Suvremena hrvatska likovna umjetnica, akademska slikarica Jagoda Popović, prvog lipnja se predstavlja s novom samostalnom izložbom posvećenu djelu Igora Stravinskog „Posvećenju proljeća“ , Hommage a Stravinski, u Atriju Muzeja Mimara u Zagrebu.

-Gospođo Popović, nakon stanovitog vremena samostalno izlažete u Atriju Muzeja Mimara, riječ je o izložbi posvećenoj djelu Igora Stravinskog „Posvećenje proljeća“. Kako se dogodio kontakt između i slavnog kompozitora?

-Taj , kako kažete ,, kontakt,, dogodio se relativno rano  kada sam kao studentica slušala  Posvećenje  proljeća. Ta mi se dinamična kompozicija veoma svidjela premda nisam znala njen sadržaj. Privukla me neobična snaga  i dramatičnost tog čuvenog djela. Zainteresirala sam se za siže i našla da se radi o poganskom ritualu žrtvovanja mlade djevojke bogu proljeća. Inače veoma volim glazbu i kao mlada sam pohađala muzičku školu. Također moja je mama imala je smisla za muziku. Životne okolnost  su je spriječile da studira Muzičku akademiju. Dakle na određeni način glazba je bila prisutna u našoj kući. Ovaj recentni kontakt sa Stravinskim  dogodio se nekako spontano u sklopu mog interesa za  muzička djela kao inspirativni izvor za likovni izraz. Jako sam sklona  apstrahirati stvari pokušati ih izraziti onako kako ih osjećam a za to su mi najpodesniji likovni simboli. Tako sam slikala dramu Posvećenja proljeća   projiciranu kroz  dinamičke kompozicije  koje  bojama i slikarskom gestom  fiksiraju moj osjećaj onoga što sam slušala i slušajući doživljavala.

-Izlažete radove velikog formata, diptihe i triptihe. Zašto takav koncept?

- Upravo su kompozicione forme  nametnule  klasične oblike slika  kao što su diptisi i triptisi. U nekim kompozicijama upravo zbog ritma i želje da se energija naslikanog proširi s jedne plohe na drugu, da se u sekvencama kao u taktovima razdijeli ono što je u suštini spojeno, ali je podvrgnuto razbijanju, jer se radi o smrti djevojke , upotrebljavala sam ove stare slikarske forme. Koristila  sam akrilik boje jer mi njihove tehničke mogućnosti ( brzo sušenje pigmenta) osiguravaju spontanost u izražavanju. Za ovaj ciklus slika također mi je posebno odgovarao veliki format platna upravo zbog mogućnosti  spontanog oslobađanja geste.

-U izloženim djelima uočljiva je dominacija apstraktnog slikarskog postupka.

-Upravo tako. Napomenula sam da  u slikarskom postupku apstrahiram stvari ,što se, kada je u pitanju glazba,  gotovo podrazumijeva. Neke dijelove muzičke kompozicije  osjećam  kroz boju i prenosim taj osjećaj  kroz kolorističku strukturu slike. Kažem namjerno strukturu jer se na primjer u crvenim tonovima nalazi više slojeva iste boje od lazurnog sloja do pastoznog nanosa.

-Vidljivi su i elementi asocijativno figurativnog.

-Budući da se u Posvećenju proljeća radi  o žrtvovanju  djevojke , o njenom tijelu , polazište u svim kompozicijama ovoga ciklusa bilo je od  konturama naznačenog ženskog tijela na slici.  Njegovim svođenjem na plohu ili neki apstraktni znak razvijala sam odnose u kompoziciji prema  apstraktnom karakteru djela. Kako glazba govori o ritualnoj žrtvi djevojke tako sam željela  kolorom i  potezina  izraziti tužrtvu ženskog tijela kroz moj doživljaj te  muzike odnosno njenog vizualiziranja.

-Je li ovo Vaš doživljaj glazbe,njezin komentar, njezina ilustracija...? Kako transponirati muzički motiv u likovno djelo?

-Ilustracija nije sigurno. Jer ilustrirati glazbu je nemoguće.  Možemo samo izražavati naše osjećanje ili shvaćanje onoga što slušamo i u čemu smo upućeni. Ja glazbu jako osjećam ali je kroz osjećaj transponiram u likovni izraz.

-Osobitost ove glazbe jest naglašena ritmika i dinamika.

-Potpuno ste u pravu. dinamika i rtitmovi , posebno u bubnjevima daju izuzetnu snagu i ekspresiju ovom čuvenom djelu. Zato su moje slike te glazbe ustvari bazirane na gestualnom, na  dinamičnim potezima i naravno na odabiru boje. Preovladavaju mračni tonovi  kroz koje probijaju dinamični akcenti crvenog , plavog ili narandžastog.

 -I danas neki obožavaju dok drugi ne vole Stravinskog. Koliko je to važno za Vaš opus?

-Za moju odluku da se bavim djelom Stravinskog to je najmanje važno. Kao  i većina velikih djela općenito u umjetnosti posebno ona koja su donosila novine često su puta upravo zbog nerazumjevanja bila podvrgnuta žestokim kritikama kao što je i ovo djelo Stravinskog. Tako će biti i u budućnosti  sa djelima koja će izazivati mišljanja pro et contra.

-Na Vašoj je izložbi istaknut kolor ali i kromatski akcent kompozicija.

-Kolor i  akcenti  na kompozicijama su u stvari oni punktovi djela koji posebno  simbolički emaniraju ono što sam osjećala slušajući glazbu. nerijetko je neki akcent znao preoblikovat cijelu kompoziciju. Intenzitet na primjer crvenih tonova  koji su bili nanešeni pastozno toliko su snažno djelovali da sam morala prema tom novom odnosu kromatske situacije mijenjati postojeći tonalitet. Dakle akcenti su jako bitni. Oni praktički nose  ili daju energiju slike.

-2015. izložili ste djela posvećena Vivaldiju. Što je na redu, poslije Stravinskog?

-Bit će to također jedno muzičko djelo kojim bih zaokružila ovaj glazbeni triptih. Razmišljam o Bachu i njegovoj polifoniji. Taj je veliki kompozitor  također vezan na  predhodna dva  koja su me inspirirala. Vivaldi je jako utjecao na njemačkog majstora a Stravinski se po mnogo čemu  nadahnjivao Bachom i pomno ga proučavao. Radovi o Bachu će biti potpuna apstrakcija.

- Što je još novo u atelijeru?

-U atelijeru imam još nekoliko slika na temu Posvećenja proljeća koje trebam dovršiti. Također radim na akvarelnim skicama za Bacha.

                                                          

M.Pelikan