Europski je sud za ljudska prava presudio, sa 15 glasova za i dva protiv, da je prisutnost Križa u razredima talijanskih javnih škola u skladu sa Europskom konvencijom za ljudska prava.

Grégor Puppinck, direktor European Centre for Law and Justice (Europskog centra za pravo i pravdu), komentira za agenciju Zenit presudu Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava u slučaju Lautsi od 18. ožujka 2011. godine kojom je dano za pravo Italiji, u vezi s izlaganjem raspela u učionicama talijanskih škola, kojom je poništena presuda donesena 2009. godine, a na koju se Italija žalila. Tadašnja je, naime, presuda dala pravo gospođi Lautsi, koja se žalila na nazočnost raspela u učionicama, jer je – po njenu mišljenju – to bilo nespojivo s pravom na odgoj u skladu s uvjerenjima roditelja nevjernika. Komentar prenosimo u cijelosti.

Europski je sud za ljudska prava presudio, sa 15 glasova za i dva protiv, da je prisutnost Križa u razredima talijanskih javnih škola u skladu sa Europskom konvencijom za ljudska prava. Ova presuda predstavlja kočnicu laicističkim stremljenjima Suda u Strasburgu i predstavlja paradigmatsku promjenu. Ona odbija, bez obzira, prethodno jednoglasno donesenu odluku, koja se je već činila kao povijesna „grješka“ Suda.

Sud ispravno navodi da činjenica da „talijanski zakon daje većinskoj religiji u zemlji pretežitu prisutnost u školskom ambijentu [...] nije dovoljna da upotpuni indoktrinaciju od strane Italije i pokaže kršenje obveza iz konvencije“. Drugačije rečeno, Sud je presudio da „ glede pretežite uloge jedne religije u povijesti države, činjenica da u školskom programu je dogovoren veći prostor nego drugim religijama ne predstavlja u sebi indoktrinaciju“. Također, Sud je naglasio važnost poštivanja načela supsidijarnosti i slobode koju imaju države u vjerskim pitanjima.

European Centre for Law and Justice (ECLJ) (Europski sud za pravo i pravdu) sa zadovoljstvom zapaža da je Veliko vijeće Suda prihvatilo, sa nekom malenom razlikom, prosudbe ECLJ-a u njegovim pisanim primjedbama.

Glede srži pitanja ECLJ-u je drago da je tako Europski sud odustao od promicanja radikalnog poimanja laiciteta. . Ova je odluka pobjeda za Europu, jer Europa, marginalizirajući kršćanstvo, ne može biti vjerna samoj sebi. Ova je odluka više za Europu nego za Križ.; Europa odustaje nijekati svoj vlastiti identitet, zahtijevati da se zatre kršćanstvo u ime ljudskih prava.

U svari, Sud je priznao da u državama sa kršćanskom tradicijom, kršćanstvo ima poseban društveni legitimitet, koji se razlikuje od drugih filozofskih i religioznih vjerovanja i koji opravdava da bude primijenjen različiti pristup tamo gdje je potrebno. Budući da je Italija zemlja sa kršćanskom tradicijom, kršćanski simbol može legitimno imati posebnu prisutnost, biti vidljiv u društvu.

Ova je odluka iznimno pozitivna za Europu budući da ima duboko „ ujedinjujuće značenje“. Odričući se da umjetno suprotstavi ljudska prava kršćanstvu, Sud je htio sačuvati duboko jedinstvo i neovisnost koju objedinjuju temeljne duhovne i moralne vrjednote europskog društva. Ova odluka je vjerna Statutu Vijeća Europe koji ustvrđuje da su europske države „ neodvojivo vezane za duhovne i moralne vrjednote, koje su zajednička baština njenih naroda i temelji načela osobne slobode, političke slobode i vladavine prava, o kojima ovisi svaka istinska demokracija“.

Marginalizacija kršćanstva u ime ljudskih prava slomila bi ovo jedinstvo moralnih i duhovnih vrjednota, udaljujući Europu od vlastitog identiteta.

Odluka Suda ima u sebi i duboko značenje za razne europske narode. Pred opasnošću da se stavi u pitanje njihov duboki identitet, više od dvadeset država javno je zauzelo stav u prilog prisutnosti Križa u europskim javnim prostorima: Armenija, Bugarska, Cipar, Grčka, Litva, Malta, Monako, San Marino, Rumunjska i Ruska Federacija, kao i Albanija, Austrija, Hrvatska, Mađarska, Moldavija, Norveška, Poljska, Srbija, Slovačka, Ukrajina i Mađarska. Ove zemlje potpisnice konvencije su pred Sudom prvi jamci prisutnosti. U nekom smislu, države članice imaju moć istinske interpretacije teksta jer imaju suverenu moć promijeniti ga ili se povući.

Ovaj bez presedana zajednički čin je od velike važnosti i svjedoči bitnu činjenicu da je kršćanstvo srce Europe, iznad političkih i vjerskih podijeljenosti. Tako, poštujući vidljivu prisutnost kršćanstva u društvu, Sud je doprinjeo ojačati jedinstvo europske kulture.

Ovaj snažni politički čin intervenira protiv pokušaja radikalnih laicističkih struja da upotrijebe ljudska prava protiv kršćanstva. Radikalne laicističke struje odbacuju kršćanstvo, instrumentaliziraju kulturu ljudskih prava da bi dekristijanizirali Europu u ime poštivanja i tolerancije prema ne-kršćanima. Iza zaslona tolerancije, rast vjerskog pluralizma služi kao izgovor za marginalizaciju kršćanstva sa ciljem nametnuti europskoj civilizaciji isključivi sekularizam. Cilj je radikalnog laicizma nametnuti sekularizaciju društva sa ciljem promicanja određenog kulturnog modela u kojem odsutnost vrjednota (neutralnost) i (relativizam) pluralizam su vrjednote u sebi , podržavajući religiozni projekt koga bi se htjelo kao „post-religiozni“ i „post-identiteta“, jednom riječi „post-moderan“. Ovaj politički projekt, u koliko je filozofski, želi biti monopolistički.

Tipični primjer instrumentalizacije vjerskog pluralizma protiv kršćanskog identiteta Europe je školski rokovnik koga je izdala Europska komisija. Ovaj rokovnik, tiskan u milione primjeraka, namjerno je izostavio naznačiti kršćanske blagdane sa službenim ciljem da promiče bolje upoznavanje drugih religija i vjerovanja.
Do sada je bio argument poštivanja ne-kršćana instrument upotrijebljen za marginalizaciju kršćanstva, danas se sve više strah od islama instrumentalizira i koji na kraju završava u marginalizaciju kršćanstva.

Pred ovim pokušajem marginalizacije kršćanstva, treba podsjetiti da kršćanstvo – za vjernike ili nevjernike – ima, u državama kršćanske tradicije, društveni legitimitet viši od filozofskih i religijskih vjerovanja. Ovaj neporeciv legitimitet opravdava da različiti pristup bude primijenjen tamo gdje je potrebno. Taj različiti pristup može opravdati prisutnost križa u talijanskim razredima. U tom smislu, presuda Lautsi je pobjeda za Europu. Ovo očitovanje pruža prigodu pokazati, još jednom, da kršćanski korijeni Velike Europe hrane duboki identitet i društveno zajedništvo europskog kontinenta.

kta