Od četrdeset pete do devedesete u bivšoj se državi sivilo svakodnevice obasjavalo svjetlom takozvane bolje budućnosti. U čast toj boljoj budućnosti, tom komunističkom raju, pjevane su pjesme, prinošene žrtve, kalio se čelik, stezao remen, gutala govna… Bolja je budućnost, ali ne ona kakvu je ''avangarda radničke klase'' očekivala, došla upravo onda kada se definitivno istrošila komunistička tlapnja o savršenom društvu.
Dok ovo pišem napredni istraživački novinari još uvijek nisu uspjeli stranački locirati profesoricu Alemku Markotić, koja je u posljednjih mjesec i pol bitke s korona-epidemijom postala zaštitno lice kompetencije i stručnosti.
Dok je još carevao totalitarni jugokomunizam, u hrvatskom narodu buknu baklja slobode. Nazvaše je Hrvatsko proljeće. Naizgled bi uskoro utrnuta. U stvarnosti njezina svjetlost obasja hrvatsko biće u mraku neslobode. Pokaza to početak devedesetih godina prošloga stoljeća.