Krajem prošle godine u organizaciji kontraverznog Srpskog narodnog vijeća (SNV) u Zagrebu je na nekakvoj promociji nekakve svoje knjige gostovao srbijanski četnik Vuk Drašković. To je prošlo gotovo nezapaženo.

Međutim, uloga i značaj ovog četnika, poglavito na početku agresije na Republiku Hrvatsku, iznimno je značajna.

U knjizi „Slučaj Jugoslavija“ admiral Branko Mamula, inače istaknuta figura u vojnom i političkom životu propale Jugoslavije, uz ostalo je zapisao (str. 292-293.):

-„Slobodan Milošević na čelu Srbije i Borislav Jović u Predsjedništvu Jugoslavije učinili su 1990-te godine drugi izbor: odrekli su se Jugoslavije i pokrenuli velikosrpski nacionalni program. Vodeći opozicijski lideri su svoje pripreme za ostvarivanje istog tog programa već priveli kraju. Na skupu Udruženja književnika Srbije 14. rujna 1989. Vuk Drašković se založio da se osnuje „srpska Krajina“ u Hrvatskoj, kada Tuđmana i njegovog HDZ-a još nije bilo u Hrvatskoj, na vlasti su bili komunisti, Jugoslavija je postojala. Kroz školu u Francuskoj 7 već su bili prošli svi srpski nacionalni lideri - Jovan Rašković, Jovan Opačić, Vuk Drašković, Vojislav Šešelj, Radovan Karadžić i drugi. Dobrica Ćosić bio je vrlo aktivan, davao je pismene lekcije i natuknice budućim vođama. Pripreme su bile toliko odmakle, da su vodeći intelektualci iz SANU i Udruženja književnika Srbije nametali tempo Miloševiću.“

Mamula potom nadodaje i ovo:

-„U proljeće 1991. u ratu oko Plitvica sudjeluju svi. Tuđman je uputio policijsku četu da preotme Plitvice od Martića, iz Srbije su krenuli dobrovoljci „orlovi“, „gardisti“ koje su vodili (čujte sad ovo!) Vuk Drašković i Vojislav Šešelj, a JNA je formirala operativnu grupu za Ličku visoravan pod rukovodstvom generala Rašete, da rastavlja ratujuće strane. Svi su prodefilirali pred filmski i TV kamerama – Vuk i Šešelj s četničkom ikonografijom davali su ton filmskim izvještajima koji su kružili uznemirenom Jugoslavijom i svijetom. Posebno je bio tragikomičan položaj JNA. Umjesto da presretne Tuđmanovu policiju čim je prešla Karlovac prema Plitvicama, Martića vrati u Knin, a Vukove i Šešeljeve dobrovoljce prije prelaska rijeke Une i vrati u Srbiju, ona prati predstavu oko Plitvica nemoćna i zbunjena. Starješinama JNA je jasno da su statisti u predstavi gdje konce drži Milošević, a general Čad, čija je vojska angažirana u Lici, protestira i traži da se operativnoj grupi postavi jasan zadatak ili da se vojska povuče u kasarne. Komedija je dopunjena kasnijim saznanjem da su prije epizode oko Plitvica održani razgovori Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu, da je sudbina Srba u Hrvatskoj više-manje bila odlučena, a njih dvojica su već dogovorili podjelu Bosne i Hercegovine“ – tvrdi Branko Mamula, bivši admiral flote, načelnik Generalštaba JNA od 1979. do 1982. i bivši savezni sekretar za nacionalnu obranu SFRJ od 1982. do 1988.

Veliko je pitanje koliko ima istine o tome što piše i objavljuje bivši oficir zločinačke JNA. Međutim, prema svemu sudeći, srbijanski pisci su odigrali iznimnu ulogu u agresiji, odnosno sve je (ozbiljnije) počelo njihovom politikom, koja nikome nije donijela ništa dobroga.

Stoga, kad se optužuje Srbija za agresiju, onda nikako ne treba zaboraviti i na one koji su djelovali u Francuskoj 7 u Beogradu, koji su poticali na mržnju i zločine, a među kojima je bio i miljenik Pupovčeve udruge Srpskog narodnog vijeća – Vuk Drašković, koji je i osobno na zločinačkoj strani sudjelovao u Domovinskome ratu.

Pored toga, HAZU i Društvo hrvatskih književnika moraju i trebaju javno i oštro osuditi tadašnju politiku njihovih „kolega“ u Srbiji, a ne da prije toga iz godine u godine s njima uspostavljaju sve bolje prijateljske odnose, kao da se „ništa nije dogodilo“:

Mladen Pavković

Share
0