za prava seksualnih i rodnih manjina – Iskorak pozvale su nadležne institucije […] da hitno usvoje izmjenu Zakona o državnim maticama tako da se jasno definira potrebna dokumentacija za promjenu podataka o spolu i imenu na osobnim dokumentima za TRANSRODNE osobe.“

Redefiniranje spola – ne više temeljem objektivne biologije nego subjektivnog „rodnog identiteta“ – moglo bi imati bremenite posljedice na društvo i na pravni sustav.

U ovom je tekstu riječ o motivima koji stoje iza zahtjeva da se spol odredi isključivo temeljem subjektivnih kriterija, o rodnoj perspektivi i zašto je ona svjetonazor, o dokidanju i dekonstrukciji tradicionalnog, objektivnog, biološkog gledanja na spol i o tome, kakve to ima posljedice. Postavlja se pitanje postoje li doista biološke razlike među spolovima i jesu li one od ikakve važnosti. Govori se konačno o dugoročnim posljedicama dokidanja spola, muškosti i ženskosti, i o tome, zašto bi se zakoni i zakonodavstvo trebali suzdržati od preuzimanja subjektivnih normi za definiranje spola.

Autor teksta je David Lee Mundy, pravnik, nekadašnji glavni urednik „Regent University Law Review“, časopisa Pravnog fakulteta sveučilišta Regent u Virginia Beach, SAD. Tekst je iz 2007.

U zadnje se vrijeme žustro raspravlja o nečemu, što je dugo vremena bilo samo po sebi razumljivo: o definiciji spola. Aktivisti su svoje zahtjeve iznosili pred sudove – i nailazili na otvorene uši. Rasprava o tome krenula je poput parnog valjka, i već postoje kontradiktorne sudske odluke o pravnom spolu operiranih transseksualaca. Činjenica da više nije riječ o spolu nego o rodu donosi posvemašnju promjenu. Postoji li za čovjeka koji razmišlja razuman razlog zašto bi se u pravnu svrhu spol trebao definirati objektivno, a ne samo subjektivno? Odgovor na to pitanje ovisi o svjetonazoru, „sustavu vjerovanja“ kroz koji netko gleda na svijet. Definicija spola je odlučujuće pitanje, ne samo zbog osobnih stajališta koja su s time povezana, nego zbog pravnih posljedica.

Rodna perspektiva kao ideologija = „progresivna hegemonija“

Rodna perspektiva je sveobuhvatni svjetonazor koji kaže da je svako ljudsko djelovanje ili odnos čista društvena konstrukcija. Spol je slučajnost ili nezgoda u svemiru. Rodna perspektiva ima velikog uspjeha napose u akademskom svijetu, zato sve one koji joj se protive može etiketirati kao homofobe ili iracionalce. Taj tabu – naime da se u akademskom svijetu ne smije kritizirati rodnu perspektivu - naziva se „progresivnom hegemonijom“. Konstruktivan dijalog s pristalicama rodne perspektive je težak, jer je riječ o zatvorenom misaonom sustavu. Svaki protuargument shvaća se kao dokaz postojanja masivne patrijarhalne zavjere, a činjenicu da većina žena ne prihvaća rodnu perspektivu objašnjava se fenomenom samozavaravanja ili društvene prisile.

Svako razlikovanje spolova, kaže rodna perspektiva, je proizvoljno i ovisno o raspoloženju. Pravni je sustav pak uvijek priznavao razlike u spolovima. Zakoni državi daju moć odrediti spol osobe. Zato rodna perspektiva hoće dokinuti pravni sustav. Sve strategije kojima su se do sada služili promicatelji rodne perspektive izgledaju kao uputa za uporabu u cilju dekonstrukcije prava.

Stvaranje spolne/rodne zabune i definiranje spola

Da bi se dokazala proizvoljnost dihotomije muškarac/žena, koriste se dvije strategije:

a) stvoriti zabunu s obzirom na spol i

b) definirati spolne faktore.

