Velika se Britanija voljom naroda na referendumu odlučila za izlazak iz Europske unije. Nakon iskrcavanja u Normandiji, ovo je vjerojatno najveća pobjeda britanskog naroda i britanske države. Ujedinjeni proleteri svijeta već su počeli naricati, a duh nacionalnog zanosa ponovno je prostrujao Europom.

Europski je kontinent, na kojemu su nastali temelji suvremenog društva od filozofije i umjetnosti do politike i znanosti, okrenuo novu stranicu i napokon će, nadajmo se, a ta je nada sad utemeljena, početi istu ispisivati onim slovima kakva su pisana 1848. godine, kad su se europski narodi probudili i počeli stvarati države u kojima je jedini vrhovnik (suveren) – narod.

Živimo u zanimljivim vremenima, što je načelno loše po utromboljene, umorne i bolesne Europljane, no – “from the ashes a fire shall spring” – te naša budućnost, europska budućnost postaje nijansu svjetlija i nade za opstanak europskih naroda, koji su krojili (relevantnu) povijest čovječanstva, napokon ima.

Moram priznati, nakon svega što se događalo u Hrvatskoj i svijetu, ovakva mi je pobjeda bila prijeko potrebna, za krjepost duha i zdravlje tijela; jer – državotvornosti, domoljublju te zaštiti nacionalnih interesa kakvo su pokazivali samo Mađari i Poljaci, sad su pridruženi i Britanci, odnosno Englezi, Velšani, Škoti i dio Iraca. Dvoje su par, trojica su već društvo.

Bilo je neizvjesno, a pesimizam je bio veći u onih koji su imalo upoznati s geopolitičkim europskim stanjem. Naime, etablirani politički krugovi, protivnici sveg narodnog i posebnost, odgovorni za migrantsku eskalaciju, nasilno provođenje multikulturalizma i sakaćenje svega kršćanskog, ma radilo se o protestantima, katolicima ili pravoslavcima, ćudoređa, doživjeli su veliki poraz, možda najključniju bitku nakon mnogih pobjeda. Naime, ne smijemo zaboraviti da je, vrlo vjerojatno, lažiran referendum o škotskoj nezavinosti, ne smijemo zaboraviti da su po svemu sudeći lažirani i izbori za austrijskog predsjednika, ne smijemo zaboraviti da su se francuska ljevica i desnica ujedinile kako bi onemogućile pobjedu na lokalnim izborima Fronte Nazionale kao ni činjenicu da je velika koalicija Njemačke omogućila kaos i maltretiranje europskih naroda od strane onih koji su preko Turske transferiranu u Njemačku.

Europski je birokratizam pokazao svoj nemar i zloćudnost, pokazalo se i dokazalo da ambicije Europske unije nisu bile samo ekonomske, carinske, gospodarske odnosno trgovinske, već nadnacionalne i multinacionalne; multikulturalne. Europska je unija pokušala počiniti protuprirodan multikulturalni blud, no pokušaj je osujećen i ovo će očito biti smjernica drugim narodima. Iako je većinu svoje povijesti bila velesila, čini se da se i velesile moraju boriti za neovisnost, stoga je Nigel Farage s pravom izjavio: “ 23. lipnja će su u našoj povijesti pamtiti kao dan neovisnosti.”

Možemo li tražiti unutardržavne razloge za ovu povijesnu odluku britanskog naroda?

Svakako, i tu se, prije svega, treba spomenuti izbora za londonskog gradonačelnika. Naime, sučelili su se Sadiq Khan i Zac Goldsmith. Potonji je vodio tako lošu kapmanju stoga njegov poraz nije iznenađujuć, no, ostala je sumnja je li se namjerno sabotirala vlastita kampanja kako bi se “erbi et orbi” pokazala “multikulturalnost i tolerantnost” britanskog naroda u Londonu.

Prvi potez Pakistanca na čelu Londona je zabrana reklama na kojima se vide obnažena ženska tijela, dakle žena u kupaćim kostimima. To je učinjeno pod izlikom feminizma (!!!), no naposljetku je potvrdilo da se feminizam, multikulturalizam i marksizam zapravo izvrsno slažu s islamističkim ekstremizmom – jer je cilj borba protiv tradicionalnih vrijednosti, gdje se, između ostaloga, nalazi i ljepota, odnosno ženska ljepota.

Ukoliko živomo u slobodnom društvu, i ako određene korporacije žele reklamirati proizvod te nađu žene koje su se voljne fotografirati u kupaćem kostimu te za to biti plaćene, tko ima pravo to zabraniti ili se tomu suprotstavljati. Svojim je referendumom britanski narod pokazao da, unatoč volji i namjeri briselskih marksista i liberala, ne će trpjeti napad na svoje vrijednosti od strane fundamentalista. Zato su Britanci izašli – jer je Velika Britanija država britanskih građana koji prihvaćaju običaje i kulturu većine, a odbacuju tiraniju birokratske manjine.

Britanski referendum o neovisnosti je također pokazatelj i upozorenje etabliranim političkim strankama diljem Europe; europski narodi nisu imali svoje krvave povijesne borbe za slobodu i demokraciju kako bi im se nametala volja izvana, kako bi manjina tiranizirala većinu, već kako bi upravo narod bio sam svoj vrhovnik (suveren). To je upozorenje starim strankama da će, ukoliko ne počnu zastupati interese naroda, s političke pozornice jednostavno iščeznuti i zamijeniti će ih nove stranke i udruge građana koje će uvidjeti trenutnu ugrozu i sukladno njoj djelovati. To se spriječiti može samo zabranom osnivanja političkih stranaka, a svi znamo kako završava svaki jednopartijski sustav…

 

Josip Gajski

Share
0