Ako se dogodi gomilanje ruskoga kapitala na južnom dijelu hrvatske obale, kako to slavodobitno najavljuje sadašnja hrvatska vlast, jer su ruski poslovni ljudi zainteresirani za kupovinu hotelskoga kompleksa Kupari, sudbina najjužnijega dijela Hrvatske, područja, dakle, Dubrovačko-neretvanske županije, inače teritorijalno odvojena od ostaloga hrvatskog kopna, mogla bi sve više sličiti položaju razdijeljene Crne Gore, koju Moskva sad zapadnim oružjem, odnosno prosvjedima srpske manjine pokušava zadržati izvan okvira NATO saveza

Nemoć Europske unije da riješi problem islamskih migranata, koji u sve većim valovima pristižu u europske zemlje, prisilila je njemačku kancelarku Angelu Merkel da pohodi Tursku, koja je inače žarište migrantskoga pokreta.

U hrvatskoj javnosti malo se zna o ponudi njemačke kancelarke Turskoj kako bi se na kriznom izvorištu pokušali riješiti problemi migranata, koji su srušili konstrukciju Europske unije.

Dar vrijedan tri milijarde eura Erdogan naravno ne će odbiti, a on će mu poslužiti tek da malo priguši, a onda ponovno pojača migrantske valove koji razaraju EU i sve više prijete međusobnim svađama europskih država.

U ponudi kancelarke Merkel prijeporno je i pristajanje na proglašaenje Turske sigurnom državom, što će omogućiti Erdoganu da se bez glasa prosvjeda sa Zapada obračuna s turskim Kurdima. U tom slučaju pripadnici kurdske manjine kao istinski tražitelji političkoga azila u europskim zemljama bili bi izručeni samovolji Erdoganove proislamističke vlasti.

Ukidanje pak Turskoj viza koje se također spominje u njemačko-turskim pregovorima omogućilo bi Ankari slobodno kretanje ljudi po cijeloj EU, što bi u nastavku političkoga nadmudrivanja još više slabilo Uniju, a Turskoj otvorilo mogućnost za provedbu vlastitih neoosmanskih strategija, koje bi se u cijelosti mogle ostvariti možebitnim ulaskom Turske u punopravno članstvo Europske unije.

Sve snažnija nazočnost ruske vojne moći u istočnom Sredozemlju te možebitno jače usidrenje na Bliskom istoku očituju stare silnice čiji se krakovi utjecaja protežu na područje jugoistočne Europe.

Ovih su dana, naime, ministri triju država - Turske, Srbije te Bosne i Hercegovine - potpisali sporazum o gospodarskoj i trgovinskoj suradnji, a u sklopu toga sporazuma predviđen je i Akcijski plan o utemeljenju zajedničkoga Komiteta triju država.

U ovom slučaju manje je važna razina međusobnoga trostranog sporazuma od posredno sadržane političke poruke, u kojoj se lako može odčitati suradnja neoosmanske politike iz Ankare i ruskih političkih strujanja, koje Moskva vodi preko Beograda.

Na razini same BiH trostrani međudržavni sporazum Turske, Srbije i BiH kao da legitimira podjelu te države na dva interesna područja - prorusku Republiku Srpsku i neoosmansku većinski bošnjačku Federaciju, u kojoj bi hercegbosanski Hrvati mogli igrati tek ulogu turskih Kurda, s vrlo neizvjesnom budućnosti.

O nesposobnosti sadašnje vlasti u Republici Hrvatskoj da artikulira interese vlastite države u bliskom okruženju suvišno je bilo što spominjati, jer se samo iz odnosa prema migrantskim udarima s istoka pokazala kao iznimno svadljiv i nepouzdan saveznik svojih srednjoeuropskih susjeda.

O hrvatskoj vjerodostojnosti moći se se govoriti tek kad hrvatsko izborno tijelo na predstojećim izborima za Hrvatski državni sabor sruši ovu nesposobnu vlast, što bi omogućilo predsjednici države Kolindi Grabar Kitarović da Hrvatsku strateški poveže s državama od Blatika do Jaderana, čime bi europske katoličke zemlje stvorile prostor za afirmaciju vlastitih identiteta, kultura, a onda i gospodarske te političke moći.

Tek takva Hrvatska bi mogla utjecati i na događaje u svom bliskom susjedstvu, a u sklopu toga utjecaja zaštititi i hercegbosanske Hrvate, koji bez teritorijalne autonomije, u raspodjeli moći između ruskoga u novosmanskog utjecaja, postaju tek nijeme žrtve vlastite propasti.

Ako se pak dogodi gomilanje ruskoga kapitala na južnom dijelu hrvatske obale, kako to slavodobitno najavljuje sadašnja hrvatska vlast, jer su ruski poslovni ljudi zainteresirani za kupovinu hotelskoga kompleksa Kupari, sudbina najjužnijega dijela Hrvatske, područja, dakle, Dubrovačko-neretvanske županije, inače teritorijalno odvojena od ostaloga hrvatskog kopna, mogla bi sve više sličiti položaju razdijeljene Crne Gore, koju Moskva sad zapadnim oružjem, odnosno prosvjedima srpske manjine pokušava zadržati izvan okvira NATO saveza.

Projekcijom ruske moći iz Srbije i Republike Srpske, a možebitno i s područja sadašnje Dubrovačko-neretvanske županije u Hrvatskoj, Moskva bi nadzirala Otrantska vrata i ulaz u Jadransko more, što bi otvorilo prostor za spajanje istočnoga Sredozemlja s Jadranom.

Ovih dana u Washingtonu je pak održan zatvoreni okrugli stol u organizaciji časopisa "Foreign Policy", a na njemu se raspravljalo o BiH. Iz onoga što je izjavio analitičar Daniel Serwer, jedan od sudionika skupa, moglo bi se odčitati kao svojevrsna potvrda sukladnosti ruskih i neoosmanskih silnica u BiH.

Naime, predstavnica Republike Srpske na tom je skupu zastupala srpske interese, kojima se Serwer, doduše usprotivio, nu kako je rekao, imala je potporu znatnoga dijela sudionika u raspravi.

Serwer je Srpkinju pak podupro u ideji decentralizacije BiH, što otvara i mogućnost da politika hercegbosanskih Hrvata, bar dođe do izražaja u potrazi za teritorijalnom jednakopravnošću s Bošnjacima i Srbima.

 

Hrvatsko slovo