Spolnu/rodnu zabunu stvara se tako, da se spolnim ulogama poriče njihovo naravno podrijetlo i tvrdi da su one samo konstrukcija i proizvod čiste slučajnosti. Pristalice rodne perspektive tvrde da spol tek treba zakonski definirati i nude svoje prijedloge. Najprije tvrde da se određivanje spola kod rođenja događa tek površnim pregledavanjem genitalija. Tvrde da bi spol umjesto toga trebao biti određen temeljem sljedećih osam faktora: kromosomi, hormoni, spolne žlijezde, unutarnje i vanjske genitalije, izvanjski izgled, spol stečen odgojem i sržni spolni identitet. Postavlja se pitanje po kojim će se od faktora onda odrediti pravni spol? Neki kritičari upozoravaju da će i dalje biti protuslovnih sudskih odluka, sve dok se ne utvrdi značenje pojedinih determinanata.

Rodna perspektiva iskorištava interseksualne osobe, transvestite i transseksualce da bi stvorila opću višeznačnost spola. Transseksualci i druge skupine nisu u središtu pozornosti zato što bi se netko brinuo za njih, nego zato što se želi staviti pod znak pitanja pretpostavku da je naša zakonska dihotomija muško-žensko ispravna i zato što se želi „uništiti heteroseksualni patrijarhat“.

Rodna perspektiva tvrdi da brak ovjekovječuje klasne razlike. Za Friedricha Engelsa, brak je prvi primjer klasnog neprijateljstva i ugnjetavanja. Za pitanje braka, moć definiranja spola kao muškog ili ženskog od ključnog je značenja. Kod nove definicije spola ne radi se toliko o „istospolnom braku“ koliko o napadaju na (heteroseksualni) brak i na povlasticu pravnog sustava da razlikuje temeljem spola. Taj napadaj događa se u tišini i na prikriven način. Plan se sastoji u tome, da se prekraja bračne zakone tako, da se pri tom ne izazove otpor stanovništva.

Kako se stvara novo građansko pravo

Strategija rodne perspektive napada tradiciju pod izlikom da neka građanska prava nisu zakonski dovoljno zaštićena. Pri tome se gazi pravo većine u korist manjine, koja je potencijalno ugrožena. Poriče se da se zakonodavstvo oslanja na biološki utemeljenu definiciju spola, budući da to ograničava pravo na slobodno spolno samo-određivanje i stvara ugnjetavanje temeljem klasne pripadnosti. Rodna perspektiva ide za tim da se sva prava podvrgnu najpodrobnijem mogućem ispitivanju. Cilj je stvaranje „temeljnog prava, po kojem svatko ima pravo vlastiti spol odrediti posve neovisno o biologiji“.

Izjednačavanje različitosti

Koja bi se norma trebala uvesti umjesto ove, ili možda uopće ne bi trebale postojati nikakve norme? Suočeni s promjenjivošću i višeznačnošću gore navedenih spolnih faktora, neki su eksperti postavili tezu da je subjektivni spolni identitet jednoznačnija i pravednija mogućnost pravnog definiranja spola. Barem teoretski, takva bi definicija uzimala u obzir kako medicinske nalaze tako i prava pojedinaca. Bila bi mnogo fleksibilnija i s njom bi se na spolne uloge moglo reagirati bolje nego s formalnom biološkom podjelom na (samo) dva spola. Ta bi definicija navodno bila i suosjećajnija, jer bi odražavala one pravne vrijednosti koje potiču da se netko emocionalno dobro osjeća. I konačno: subjektivno određivanje spola dovelo bi do „oslobađanja od hetero-patrijarhalnog statusa quo i njegovih štetnih učinaka na pravo i na društvo“.

Razlike ipak ima

Za pravo, definicija spola je uvijek bila nešto normativno i objektivno. Spol svake osobe određuje se kod rođenja i to je pravno obvezujuće. Gledano kroz rodne naočale, takva je odluka posve iracionalna, budući da održava na životu i osnažuje heteroseksističku predodžbu da postoji podudaranje između biološkog spola i društvenog roda. Važno je još jednom naglasiti da je rodna perspektiva ideologija, svjetonazor, koji počiva na određenim pretpostavkama. Najvažnija pretpostavka je da razlike između muškaraca i žena nisu utemeljene u naravi muškarca i žene, nego da su društvene konstrukcije.

