Svečano otvaranje MHK: Ribarske priče uz Zdenku Bilušić i Grozdanu Cvitan
Povodom svečanog otvaranja Mjeseca hrvatske knjige Gradska knjižnica Kaštela organizira likovno-književnu večer pod naslovom Ribarske priče, u sklopu koje će nakon otvaranja izložbe šibenske svestrane umjetnice Zdenke Bilušić biti održana književna večer u spomen na Jakšu Fiamenga (1946. - 2018.), čuvenog hrvatskog novinara i pjesnika.
Izložba Ribarske priče ciklus je papir-plastike sastavljen od skulptura i reljefa u kombiniranoj tehnici koje tematiziraju more, ribe, ribare, kupače i kupačice, sirene, a sve je začinjeno s obveznom dozom humora.
Iako ostaju u okvirima (uglavnom starim i otpisanim) djela iz ciklusa Ribarske priče prerasla su u skulpture. Zdenka iz starog papira i uz intenzivne boje stvara dualne oblike ljudi. Svatko sa svojim drugim ja u obliku ribe prolazi životom i ostavlja trag kao u onom bajkovitom ogledalu Snjeguljičine maćehe: bilo je to ogledalo koje je govorilo istinu, ističe Grozdana Cvitan o izložbi Ribarske priče.
Izložbu će otvoriti i o Jakši Fiamengu će govoriti Grozdana Cvitan, književnica i novinarka.Inače,Jakša Fiamengo, Grozdana Cvitan i Zdenka Bilušićbili su urednici programa na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku i dugogodišnji suradnici. Zdenka Bilušić je zaposlena u Gradskoj knjižnici "Juraj Šižgorić" Šibenik koja je zajedno sa Šibenskim kazalištem 1998. izdala zbirku pjesamaMorsko i druga mora Jakše Fiamenga.
Upravo iz tog razloga će o akademiku, pjesniku, književniku i autoru brojnih zabavnih pjesama te zaljubljeniku u Dalmaciju ovom prilikom govoriti njegove dugogodišnje suradnice - Grozdana Cvitan, književnica, pjesnikinja, esejistica, kritičarka, novinarka i urednica te Zdenka Bilušić, književnica, likovna pedagoginja, slikarica i voditeljica Odjela za vizualnu kulturu mladih u Gradskoj knjižnici Jurja Šižgorića.
Kazalište Prijatelj je postavilo sada već klasik hrvatske dječje književnosti „Plesnu haljinu žutog maslačka“ Sunčane Škrinjarić. Prvi put je (kao slikovnica) izdana 1963. godine. Riječ je zapravo o poetskoj bajci u kojoj cvijeće i životinje imaju izrazite antropomorfne crte, plešu, zabavljaju se na ljudski način, ali ih muče i slični problemi, karakteristični za društvene odnose: maslačak se ustručava ići na ples u bijednoj odjeći, a stari, osamljeni i nesretni pauk želi prije smrti napraviti barem jedno istinski plemenito djelo i isplesti novu odjeću siromašnom i neuglednom maslačku.