Prekrasan je, tekst u njegovu izvornu rukopisu, napisan jos u zatvoru ...

Neki i mrtvi više vode brigu o Hrvatskoj nego neki živi.

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Za one koji su pali u borbi za domovinu nikada ne reci da su mrtvi. Oni su heroji i oni će za nas uvijek biti živi. U budućnosti, kada vi budete uživali blagodati i ljepote Hrvatske domovine i slobode, malo tko će se sjetiti koliko znoja, suza i krvi je proliveno za tu vašu slobodu.

Zato..., zastani, sjeti se i izmoli kratku molitvu za one vrle domoljube koji su patili i ginuli da bi Hrvatska živjela. Moja osobna sudbina bijaše takva da sam ostvarivanje mojih snova o slobodi morao doživjeti na robiji.

Zbogom prijatelji,... čuvajte našu domovinu Hrvatsku.

 

23. 1. 1946. – 1. 9. 2013.

Zvonko Bušić Taik¸

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

 >>

Neka mu je laka hrvatska zemlja!

 

Ivica Ursić