I sama mogućnost da su razlike u spolnim ulogama muškarca i žene biološki uvjetovane predstavlja prijetnju rodnoj perspektivi. Inzistirati na tome, da se biološki spol zamijeni rodom i da se rod definira kao „socijalno konstruirana uloga“ znači pokušati svijetu nametnuti jedan jedini, zatvoreni i nevjerodostojni svjetonazor. Taj svjetonazor povezan je s raspravom o onome što je „prirođeno“ i onome što je „odgojem stečeno“. U medicinskom istraživanju nailazimo uvijek iznova na razlike između muškarca i žene, bilo to u istraživanju mozga ili u strukturama razmnožavanja. „Već u embrionalnom razvoju sustav razmnožavanja je seksualno dimorfan. I u kasnijem razvitku ponašanja i u psihičkom razvoju prepoznatljiva je spolna dimorfija. Može se dokazati da spolni dimorfizam postoji; on nije ni čisto biološki ni čista društvena konstrukcija.

Isto tako, posve je moguće da su društvene spolne razlike rezultat biološke nužnosti. Korijeni tradicija nisu ni u kakvim patrijarhalnim oblicima dominacije, nego u tome, da se društvene troškove zadrži na najnižoj mogućoj razini. Zato razlike među spolovima nisu toliko vezane uz moć, slučaj ili neznanje, koliko uz nužnosti i socijalne zadaće. Zato bi trebalo uvidjeti da se dječake ne bi smjelo poticati na ženskasto niti djevojke na muškobanjasto ponašanje(cross gender behavior). To samo zbunjuje, to povisuje društvene troškove. Biološke razlike sa sobom ne nose niti društvenu podređenost niti društvenu nadređenost.

Utopiju nametnuti silom?

Kakva je razlika u tome, definira li se spol temeljem biologije ili temeljem nekog subjektivnog spolnog identiteta? Odgovor se nalazi u dugoročnim ciljevima rodne perspektive.

1.    Prvo: rodna perspektiva najprije hoće stvoriti jedno novo društvo koje odgovara njezinim zamislima i predodžbama.

2.    Drugo: ako pravna definicija spola više ne počiva na objektivnoj biologiji, nego na subjektivno doživljenom spolnom identitetu, to će ugroziti cjelokupni pravni sustav.

Kao svjetonazor, rodna perspektiva se temelji na sljedećoj neomarksističkoj ideologiji: povijest klasne borbe, u kojoj se ugnjetači i ugnjetavani bore jedni protiv drugih, može završiti samo ako ugnjetavani postanu svjesni ugnjetavanja, podignu revoluciju i uspostave diktaturu. Tada će društvo biti izgrađeno na posve novim temeljima i nastat će miroljubivo besklasno društvo, koje svima jamči utopijski mir i blagostanje. Cilj rodne perspektive je stvaranje rajskog društva u kojemu – oslobođeno od patrijarhalne dominacije – može živjeti mnoštvo rodova s mnoštvom izražajnih oblika. „Stvorit ćemo novu ljudsku kulturu koja posjeduje do sada neviđenu kreativnost s obzirom na mogućnosti osobnog procvata… Iz ugnjetavanja žena izrast će senzibilizacija muškaraca. Iz aparthejda spolova izranja sloboda rodova“.

Na kraju krajeva, svi se napori rodne perspektiva u konačnici svode na „lakomisleni pokušaj re-kreiranja čovjeka i svijeta onakvog, kakav ne može biti“. Pristalice društvenog konstruktivizma odbijaju pomisao da mogu postojati duboko ukorijenjeni razumni razlozi za razlike između muškog i ženskog načina ponašanja. To bi pak moglo značiti da se društvo ne da baš tako lako oblikovati, nego da se sustavno odupire toj utopijskoj viziji. Zato bi se utopija mogla nametnuti samo silom, samo kroz „diktaturu potlačenih“. Zato rodna perspektiva znači prijetnju uspostavljanja vlastitog oblika imperijalizma.

Rodna perspektiva je dosljedan i sveobuhvatan svjetonazor, koji ima svoju ontologiju, koja ne priznaje razlike između biološki muškog i biološki ženskog. Cilj joj je revolucija i stvaranje besklasnog, utopijskog društva. Njezine raznorazne skupine povezane su s akademskim feminizmom. Zajednički im je cilj posvemašnje dokidanje biološkoga spola, društvenoga roda i seksualne orijentacije.

Cijeli tekst u PDF-formatu (A4 - 10 stranica teksta i 7 stranica fusnota) možete naći na: http://zdravstveniodgoj.com/uploads/multiple_upload/ec1b92dc-c667-b46d-7ce6-eff58f7299e4_31.%20Dokidanje%20spola.pdf

Lidija Paris