Pokret »Black Lives Matter« (BLM), u okrilju »Inicijative protiv policijskog nasilja i rasizma«, protutnjao je Zagrebom, zapravo mislio je protutnjati ali ih se malo odazvalo iako je u pozadini bila »specijalna operacija« protiv hrvatske policije koja nas na našim granicama brani od nelegalnih migranata. Puk je pročitao tu podlu namjeru, kao što su slične namjere pročitali u Londonu te prosvjeduju protiv pokreta BLM.

Bit će ljut tata Soros, ali tko mu je kriv. Ipak ljudi više vole svoju slobodu, nego njegove budalaštine. Jer taj pokret sije samo nered i nasilje. Iskoristili su nesretnu smrt jednog osuđivanog kriminalca, Georgea Floyda, i pokušavaju preoblikovati svijet po svome, dati mu neprirodni »globalni« oblik. Shvatio je to dobro vatikanski diplomat Carlo Maria Viganò te je napisao otvoreno pismo Donaldu Trumpu u kojemu jasno osuđuje pokret BLM i podržava Trumpa u naporima da mu stane na kraj. Griješi? Jesmo li dotične vidjeli u hodu za nešto uistinu dobro? Uzmimo npr. Hod za život ili borbu za nerođenu djecu, da ih se ne ubija dok su još u majčinoj utrobi. Kakvi! Njihovo je životno obzorje dokidanje općeljudskih vrijednosti pod plaštem napredka. Tko hoće neka im povjeruje. Biskup Vlado Košić je jasan. Oni hrvatski političari koji ne budu za predstojeći Hod za život neka se ne nadaju glasu na skorim izborima. To je prosvjed katolika protiv njihova vladanja i stava. Ne znam je li se portal faktograf.hr oglasio glede toga. Tata Soros i drugi globalisti ovlastiše ga da hrvatskom puku razjašnjava što je istina i da s društvene mreže Facebook uklanja ono što se u to ne uklapa. Tako je došlo i do toga da se okomio na portal pobijeni.info koji donosi provjerljive činjenice o ubojstvu 66 hercegovačkih franjevaca i o povijesnim okolnostima u kojima se sve dogodilo. Dotični su im pisali, oni se naposljetku oglasili i rekli da nisu krivi, da je to učinio netko drugi s društvene mreže Facebook. I sad ti traži tko bi to mogao biti. Tragikomično kao u djelima Franca Kafke ili Georga Orwella. No, sve im je uzalud. Istina se probija, bez obzira na zaprjeke, čak i kad su zatvoreni arhivi iz doba jugokomunizma. Sve je više onih koji se bore za nju i tako provode tihu lustraciju u hrvatskom društvu. Ne može se naprijed s komunističkom prošlošću. Shvatit će to i kineski komunisti. Mislili su uvaliti Zapadu 5G tehnologiju, pa im se sve obilo o glavu. Čak su i odnarođene europske elite barem mrvicu shvatile da se ne smije podrediti toj kineskoj komunističkoj oligarhiji. Oni nemaju milosti, jer komunizmu ljudski život ništa ne znači, važan je samo tzv. kolektiv. Vatikan je mislio s njima lijepo te je 2018. sklopljen poseban sporazum glede normalizacije odnosa. Međutim, od tada je došlo do većeg udara na katolike. Između ostaloga crkve se zatvaraju kao na tekućoj vrpci. Otvorene, za sada, mogu ostati one koje će tijekom sv. misa propovijedati patriotizam. Jasno je što je na stvari. U Kanadi to ne traže. Crkve pokušavaju zatvoriti na drugi način. Posebni savjetodavni odbor za koronavirus predlaže da se dopusti okupljanje 50, najviše 100 vjernika do trenutka dok se ne pronađe cjepivo. Naravno, ne kažu kada bi to moglo biti. U isto vrijeme glede prosvjeda BLM-a šute, iako ih se tamo skupi puno više od 100. I da čovjek poslušno prihvati taj njihov prijedlog?! Budimo ozbiljni. Kao što oni neprestano ponavljaju ovih dana, držimo odstojanje.

     Tamo gdje se život nije pogubio u zavrzlamama ispraznog umovanja nakon odbacivanja Boga, puno toga izgleda drukčije. Ljudi se bore, žele iza sebe ostaviti svijetle tragove, čak i onda kada im prilike nisu naklone. Lijep nam je primjer za to polaganje kamena temeljca Tvornice za preradu rajčica u Kruševu kod Mostara. Bilo je mnogo preprjeka, sve su do sada preskočene, uzdati je se u Boga da će i buduće. Hrvati u Herceg Bosni, BiH, žele dobro svome kraju i spremni su se pomučiti da tako zaista bude. Dokazali su to i u Domovinskom ratu. Mnogi su tada poginuli, među njima i osmero djece iz Viteza. Dogovoreno primirje, djeca izišla na svoje igralište, granata s položaja Armije BiH doletjela i posijala smrt. Video snimak toga stravičnog događaja nije htjela objaviti nijedna inozemna TV mreža, među njima i BBC, iako su se tada nalazili u Vitezu. Zaboravili su na busanje u prsa da su objektivni, da su »mainstream«. Do dana današnjega nisu se glede svega toga proslavili ni razvikani mediji u hrvatskom društvu. Sasvim je druga priča kad se radi o Aleksandri Zec. Siju »Fake news«, rekao bi Donald Trump. Zbog toga im i smeta Imotski krnjo u liku Nenada Stazića s prošlih maškara. Žele odgovorne suditi, jer je, kažu, sve to govor mržnje. Satira im, dakle, ne leži, leži im Stazićev govor mržnje toliko puta već viđen. Puk se ponovno smije jer maškare nikako da prestanu u liku tih naših antifa. Ali stat će se i njima u kraj, neka su posijani po raznim državnim ustanovama. Trenutno su na tapeti takvi u BiH. Ljudi ih prepoznaju u liku stranke SDA. Sve su veći zahtjevi da ih se izbaci iz vlasti, kad se došlo u takvu priliku. Žele napraviti BiH bez Hrvata i Srba. Rasplet slijedi.

     Dok nas pokušavaju preplašiti koronavirusom i raznim drugim smicalicama, u Zapadno-hercegovačkoj županiji razmišljaju o zaštiti obitelji. Zbog toga uvode za trgovine neradni dan nedjeljama i blagdanima. Svatko ima tada pravo nazočiti sv. misi, zajednički objedovati i posvetiti se prijateljima ili onima koji su mu dragi. Antifama se, znam, diže kosa na glavi. Neka se smire, neka ne prosvjeduju, imaju oni još od prije putra na glavi. Prisjetimo se, nisu prosvjedovali 1991. kada su jugokomunisti i velikosrbi napali Hrvatsku, pod zaštitom raznih mračnih sila. Prosvjedovali su 1995. kada se Hrvatska oslobodila akcijom Oluja. Htjeli su joj u Europi ili Bruxellesu nametnuti sankcije. Nije to dopustio Alois Mock i njegov stalni tajnik Albert de Rohan. Hvala im. Neka im imena žive vječno, kao što će vječno živjeti i naša Hrvatska. Antife će, pak, potonuti u mrak povijesti.

Miljenko Stojić