Nekako u sjeni japanske katastrofe, hrvatskih uličnih prosvjeda i napada na Libiju prolazi završna agonija Hrvata u BiH kao političkog naroda. Dignuli su od njih ruke čak i ''nacionalisti'' u Hrvatskoj, zaokupljeni uzavrelom domaćom političkom scenom i svojim izgledima da od načetog HDZ-a otkinu koji izgledan komad ''biračkog tijela'', koji vodi do neobično udobna sjedala na Markovom trgu. Ovdašnji pak državni vrh, dakle premijerka i predsjednik države, izrazili su blago neslaganje s eliminacijom Hrvata iz političkog života BiH, ne propustivši pri tome naglasiti da se ne miješaju u unutrašnje stvari susjedne zemlje. U odnosu na Mesićev izrazito probošnjački stav to je veliki napredak, međutim teško da će biti od velike koristi Hrvatima u BiH.

Nakon izbora u BiH bilo je jasno da hrvatski narod želi da njegove interese zastupaju dva tamošnja HDZ-a koja su se konačno, nakon odlaska zloćudnog manipulatora iz Dugobaba, prizvala pameti i okrenula interesima svoga naroda. Zahvaljujući brojčanoj premoći Bošnjaka i karikaturalnoj Lijanovićevoj stranci te Jurišićevim pravašima, Lagumdžijin SDP je ovih dana formirao vlast koja vodi definitivnoj eliminaciji Hrvata iz političkog života. Žalosno je da jedna stranka koja se naziva pravaškom u tome sudjeluje. Zanimljivo je da Anto Đapić šuti, a ta je stranka donedavno u svome nazivu imala njegovo ime! HSP Đapić- Jurišić. Zvuči kao naziv trgovačkog društva, a to valjda i jest. Makar u svojoj najnovijoj transformaciji djeluje kao provincijsko pogrebno poduzeće, koje je dobilo veliki posao – pokopati Hrvate u BiH.

Porazna je bilanca političke povijesti bosanskohercegovačkih Hrvata u posljednjih dvadesetak godina. Devedesetih ih je ''matica'' ( bolje bi pristajao naziv maćeha, no dobro) upotrijebila kao topovsko meso u ratu, kao perače jugoslavenskih dinara nakon konverzije u Hrvatskoj, kao zadrte utjerivače domoljublja u nedovoljno nacionalno osviještenim sredinama u Hrvatskoj, kao prve žrtve kojima je hranjen Haški Zmaj ( Kordić i ostali), konačno i kao pokazne ratno-pretvorbene profitere (Kutle) itd. Od svega toga imali su koristi neki pojedinci među bosanskohercegovačkim Hrvatima, a narod u cjelini samo štete. Od kraja devedesetih pa na dalje be-ha Hrvati su uglavnom služili kao ispušni ventil odnosno kao vreća za udaranje na kojoj su se praznile nagomilane frustracije Hrvata i ostalih naroda i narodnosti u Hrvatskoj. Tko god je držao do svog intelektualnog i moralnog integriteta, pljucnuo je barem jednom po tim ''primitivnim, ćoškastoglavim dotepencima''.

Sada je sve to ionako prošlost. Hrvati se u BiH nalaze pred odlučujućom bitkom od koje zavisi hoće li BiH u budućnosti biti i hrvatska zemlja. Ili tek dio hrvatske povijesti, kao Boka ili Zemun. Borba koja im predstoji nije bezizgledna, ali neke stare pogrješke ne smiju ponoviti ukoliko žele pobijediti. Prvo, moraju znati da im Hrvatska ne može i neće pomoći. Uhvaćena na eurointegracijski mamac Hrvatska se kreće isključivo onamo kamo je vuku briselski ''ribari''. Bude li od nje zatraženo da ''disciplinira'' be-ha Hrvate na njihovu štetu, ona će to bez krzmanja učiniti, isto kao što je izručila Bljesak i Oluju Haagu, ekspeditirala Gotovinu, odrekla se gospodarskog pojasa, kooptirala pobunjenike u vlast itd. I to će učiniti bez obzira koja god garnitura bude na vlasti. Drugo, kada se pređe Rubicon, nema odustajanja. Samo onaj narod koji ne odustaje, ima izgleda da obrani pravo na svoju zemlju i dostojanstven život. Sve ostalo, saveznici, modaliteti djelovanja, predvodnici itd. mijenjat će se s vremenom.

Ako i ne mogu baš previše računati na hrvatsku državu, Hrvati iz BiH mogu računati na hrvatski narod. Srce je u tog naroda veliko, samo treba naći put do njega. Posebnu ulogu, svakako, imaju Hrvati bosanskohercegovačkog podrijetla u Hrvatskoj i drugdje u svijetu. Njihova je dužnost da pomognu. Materijalno, moralno i na svaki drugi način. Pri tome je nužno i da se organiziraju, što dosad nije adekvatno učinjeno. Vrijeme je za to, krajnje vrijeme! A ono što treba izbjeći – jest dociranje Hrvatima u BiH što bi oni  trebali učiniti. Onaj tko uistinu želi pomoći poduprijet će legitimne predstavnike Hrvata u BiH, a neće im govoriti što je za njih bolje, kakvu bi još trebali žrtvu učiniti za Hrvatsku i slično.

Autor: Damir Pešorda